nitko nije otok

Jutros mi je dan , bez obzira na zimske nepogode, počeo lijepo.
Upalila grijanje, skuhala kavicu, i u miru toplog doma svoga, sjela za komp.
Čitala zaostale postove,ostavljala komentare, i guštala.

Sitne radosti koje me čine sretnom.

Stiglo se i prošetati pasa.
Obaviti dućan.
Pristaviti ručak.
Ostane još nešto malo vremena da se napudra vuka i da se Taftom 4 u 1 poveća volumen vučje dlake.
Sjeda se u auto i gas na posao.

Blažen tjedan kad se radi poslije podne.
Pogotovo ponedjeljkom.
Pogotovo kad je ovako odvratano vrijeme kao danas.
Pogotovo kad dođeš na posao, a šefa nema.
Pogotovo što je šefa ukočilo.

Sitne radosti koje me čine sretnom.

Upravo sam stigla iz posljednje šetnje za danas, pas mora obaviti to što mora, a ja sam morala svoj današnji optimizan ubaciti u virtualu, na kraju ovako usrano hladnog dana.

Dodatak:
Lupio mi jučer optimizam u glavu, pa nisam vidila da sam vrijeme posta programirala za 22. 12. Makla.