Irančani lansirali majmuna u svemir,zmija koja ne bi trebala biti živa,podaci koje otkrivate na netu pratit će vas cijeli život,što objaviti što ne objaviti na fejsu...
Koliko stvarno štitimo svoje podatke na netu? Svi moji blogeri iznose neke svoje intimne ili barem intimnije stvari,o svakome od vas mogu ponešto reći,a ako želim prokopati malo dublje mogu naći kompletnu vašu sliku sa podacima.Dobro,nema panike,ne bavim se time,ne tražim vas,baš vas volim ovako virtualne zamišljati u svim izdanjima...ali možemo ako to hočemo
Pa i mene je otkrio lik kojeg ni čula ni vidjela godinama,a na osnovu čega...par fotografija i Queena.Anonimac jel tako bilo? E da i usput mah-mah
Fascinantan mi je ovaj svijet bloga gdje smo svi isprepleteni u mislima,djelovanjima i svijetovima unutar svjetova.
Kao život u velikoj stambenoj zgradi,pa imate jednu mrgudicu kojoj svaka dlaka smeta,kakav zgođušni primjerak koji vam voli namignuti u prolazu i nabaciti jebozovni kes,tetku koja viri s prozora,ali brzinom munje zatvara zavjese kada osjeti pogled,one iz prizemlja kojima redovito smeta buka,susjeda do s kojim volite potegnuti dim u sitnim noćnim satima,par njih kojima ne znate ime,ali se redovito uredno i pristojno javite uz kimanje glavom pitajuči se jesu li baš oni ti glasni koji vas bude u sitnim jutarnjim satima,pokojeg dosadnjakoviča koji puno priča i dolazi u sasvim neprimjerene sate nepozvan (da ne bude upitnika iznad obrva...ovo ide u moj džep),pokojeg galamđiju koji vam voli istresti sve u lice i redovito vas proziva zbog jednog razuzdanog tuluma od prije 10-ak godina,onaj samac s 3.kata koji podjeli s vama aktualna pitanja i samo ponekad istrese dušu na pjatu,a sutradan nastavi kao da se ništa nije desilo,pokoji dosadni bračni par koji se voli svađati baš usred ručka,nadobudni klinac koji skriva alkohol u prizemlju misleči da nitko za to ne zna,a nije ni svjestan da opskrbljuje jednu dosadnjakovičku s 5.kata,rado viđeni gosti koji se kod vas osječaju ko doma i bez problema okrenu program koji ste do maloprije gledali,a da na to ni ne trepnete...
Netko se odseli,dosele novi,dođu podstanari,vrate se stari stanari...stalna neka mjena šarolike pozornice.
To smo mi... iza iskrivljenih prozora,dišemo nekim sasvim drugim životima
Rock and Roll House
Irančani lansirali majmuna u svemir,zmija koja ne bi trebala biti živa,podaci koje otkrivate na netu pratit će vas cijeli život,što objaviti što ne objaviti na fejsu...
Za mood;
The face in the mirror won't stop
The girl in the window won't drop
A feast of friends
"Alive!" she cried
Waitin' for me
Outside!
jer ja sam jaka,ja sam nasmijana,ja sam ono što se od mene traži,ponekad gutam,češće ispljunem,ja sam jaka,ja sam razumna,ja sam tolerantna,ja sam...ja sam...ja sam...
Još uvijek imam sve,a i dalje tragam,tražim,nalazim i pokušavam
Griješim svakim danom svoga postojanja,griješim i previše ponekad
Život svakog čovjeka jest put prema samome sebi,pokušaj puta,obris jedne staze.Nijedan čovjek nije postigao to da bude svoj;ali svatko teži to postići,jedni naslijepo,drugi s više svjetla,svatko kako može.HESSE
Križam prste za pokušaj sna dobrih vibracija
Figa u džepu...sasvim dobar pokušaj
Zatvarati oči stalno i bježati u sve zakutke nespremnosti,pa ono...fak jednostavno vas uhvate nespremnom.
U rijetkim momentima ljutnje i bijesa Zašto ja?!
Zašto sada?!
I onda samo na tren...ako ne ja,a tko?
Kome poželjet isto? U koga uprijeti prstom E tebi,baš tebi želim to!
Ne očajavam,samo mislim da postajem...postojim...
pa tko još zna s tim riječima
Ima dana kada se osječam baš ovako.Vrijeme samo klizi pored mene...ne sudjelujem,prepuštam se
Puštam dok se ne iscjedi niz prste,kap po kap...u lokvu pod mojim nogama
Mrzim kada control freak u meni popušta i prepušta svoje mjesto
Poražavajuče kako se lako preda
Današnja zrnca mudrosti iz trenutno mi najdraže knjige:
Provodiš život u zatvoru koji si sebi sagradio,a jednoga dana kucaju na vrata.
Netko je došao po tebe i misliš da nikad više nečeš biti sam.
A što se događa kad otvoriš vrata i opaziš da nitko nije iza njih?
Što ako je otišao?
Možda je tebi to bio poziv na dugu šetnju,tako dugu da može trajati cijeli život,dok druga osoba ima jednostavniji cilj:provjerava radi li zvono na ulazu. Ljubav malim slovima
"Krug je napravljena 1988. godine i u toj pesmi se govori o zivotnom putu koji svako mora da prodje, da bi zaokruzio svoj zivotni krug, da bi ispunio zivotnu misiju na ovom svetu i da bi prosao kroz sve teskoce i lepote zivota, svaki zivot je za sebe originalan i neponovljiv i o tome se govori u pesmi." Milan Mladenovic
Današnja zrnca mudrosti
(Pošto mudra nisam,nisu ni moja zrnca...)
Ne prihvačamo slučajnost u svojoj svakodnevnici koja je odviše hirovita,ali,naprotiv,prihvačamo je u svemiru i u nastanku života koji ovisi o konjunkciji beskrajnih hirovitijih elemenata.
Vjerovatnost da navre život je kao dobiti glavni zgoditak na automatu koji ima na stotine alternativa.
Ovdje smo zato što je jedanput,ispala jedina kombinacija koja je profunkcionirala.
Tko je bacio novčić da se pokrenu cilindri?
To je velik misterij.
Veliki prasak je posve neshvatljiv,jer nije važno što se dogodilo,nego tko je ili što upalio fitilj
Dopuna mojih riznica
Bile su to one godine koje ne pripadaju više tu
One godine nadanja,previranja,stvaranja,maštanja...godine lavova
Zarobio si me svojom tugom...svojim propadanjem...samoćom...odumiranjem stanica...
Uperenim štitom
Nije trebalo ovako izgledati,ha?
Negdje smo se preračunali,nešto smo krivo oduzeli,logaritmi su se pomješali...račun je nepovratan,nema tih brisanih gumica
Ovaj put ne,nažalost
Let the Sunshine In
"Četrdeset mi je godina ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe."
Tek sam zagazila u 30-e (kako se lijepo tješit vjerovatno ću to govorit do 40-e),ali mislim da me opako pere kriza srednjih godina.
Prije sam bila drska,bahata,bezobrazna,samouvjerena,čuvala svijet pod svojim nogama,reagirala ne nepravdu,na glupost koju su mi nametali,ulazila u sukobe samo da dokažem kako sam u pravu.
S godinama se ti moji rubovi nekako tupe,postajem tolerantnija,nježnija,toplija,drugi kažu čak i normalnija za suživot s njima.
Neki prijatelji me više ne prepoznaju,da nikad nisu mogli ni zamislit da ću razvit kurcobolju prema nekim stvarim.
Prije sam tako lako nailazila na vjetrenjače,a sad skroz ostaju u magli,negdje daleko za leđima
I glupost je za ljude samo je pametni ne razumiju
Koliko ste razvili toleranciju s godinama?
Moja istina je da nisam ni malo tolerantna,neke stvari se nikad neće promjeniti,samo sada imam perfidnije načine za dokazati budalama kako su ipak budale i ne odmahujem više rukom kada mi netko želi uvaliti nešto što ne želim i na što ne pristajem.
Imam jasnije poglede ako ne na ono što želim,a onda sigurno na sve što ne želim!
Neki dan stojim u pekari i čekam red,ne za crni,ali za kruh.Uđe lola ispred mene,nalakti se lijepo na pult i naručuje.
Pogledao me ispod oka,neki kao poluosmjeh mala žurim
Moja reakcija prije?Pas mater na sva usta
Danas? Mislite da sam ovdje za ukras
Grohotom se nasmijao i još išao za mnom da me vodi na kavu,jedva se rješila budale
Sad mi više nije jasno ako sam izgubila ono bezobrazno,bahato čudovište koje sam godinama njegovala...tko sam zapravo?
Pere me kriza godina kažem vam ja
Bolje s Parkinsonom malo prolit nego s Alzheimerom zaboravit popit
Ustala sam jednostavno naopaka.Okrenuta naglavačke,kosom sam mela
pod.
Baš je naopak taj život,skroz naopak
Volim takva jutra slobode i nepripadanja,bosonoga otapkam kroz zamračeni hodnik u nova svitanja.
Na dar sam dobila knjigu u kojoj me darovatelj vidi.Počela sam je čitat pomalo,ali nisam u njoj pronašla puno sebe.Kako to s knjigama u kojima se ne želite vidjeti obično biva...pronašla sam u njoj nekog drugoga.
Sjedim sklupčana na kraju klupe,uz more,s knjigom u ruci,jutarnja idila.
Još je mračno,nema mnogo ljudi tek pokoji prolaznik koji me upitno gleda.Ne smeta,stiščem korice knjige i pratim nezainteresirana.
U mom staklenom zvonu sve te spodobe marginalnog društva sa svitanjima negdje nestanu,u neku rupu...ne znam još gdje nisam dovoljno dobro o tome razmišljala.
Dugo,jako dugo nisam bila ovdje sama.Odgovara mi to
Mislim,ozbiljno to mislim,da odajem dojam usamljenosti i onda se valjda osjete pozvanim da budu tu,da mi prave društvo.
Sjeda,osjetim da me gleda s drugog kraja.
Zurim
Odakle si? (zar ljudi očekuju odgovor na ovo pitanje?)
Zurim
Ja se samo smucam ovuda
Zar si sama?
Zurim
Ustvari sam iz Vukovara,bježim od sranja
(leave me alone)
Smješna si,slatka si tako sama
Zurim
Odlazi
Vračam se svojim koricama,a pored mene prolazi cijela parada čudnih bića.
Sjeda,stoji,staje,žica cigare,skida cipele i odlazi u more,čuvam stvari,pridržim i nekog pomahnitalog psa,odslušam par teških životnih priča,smijem se ovoj morbidnoj,apsurdnoj šali,djelim samoću sa desetak ljudi...djelim samoću u kojoj sam htjela biti...sama
Smješna si
Tek sad shvačam...nema rupa u kojoj nestanemo i pokunjeno skliznemo
Tu smo na danjem svjetlu ipak uvijek isti...marginalni
Idem sad...istresti sve te priče iz tijesnog džepa
Ja sam zdrav,slobodan i human,
kad je crveno,čekam
kad je zeleno,hodam.
Prije tridesetak godina pokrenuta je The Mreža
Tvorci tog čudnovatog klip-klap štekera i sami priznaju da nisu mogli zamisliti razmjere onoga što će učiniti za modernog,suvremenog čovjeka.
Iz naslonjača nadomak svijeta...to daje posebnu moć našim uobličenim foteljama.
Iz prosječnosti učmalih malih života uskačemo u The Mrežu,bojamo se onim kričavim,vrištećim bojama:Vidi me;ja sam pjesnik,umjetnik,pisac,ja sam tolerantan,uvijek nasmijan,pogodan,podoban,moderan,pametan,na strani dobra,ne činim zla Ja sam Car Vaših Misli i Bijednih Života!
Dodir Virtuale i Reale često zna biti bolan ma koliko se god kitili perjem kako smo mi super ljudi puni razumjevanja,školovani i pismeni,obrazovani,mladi,lijepi,ma ne postoji spodoba koja nas poželila ne bi...
Udarac je bolan,jak,ostaju modrice,ne prestaju,ne blijede.
Zanimljiv je taj fenomen naslonjača gdje putujemo svijetom,šetamo ulicama gradova koje nikad nečemo vidjeti,dopisujemo se s ljudima od kojih dobivamo tek ono što želimo čuti,naslikavamo pizdarije samo za jedan palac gore,zaljubljujemo se,prekidamo,mirimo,mastrubiramo i to sve samo klikovima...živimo u malim,zatvorenim monitorima
Toliko smo osvješteni da smo se uglavili u kockasti prozor iz kojeg se beljimo svijetu,tom jadnom malom svijetu kojeg preziremo
