Kukavica...
Prošle godine na Badnjak čudnim spletom okolnosti sam se našla u stanu premlačene mame sa dvoje djece.
Sjedila sam uz nju čekajući policiju sa prestravljenim,izbezumljenim pogledom i znam da sam tada sama sebi rekla E Nisa ovo ti nije trebalo.Meni?
Skorenog čokolina oko usta sjede na prljavom parketu i šutke razvlače lutku bez ruku dok Ona sjedi uzdignute glave u zelenom naslonjaču-kunem vam se bilo je nešto veličanstveno ponosno u tom pogledu i stavu.
Ona je mantrala nešto svoje,u svojim mislima,vjerovatno je razmišljala o sutrašnjem danu i maštala kako će se napokon rješiti nasilnika ili možda kako će se on promjeniti da nastave svojim harmoničnim životima i nastave svoju svemirsku ljubavnu bajku...A ja?
Ja sam mozgala koliko još moram kolača ispeći i kojim servisom dočekati prijatelje koji mi stižu na večeru.
Znam da sam se odlučila na crni servis,ali sam se zaklela tada da ću ubaciti neke crvene detalje na stol da podignem raspoloženje i unesem Božićni duh svoga doma jer uz Waitsa mi to nikad ne polazi za rukom (Crvene detalje nikad nisam ubacila)
Policija je samo zakoračila u sobu,brkati policajac je uzeo djecu za ruku koja su poslušno otapkala za njima pogledavši me još jednom preko ramena,osuđujuči i strogo kao da sam ja ta koja je prekinula komadiće djetinjstva
Ona se ustala uz jedva čujni jauk
Izlazim na svježi zrak,mislim da nikada nisam disala.Koliko može biti dubok jedan uzdah,izdah,dah...
Tihi uzdah najkraća je molitva
(Jeste li znali da dužina udaha treba trajati kao i dužina izdaha? Po pravilima Prane ne udišemo i izdišemo samo zrak nego i djelić energije.Prana u tijelo ulazi potpuno čista,a kakva će izaći ovisi samo o osobi )
Izdah slobode,svježine...rješavala sam se učmalog,teškog smrada koji je probijao iz svake pukotine tog žutog zida i zalijepio mi se nepovratno u nosnicama.I danas kada zapuše oštri vjetar osjetim na mahove taj smrad truleži i raspadanja...ili samo smrad...vlastite grižnje?!
Brojala sam svoja rebra,brojala sam svoje zube,a da me bitka nije ni okrzla
