Kako več neko vrijeme pokušavam prodrijeti do jedne mlade cure koja je u vezi u kojoj je sustavno psihički maltretirana procurili su neki moji djelovi priče o kojima s nikim nikada nisam pričala.
A ovo je moj blog,moja oaza mira i ispuštanja moje duše.
Svaka pjesma,svaka fotografija,svaka riječ je odraz mene i mog raspoloženja,moje sreće,moje tuge,moje boli,moje radosti...

Možda je došlo vrijeme da pustim svoje balone crvenih očiju,neka odlete više i zabiju se u prvi strujni stup...

Uvijek je upijala tuđu tugu kao svoju,rame uz rame bi sjela i tugovala skupa
Hranio se s tim,dozivao je svoje demone da je uklješti čvršče uz sebe u svoj čelični stisak.Bacio je svoju paukovu mrežu i prikovao je,obvezao je da ostane,obavio je svoje tijelo oko nje kao zmija oko plijena.Hladno
Bio je zaštitnik,velik,jak,uspravan,hladnog,prodornog pogleda od kojeg su mnogima klecala koljena.U njegovom naručju je bilo sigurno i toplo,jednom rukom obuhvatio bi je cijelu,samo jednom rukom obujmio bi njen vrat,samo jednim potezom je mogao...što je htio
Tražiti opravdanja čovjeku koji je s lakočom vadio i repetirao pištolj, u dobi od 17 godina djeluje lako.Pravdati postupke ljubavlju i zaštitom...još lakše,pogotovo kada si poljuljan,nestabilan i nesiguran.Kriviti je?Može i to
Zasluženo?Naivno

Nikada je nije udario,nikada...

Draga,vidim te posvuda
Čitam novine
Vidim te na naslovnici
Vidim te na zadnjoj stranici
Vidim te u sportskoj rubrici
Vidim te u crnoj kronici
Ljubavi...
Vidim te u osmrtnici

Ponekad još čuje taj smijeh...sablasno odzvanja u noćnim satima

Nešto se prelomilo u njoj u trenutku kada je rekla Dosta! Nema više!
Pobjegla je,skupila je snagu,skupila svoje dostojanstvo i pokupila sve zaostale krhotine i krenula dalje

Godinama iza ju je proganjao...ali znao je da nema više tu moć,da je nepovratno izgubila strah i da još jedan repetirani pištolj ne bi ništa promijenio,da bi stisak ostavio samo crvenilo kože

Nikad s nikim o tome nije pričala,nikada se nikome nije povjerila i otvorila,zazidala je svoj zid i poslagala cigle sama.
Nesigurnost,nepovjerenje,nemogučnost otvaranja,zidanje emocija su ostali...kao podsjetnik i ožiljak,baš kao 4 sašivena punta na koljenu zadobivena u nekoj bezazlenoj igri

Njega nema više,izgubio je svoj mladi život isto onako kako ga je i živio...tragično i nasilno,bolno i polako...
Njegove oči je prekrila hladnoća,nema više moć



Tek podsjetnik oblikovanja i srastanja sa samim sobom