Komentari

nissnisa.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • smotani

    teški su ponekad putevi oblikovanja, odrastanja, sazrijevanja....ali, nekako vjerujem, uvijek naiđemo na pravi put...i, iskreno vjerujem da je i ta djevojka srušila zidove...i, počela zidati.... novi put......
    uh, draga, iako tužno...ali, nekako...osjetim snagu djevojke, osjetim i njenu, iako povučenost a opet...odlučnost....i to... to daje vjeru i nadu....da će život donijeti tople ruke koje će je obujmiti zbog ljubavi, koje će te ruke opet "repetirati"...ali...u nježan zagrljaj ...
    največa ;)

    avatar

    22.02.2013. (16:35)    -   -   -   -  

  • ANONIM

    Kad bi ti znala koliko si ti divno stvorenje kad bi samo ona to znala

    avatar

    22.02.2013. (18:11)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @Smoto- Teški su ti putevi oblikovanja,ponekad stvarno jesu,ali ako su to ti koji nas grade u ljude koji sada jesmo...pa onda neka su,ma kakvi bili naši su.
    Največa:)

    @Anonim- Kad bi,kad bi...saznat će ona jednom,nešto...vjerujem u to

    avatar

    22.02.2013. (18:40)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Težak podsjetnik, težak sa svih strana, samo ona mreža na fotografiji izgleda lijepo i ne izgleda opasno, jer znaš da nju uvijek možeš pokidati

    avatar

    22.02.2013. (18:55)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    ovo je jedna od fotografija koje bih voljela imati na svom zidu.
    paucina mi je uvijek bila simbol zenske ljepote-krhka, njezna, lomljiva, lomljena pa lijepljena. o sebi volim misliti kao o paucici. pretenciozno, znam.
    a ta krhkost sa fotografije savrseno odgovara prici. razlikuju se samo po tome sto je ova druga ruzna na tuzan nacin.

    avatar

    22.02.2013. (19:24)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @Sredovječni- Težak je i bolan i mučan i na dane toliko razarajuč i sputava,ali i to je dio postojanja i oblikovanja baš kao i stvaranje paukove mreže...rezultat je tu i bez kidanja spona.
    I u pravu si,više nije opasan

    @Knjižna buba- Zahvaljujem za fotografiju,to su mi uglavnom najljepši komplimenti koje mogu primiti.
    Paukova mreža se smatra najčvršćom tvari na svijetu velike elastičnosti,od nje se stvaraju najfinije tkanine.Diljem svijeta su razvučene miljarde kilometara paukove mreže,ostaju zadnje na opustjelim mjestima zbog velikog udjela proteina kojima obiluju.
    Kada usporedim najdulju paukovu mrežu i ovu priču...onda ta paukova mreža više nije toliko krhka koliko se čini

    avatar

    22.02.2013. (20:46)    -   -   -   -  

  • Zrakoplov

    Hej, Nisaaa...
    Koja gora -
    voli zoru... :-))

    avatar

    22.02.2013. (22:34)    -   -   -   -  

  • nights in white satin

    podsjetnik i ožiljak

    avatar

    22.02.2013. (22:48)    -   -   -   -  

  • suncokreti na oblacima

    Eh, teška tema...Ona je skupila snage i pobjegla a samo kad pomislim koliko je onih koje nikad ne skupe snagu i ne pobjegnu. Iako nisam bila nikad fizički zlostavljana od strane svog bivšeg, bila sam psihički samo mi je dugo trebalo da to shvatim, da shvatim da se to tako zove...I znaš, nakon toliko vremena ožiljci su još tu, na duši, u meni, sve su bljeđi ali su prisutni...I ovakvo zolstavljanje je najgore i nema goreg .... Neka joj je sa srećom gdje god bila i tko god ona bila ....

    avatar

    22.02.2013. (23:06)    -   -   -   -  

  • smotani

    potpisujem... u pravu si... to su naši puti.... odabrani i po njima hrabro, uzdignute glave i smjelo kročimo.... ma što ljepše poželliti?
    največa.... na odabranom putu ;)

    avatar

    22.02.2013. (23:28)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Heej @Zrakoplov- hvala ti na proljetnom povjetarcu s visina:)

    @Nights in white satin- I jedno i drugo

    @Suncokreti- Žao mi je što si morala saznat naziv za to,uistinu mi je žao.Ožiljci ne prolaze,ostaju uvijek tu negdje,prekrije ih boja sunca,ali ostaju.I neka ih...kao podsjetnik na slabost,kao podsjetnik da se ne smije nikada to nikome dozvoliti.Drago mi je što si pronašla svoj način bijega i preživljavanja!
    Poželjet ću joj sreću,doći će riječi do nje...

    @Smotani- Nema ljepše želje,nema
    Največa...na svim putima;)

    avatar

    23.02.2013. (00:03)    -   -   -   -  

  • picko

    Na žalost bez obzira kakav je bio njega više nema. Obično takvi čvrsto drže nekoga koga su uhvatili, kao slamku spasa, jer su svjesni da nekog drugog teško da će naći

    avatar

    23.02.2013. (00:13)    -   -   -   -  

  • dado69

    uuuu ovo je dozlaboga teško za komentirat ili nešto pametnog za reć...

    avatar

    23.02.2013. (10:51)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @Picko- Unatoč svemu,nažalost,nema ga...jedan mladi život je nasilno prekinut.
    U pravu si,takvi kao on hrane se slabošću drugih i to je taj krug koji se jako teško prekida

    @Dado- Ni ne može se tu ništa pametno reč,stvarno ne može

    avatar

    23.02.2013. (10:58)    -   -   -   -  

  • SvemirskePjesme

    Draga Dušo!

    Treba se uvijek boriti... i izboriti... osobito da se drugomu pomgne...
    Još mi je na faksu moj profesor rekao... znaš... mi smo vojnici... vojske spasa..

    Pozdrav!

    avatar

    23.02.2013. (11:58)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @Svemirske- Pametan profesor!
    I treba pomoći kada god se to može,a i treba se znati i boriti i izboriti
    Pozdrav i tebi:)

    avatar

    23.02.2013. (13:39)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    "Love is a loosing game" -Amy Winehouse

    Ljubav je često opasna jer nudi neke iluzije u koje želimo vjerovati. Ta cura je zasigurno sama sebi opravdavala njegove postupke i branila ga ljubomorno pred bogom i pred ljudima. Ta cura bi prva odbila pomoć jer se ne bi htjela pomiriti sa svojom iluzijom. Takvi tipovi su dijabolični jer se u sekundi transformiraju iz siledžija u najnježnije i obazrice ljubavnike, ali upravo to jest laž-oni nisu to-oni posesivno moraju imati nekoga ko o njima ovisi-TO im daje moč, to im daje značaj. Ja sam počeo vjerovati da kod takvih tipova nije bitno ni kakav su odgoj imali ,ni kakav im je dna, ni ništa od toga...to su ljudi demoni i ni jedna sila na svijetu ih neče promijeniti-kada odglume da su se promijenili-tek su tada najopasniji. Za kraj bih te podsjetio na basnu o žabi i zmiji. Zmija nije mogla plivati, a morala je preći rijeku pa je zamolila žabu da ju na leđima prenese. žaba joj je rekla:

    -ali ti si zmija, ti češ me ugristi i otrovati?
    -neču žabo majke mi!

    žaba ju prenese i zmija ju naravno čvakne i žaba umre.

    -jebi ga, ja sam zmija...znala je da to moram učiniti...

    avatar

    23.02.2013. (15:39)    -   -   -   -  

  • mirjam

    ........ što se sve mora proći, koje sve rane u životu zadobiti, .........
    ........... da se pronađe pravi put, da se oblikuje osoba ............
    ..................... - uspravna, svoja, dostojanstvena - ......................
    ... hrabro i smjelo naprijed da kreće sa svim svojim ranama, ...
    ......... ponosno da ih nosi, ... i njima/na njih da se ponosi .........
    /..... bez njih bila tek jadno biće, pognuto, satrveno, ubijeno, .....
    a sa njima je zadobila snagu i potrebno je bilo da je to snađe
    ................... da se podigne i iz svega jača da izađe ................../

    ............................ i nikada u životu ne odustat
    ................. bez obzira koja nevolja da čovjeka snađe
    ......... dobro je koprcati se jer nešto dobroga iz svega izađe :
    Bile jednom dvije žabe koje su upale u posudu s vrhnjem. Odmah su shvatile da tonu: bilo je nemoguće dugo plivati i plutati u toj smjesi gustoj poput živog blata. U početku su žabe mlatarale nogama u vrhnju kako bi doprle do ruba posude. Ali bilo je uzalud; samo su se praćakale na istom mjestu i tonule. Osjećale su da je sve teže izaći na površinu i disati. Jedna od njih glasno je rekla: “Ne mogu više. Nemoguće je izaći odavde. U ovom se ne može plivati. Budući da ću umrijeti, ne vidim razloga da produžavam ovu patnju. Ne razumijem kakvog smisla ima umrijeti od iscrpljenosti zbog uzaludnog napora.” Rekavši to, prestane lupati nogama i ubrzo potonu bestraga. Druga žaba, ona upornija i tvrdoglavija, rekla je samoj sebi: “Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne moj čas.” Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na istom mjestu, a da se nije pomjerila ni centimetra. Iznenada, od tolikog batrganja i lupanja batacima, udaranja i mlataranja, vrhnje se pretvorilo u maslac. Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande se mogla vratiti kući sretno krekećući.

    BTB !!!

    /hvala Ti Nisa .............
    na predivnim slikama/

    Lijep pozdrav ...

    avatar

    23.02.2013. (17:37)    -   -   -   -  

  • Blokirani

    VriemE ie za ZaboraV. PredDAJmo MU SE.

    avatar

    23.02.2013. (19:48)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @Blogopsu- Slažem se u večini s tobom...pomoći nekome tko ne shvača da mu je pomoć potrebna ne da je teško nego gotovo nemoguče.Bez obzira na dob,(ne)iskustvo ipak moraš shvatit da problem postoji,pa tek onda krenuti u realizaciju.
    Slažem se s tobom da je teško naći opravdanja takvim ljudima,to su vampiri sa supermoćima da isišu sve preostale atome iz svoje žrtve,ali...Ako misliš da o njihovom dijaboličnom ponašanju nema nikakvih vanjskih utjecaja,odgoj,trauma,teško djetinjstvo,nikakvih čimbenika...da se pomirimo s činjenicom da su ponekad ljudi zli u samom začetku?Mješanjem gena dobijemo zlostavljače,ubojice,ljudske demone...moram priznat da mi je to pomalo zabrinjavajuče.
    Basnu o zmiji i žabi moram negdje stvarno memorirati,često je smetnem s uma
    Hvala ti Bložedože na komentaru,lijepo mi je sjeo

    Draga @Mirjam- od srca ti hvala na predivnom komentaru
    Najljepši pozdrav ostavljam

    @Blokirani- Zanimljiva igra riječi moram priznat.Dajem se Zaboravu

    avatar

    23.02.2013. (20:21)    -   -   -   -  

  • Zvonka

    uh ...
    smijem ja samo šutjeti uz naklon tebi ?

    avatar

    23.02.2013. (22:23)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @Zvonka- Hočemo podjelit čašu štoka?:)
    Možemo samo pit u tišini:)

    avatar

    23.02.2013. (23:43)    -   -   -   -  

  • Nemezis

    Obično odustanu kad shvate da ih se (više) ne bojimo. Šteta što to nije tako lako postići :(

    avatar

    24.02.2013. (08:30)    -   -   -   -  

  • Floyd Pepper

    ....eto...možda i slučajno....možda i ne....postali smo o sličnim temama.....ožiljci su duboki...ali ni slučajno nezaliječivi....riječi su teške...ali nekada je dovoljno prevaliti onu prvu preko jezika....odlično Nisa....

    avatar

    24.02.2013. (09:04)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Da @Nemezis- šteta:(

    @Floyde- Čitam kod tebe,još mi je otvorena tvoja stranica...fakat je teško komentirat,stvarno je.Reći ću ovdje,ali i kod tebe isto to...odlično Floyde

    avatar

    24.02.2013. (10:44)    -   -   -   -  

učitavam...