Baš ću jednom morat pustit ove maslačke da idu svojim putem...
Ali ne još...



Blože pa kakav ti je ovo Editor?

Ako netko ima psa s normalnijim navikama
Molim zamjenu


Ispod stola


S nogama u zraku


Stolić je idealan za naslonit glavu


Reklama za Cedevitu


Ma joooj moja njuška!


Mali Pas kaže da nije nikada bio na naslovnici

Može ovo proč pod kategoriju Obitelj?

Tko čeka taj i dočeka aha Tko čeka taj se načeka-to da
Što čovjek radi dok čeka? Uf kako mrzim čekanje,ne znam se ponašat u tom procesu.Ponašati se nonšalantno kao da ništa ne čekam?
Nehajno prekrižiti nogu preko noge,ispijati kavu i opušteno puhati kolutove dima?
Zabavljati se nekim stvarima do kojih mi nije?
Preusmjeriti misli koje se uvijek vračaju na isto mjesto? U glavi imam faking bumerang





Koliko još?
Ne volim odgovor koliko treba

Kako več neko vrijeme pokušavam prodrijeti do jedne mlade cure koja je u vezi u kojoj je sustavno psihički maltretirana procurili su neki moji djelovi priče o kojima s nikim nikada nisam pričala.
A ovo je moj blog,moja oaza mira i ispuštanja moje duše.
Svaka pjesma,svaka fotografija,svaka riječ je odraz mene i mog raspoloženja,moje sreće,moje tuge,moje boli,moje radosti...

Možda je došlo vrijeme da pustim svoje balone crvenih očiju,neka odlete više i zabiju se u prvi strujni stup...

Uvijek je upijala tuđu tugu kao svoju,rame uz rame bi sjela i tugovala skupa
Hranio se s tim,dozivao je svoje demone da je uklješti čvršče uz sebe u svoj čelični stisak.Bacio je svoju paukovu mrežu i prikovao je,obvezao je da ostane,obavio je svoje tijelo oko nje kao zmija oko plijena.Hladno
Bio je zaštitnik,velik,jak,uspravan,hladnog,prodornog pogleda od kojeg su mnogima klecala koljena.U njegovom naručju je bilo sigurno i toplo,jednom rukom obuhvatio bi je cijelu,samo jednom rukom obujmio bi njen vrat,samo jednim potezom je mogao...što je htio
Tražiti opravdanja čovjeku koji je s lakočom vadio i repetirao pištolj, u dobi od 17 godina djeluje lako.Pravdati postupke ljubavlju i zaštitom...još lakše,pogotovo kada si poljuljan,nestabilan i nesiguran.Kriviti je?Može i to
Zasluženo?Naivno

Nikada je nije udario,nikada...

Draga,vidim te posvuda
Čitam novine
Vidim te na naslovnici
Vidim te na zadnjoj stranici
Vidim te u sportskoj rubrici
Vidim te u crnoj kronici
Ljubavi...
Vidim te u osmrtnici

Ponekad još čuje taj smijeh...sablasno odzvanja u noćnim satima

Nešto se prelomilo u njoj u trenutku kada je rekla Dosta! Nema više!
Pobjegla je,skupila je snagu,skupila svoje dostojanstvo i pokupila sve zaostale krhotine i krenula dalje

Godinama iza ju je proganjao...ali znao je da nema više tu moć,da je nepovratno izgubila strah i da još jedan repetirani pištolj ne bi ništa promijenio,da bi stisak ostavio samo crvenilo kože

Nikad s nikim o tome nije pričala,nikada se nikome nije povjerila i otvorila,zazidala je svoj zid i poslagala cigle sama.
Nesigurnost,nepovjerenje,nemogučnost otvaranja,zidanje emocija su ostali...kao podsjetnik i ožiljak,baš kao 4 sašivena punta na koljenu zadobivena u nekoj bezazlenoj igri

Njega nema više,izgubio je svoj mladi život isto onako kako ga je i živio...tragično i nasilno,bolno i polako...
Njegove oči je prekrila hladnoća,nema više moć



Tek podsjetnik oblikovanja i srastanja sa samim sobom

Oh, I beg you, can I follow?

Kad ostanu riječi zarobljene...

U vodenim mislima

Pojačala sam na najglasnije!!!
Još čujem tišinu

I'm running out of patience to be fucking with this now

you better believe me when I say this now

I'm packing up my nightmares and I'll be on my way

you better find me some time when you˙ have more to say"

Viktor Frankl je napisao da nakon 27. godine jednostavno trebamo odrasti i prestati tražiti i nalaziti svoje vlastite i svakodnevne propuste karaktera u tom procesu odrastanja.
Jesmo nakon 27-e odrasli i više ne možemo kriviti sve oko sebe zbog sebe? Bezveze,a taman sam pustila nokat na kažipsrtu i baš lijepo sjeda uperen prema n(i)ekome

Iako ove godine nisam išla na karnevalsku povorku sad mi je žao što je gotova.Karnevalski humor je i prema Freudu obrambeni mehanizam i to onaj jasni, negativni u konkretni,zapališ Krnju i svu krivnju ubaciš u plamen i eto-olakšanja,a da i nemaš piromanskih sklonosti
A ovako što...da se branim smjehom stalno?Pa vilica me još boli od zadnjih osmjeha.

Ostavili smo iza sebe Božiće,Nove godine,Valentinovo,prošla nas groznica ljubavi,sreće i blagostanja i onda nam eto na vratima Korizma i masovnih pitanja Čega?
Vrijeme je da iz obilja uskočimo na žrtveni jarac i odlučimo se koja će nas odluka i odricanje spasiti svih grijeha koje vučemo godinu iza sebe.
Licemjeri?Mi? Ma neeee
Solidariziramo se sa gladnima diljem planete

Ostajem namčor do daljnjega
move along, nothing to see here

manja sam od makovog zrna, sitnija od zrnca pijeska kvarcnog pijeska
Eto,pa vi idite petkom vani

Kategorija...Poezija?

Uh gotov je i ovaj dan crvenih celofana,nasmješenih srdašaca,ostarjelih čokolada i nježnih stihova.
(Ako je Grinch ukrao Božić što ne izmisle nekog i za ovo?)
Sad mogu nastavti kukat o svojoj nesanici,a da ne uvrijedim osječaje zaljubljenih,slomljenih i ostavljenih ( Ma daaaj nisam ja tolika tvrdica samo glumim tuff frajericu,a i poprilično sam neispavana)

Noć je još mlada
a meni se nimalo ne spava
(Ne idu mi stihovi)

Ma bljah baš mi riječi ne teku nikako
Ostavljam vam ono što trenutno jedino znam
Otpratiti



I dočekati dan





The sun is shining
I feel good
I feel fine
And no one...

A ček danas je Valentinovo



Imperativ voljeti!

Pod koju bi ovo kategoriju spadalo?

Svi samci koje poznajem imaju nekakv ritual.Jedanput su mi predstavili tipa koji je sebi pisao pisma te ih stavljao u poštu.Kad je primao svoje pismo,dolično frankirano,brižno ga je otvarao i čitao kao da dolazi izdaleka.Pa bi cijeli dan meditirao o sadržaju,a sutradan otpisivao uz svu raskoš detalja.Frankirano je pismo za tri dana bilo u njegovu poštanskom sandučiću i opet sve iznova.
Mislim da je čovjek postao svoj veliki prijatelj poštanskom zaslugom
Ljubav malim slovima od
Francesc Mirallesa

Ako slučajno niste pročitali knjigu,e pa jednostavno morate

Ja vam ko i moj Frances svake godine za svoj rođendan sebi pišem pisma od svoje 15.godine opet po uzoru na nekog pisca,našeg,ali možete me i ubit sada ne znam više ni naslov knjige ni pisca

Prvotni dogovor je bio da ću se lijepo opit za 20.rođenadan,zatvorit se u sobu,raspalit muziku (Freddia,naravno) i provest noć sa samom sobom i svojom Ja iz mlađih dana.
Nemojte me ni pitat gdje sam završila za 20-i rođendan,opila se jesam,ali pisma su ostala zapečačena.
Onda smo moja Ja i ja odlučile da ipak to napravimo kada zaokružimo 25 godina i suočimo se sa svojim mlađima jaa
Nismo ni onda.Milsim jesmo,opile smo se

Propuštene prilike smo ipak odlučile odgoditi za 30-i,ali guess what,samo se skupilo više tih mojih,naših Ja,a mi i one i Ja nikako se pohvatat
Neču ni za 33. to mora biti neka okrugla brojka i kako idem starija sve neka ljepša boca vina sa večim udjelom alkohola,ma koje vino cijela boca stocka nam treba (medica isto dolazi u obzir)

Teško je naprasito pokidat sve te moje mene,strah me da ću ih ostaviti zarobljene u tim nekim vremenima,a trebaju one mene onda,a i ja njih sada-zapetljala sam se.
Jedino me več polako hvata panika koliko će nas na kraju naše balade bit i da će nam moja soba biti pretjesna...Joooj,a ne preuređuje mi se sada stan

Danas je i Kineska Nova Godina-Godina Zmija
Na današnji dan ovo je bio No.1 u Americi


Bertold Brecht i Ćiro danas slave rođendan

E pa Niss-Nisa kao djelu naše zajednice sretno i tebi želimo ti Ja,Moja Ja i sve one Jaaa koje čemo vuči još godinama sa nama
A Mi sve idemo sastaviti jedno dugo pismo svima Nama

Uživajte u nedjelji...ja ću se opit




How the hell did it get here so soon
I don't wanna grow up

Oznake: Nema oznaka joooj

Danas sam...bez riječi

Šta će reći povijest? Povijest će, gospodine, lagati kao i obično

Text se nadograđuje...

Dragi gospodine
Godinama me pratite u stopu i uvijek se javite u isto vrijeme,na isti datum u isti sat...Ponekad je tako naporno iščekivati vaš dolazak
Iako imam naglašene mazohističke porive ne uživam u ovom odnosu vezane i potlačene jer me prelako spustite na koljena

Bila bih vam jako zahvalna kada bi me ove godine preskočili i dopustili mi da vas zaboravim,prespavam,preskočim i ne narežem vam taj čokoladni komad torte dok me posprdno gledate ispod obrva i vrtite te glupe kocke leda laganim pokretima.Hipnotizirate me svojim rukama i oboje znamo da vam je to i namjera
Uh taj vaš prodorni pogled...kada bi znali koji urnebes napravi dok mi se niz leđa cijede atomi gađenja i zadovoljstva

Hold Me, Thrill Me, Kiss Me, Kill Me

Ovaj put dočekat ću vas u tišini sa kapljicom mog najdražeg parfema Oh Dreamer Oh my sweat Rome
Pomirisat ću zapešče i nasmijat vam se u sadistički brk
Uživate?


This year you'll sit and take it
And you will like it -

Bole me uši u ovoj oksimoronskoj tišini
ali sama sam to tražila
Počela sam odbrojavat te glupaste dane
Sada ih brojim još 3,
pa 33 previše i sve to u 13-oj
...bezveze


Jel zna netko koji vic?

U zadnje vrijeme sam baš sva čudnjikava,previše čak i za moj ukus
Inače me prolječe uhvati nespremnu,ali ovaj put veljača je kriva za sve
Išla sam pronaći neku veseliju fotografiju i glazbu za podignuti malo raspoloženje


ali mi nije baš uspjelo

E pa kada ne možeš protiv sebe,onda se pridruži





Ha znam i ja crtat

(Mislila sam je obradit,doradit,dati joj sasvim drugačiji izgled...ali nisam uspjela)
U tom plavom satu smiraja prikovala me svojim šapatom
Ubrzala sam korak,nije pomoglo...
(Ne)mir,(ne)pripadanje,(ne)postojanje,(ne)ravnoteža...strah,suočavanje,preispitivanje...smrtnost...strah propadanja


(Hvala na prijedlogu...taman)

Oznake: Ufff preosobno

Inače ne volim nešto Stinga,ali...



How Fragile We are?

Oštar,zaglušujuč zvuk...odjekuje udar gonga.Ne čujem ga samo ja
Ovaj put to nije projekcija moga uma i oštečenih bubnjića.
Bubnjići mogu zarasti i ozdraviti
Čujem ga jasno,potpuno obnažena i ranjiva,izdajnički
Nova runda?
Kraj?
Predstava nije završena,ali pod pucketavim prstima osječam krhkost trenutka...još samo da se zastor podigne...glumci se naklone,a kroz gomilu se zaori pljesak

Oznake: ne postoji oznaka

"Na ovom svijetu nema ničeg blažeg ni istančanijeg od vode. Ali ona pobjeđuje nepopustljivu tvrdoću i u tome joj ništa nije ravno. Slabo nadvladava snažno, tvrdoća popušta pred nježnime - To svako zna, pa ipak niko ne djeluje u skladu s tim."
Lao Tse

Kukavica...
Prošle godine na Badnjak čudnim spletom okolnosti sam se našla u stanu premlačene mame sa dvoje djece.
Sjedila sam uz nju čekajući policiju sa prestravljenim,izbezumljenim pogledom i znam da sam tada sama sebi rekla E Nisa ovo ti nije trebalo.Meni?

Skorenog čokolina oko usta sjede na prljavom parketu i šutke razvlače lutku bez ruku dok Ona sjedi uzdignute glave u zelenom naslonjaču-kunem vam se bilo je nešto veličanstveno ponosno u tom pogledu i stavu.

Ona je mantrala nešto svoje,u svojim mislima,vjerovatno je razmišljala o sutrašnjem danu i maštala kako će se napokon rješiti nasilnika ili možda kako će se on promjeniti da nastave svojim harmoničnim životima i nastave svoju svemirsku ljubavnu bajku...A ja?
Ja sam mozgala koliko još moram kolača ispeći i kojim servisom dočekati prijatelje koji mi stižu na večeru.
Znam da sam se odlučila na crni servis,ali sam se zaklela tada da ću ubaciti neke crvene detalje na stol da podignem raspoloženje i unesem Božićni duh svoga doma jer uz Waitsa mi to nikad ne polazi za rukom (Crvene detalje nikad nisam ubacila)

Policija je samo zakoračila u sobu,brkati policajac je uzeo djecu za ruku koja su poslušno otapkala za njima pogledavši me još jednom preko ramena,osuđujuči i strogo kao da sam ja ta koja je prekinula komadiće djetinjstva
Ona se ustala uz jedva čujni jauk

Izlazim na svježi zrak,mislim da nikada nisam disala.Koliko može biti dubok jedan uzdah,izdah,dah...
Tihi uzdah najkraća je molitva
(Jeste li znali da dužina udaha treba trajati kao i dužina izdaha? Po pravilima Prane ne udišemo i izdišemo samo zrak nego i djelić energije.Prana u tijelo ulazi potpuno čista,a kakva će izaći ovisi samo o osobi )
Izdah slobode,svježine...rješavala sam se učmalog,teškog smrada koji je probijao iz svake pukotine tog žutog zida i zalijepio mi se nepovratno u nosnicama.I danas kada zapuše oštri vjetar osjetim na mahove taj smrad truleži i raspadanja...ili samo smrad...vlastite grižnje?!

Brojala sam svoja rebra,brojala sam svoje zube,a da me bitka nije ni okrzla

U toplini doma sam nastavila peći kolače...



O Nisa pošto ti duša?

Oznake: Ma kad ne volim oznake

U odrazima