Bez naslova
Evo opet imam svoj mir. Svi su vani. Roker je na kartanju, a Hiphoper u gradu na cugi. Prvi je moj suprug, a drugi je moj sin. Danas mi je bio nekakav lijep dan, makar sam na rubu bolesti (viroza). Došla mi je moja Lavica, moj Zet i ostavili baki BAKINOZLATOMALO. I didi. Bože koji divan osječaj. Koje veselje., koja radost. Zaista neopisivo. Ja Baka, a kao da je bilo jučer kad sam svojima mijenjala pelene. I shvatiš kako vrijeme leti. I postaje ti svaki dan strašno važan. I uživaš u sreći . I uživaš. I uživaš pod parolom-Ništa mi neče ovaj dan pokvarit. I žao ti je što imaš osječaj kako je sve prohujalo. I zato uživaš.
A jesam otplovila. Ali istina je da sam se nekako promijenila od kako naša Lavica ne živi sa nama. Nekakve 23 24 godine ti se pretvore u trenutak, jer do tada je tvoje djete-tvoje djete. Trenutak se rasplini i tvoje djete je Žena. Majka. Imaš ti i dalje svoje djete, ali nije više samo tvoje. Zato ovog svog Hiphopera nekako još više čuvam,pazim,i mazim,jer uskoro i on više neće biti samo moj. Ovo uskoro je samo zato jer vrijeme leti.
Idem prošetati svoj antistres program(psa).
Evo me natrag.
Ponosna sam ja na svoju femily.Nije sve išlo kako sam htijela, ali Bože moj valjda će doći sve na svoje. MIslim na školu svoje djece. Lavica je na kraju, još diplomski. Skuplja literaruru. To je okej. Hiphoper je taj čije školovanje ne ide po mom planu.Plan je bio da moj sin također upiše faks, i završi ga naravno. Ništa od toga, jer on to ne želi. A i nije blizu, jer ima još tri ispita iz gimnazije plus matura. Ipak je to meni bolna tema,kako god ja mislila da sam je prihvatila. Zato ću tu priću ostaviti za neki drugi put.
Njih dvojice još nema.Zadnje dvije srijede,od kad to traje,roker me pitao jel ga puštam, a večeras samo ode, kao pod normalno da ga puštam.Morala sam malo brondat,da se ne navikne.Mamin sin je pokušo dobit koju kunu, ali nije uspio.Otac tvrd ko kamen, a majka bi dala ali sva sića koju imamo završila u Rokerskom đepu. I sad mislim kako mu je bez kune. A luda sam, znam.
Ujutro radim. Idem nabrzaka pospremit kuću pa u krpe.Hoću li ikad leć prije jedan?
|