< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ka Jinghongu smo se Jon, kojeg sam prethodno pokupio u Kunmingu, i ja zaputili “spavajucim autobusom” (jel, autobus s krevetima umjesto sjedala). I iako sam prethodno bio upozoravan da je rijec o najneudobnijem i najgorem prijevoznom sredstvu koje se uopce moze zamisliti (glavni prigovori bili su upucivani na duljinu i sirinu kreveta), jos jednom su se moje pigmejske dimenzije pokazale kao prednost te sam proveo cisto ugodnih dvanaestak sati na putu ka jednom od najvecih rvackih globetrottera, pustolova i sveckih putnika, Razum Ž., kojeg od slave svjetskih razmjera, bogatstva, popularnosti, zena, martinija protresenihnepromijesanih, zvjezdanog statusa, sisatih plavusa lomnih u struku, i svega ostalog sto ide s time, dijeli samo njegova vec poslovicna skromnost i samozatajnost. Osim sto sam bio upozoravan na neudobnost spomenutog tipa prijevoznog sredstva, dodatno sam bio uznemiren i cinjenicom da se otprije par godina, otkad se prosirila prica o, protiv njene volje, seksualno iskoristenoj djevojci u jednom od takvih, spomenuti tip autobusa naziva “silovateljskim autobusom” i da nijedna pristojna i cedna kineskinja ni za zivu glavu ne bi pristala putovati istim, uvjerena da bi je zadesila ista sudbina. Da biste stekli kompletnu sliku, ovdje moram pridodati da su kreveti u tri reda, na dva kata i da je autobus redovito nakrcan do posljednjeg mjesta te da je nemoguce i prducnuti, a da bar nekoliko susjeda ne bude bolno svjesno toga. Neke zahtjevnije aktivnosti da i ne spominjem. Sardine u konzervi uzivaju u slobodi i prostranstvu nezamislivim putnicima u spomenutom prijevoznom sredstvu. D’oh! Ponekad ujedinjenje kineskog i zenskog mozga u istoj osobi uistinu zna dati spektakularne rezultate (molio bih da zamijetite da sam upravo u istoj recenici uspio biti muska sovinisticka i bijela rasisticka svinja odjednom. Jupi za mene!). Nervozu iscekivanja grubog i podmuklog napadaja na moju cednost, kratio sam promatranjem promicucih pejsaza te u prvi mah ostao potpuno zbunjen slijepim, stotinjak metara dugackim, uzbrdopenjucim, dubokim slojem sljunka nasipanim odvojkom s autoceste, pomalo nalikujucem zaletistu skijaske skakaonice. Trebala je proci pokoja minuta posvemasnje zbunjenosti dok nisam shvatio da, buduci da su kineska vozila i pripadajuce im kocnice mahom upitne tehnicke ispravnosti, a definicija bi se mogla primijeniti i na mozgove pripadajucih im sofera, te da na nizbrdicama svako malo dolazi do zapaljenja istih (kocnica, ne sofera), su se inzinjeri dosjetili i na svakom nizbrdicnom autocestnom zavoju napravili sljunkom nasipan zaustavni produzetak za sve one kojima bi se spomenuti zavoj mogao pokazati kao nepremostiva prepreka. Ne znam je li ideja njihova, ali dobra je. |
Onomad, u ranu zoru, pri prvom susretu s njime, Kunming me odusevio svojim zvjezdanim nebom, starom gradskom jezgrom i ulicnom prodavacicom neobicne, nekineske, polucivilizirane ljepote. Tocno godinu dana kasnije, zvijezde su i dalje bile tamo, staru jezgru nisam ni prepoznao jer je dobrim dijelom srusena, a ostatak je bio sakriven iza nekakvog golemog zida (bice da ima neka tajna veza izmedju Kineza i zidova), ali zato je gorcinu i zal za starim kucama ublazila cinjenica da je prodavacica bila jos uvijek tamo, iako je u prvi trenutak, na sivoj svjetlosti samog praskozorja nisam ni prepoznao. Ponekad ljudi ipak prezivljavaju gradove. Previse pogodjen onime sto su ucinili trosnim kucicama staroga grada, odustao sam od namjere da provedem jednu noc u Kunimingu, odgodio iduci susret s prodavacicom za neka buduca praskozorja i krenuo dalje put juga. |
posljednje zbogom najstarijem i najvjernijem wuhanskom prijatelju, i hvala za sve sto smo skupa prosli; Srebrna Strijela, 24.9. 2004. - 10.3.2007. uz, ovdje vec citirane, stihove: Neko mi je ukrao biciklo jer ga nisam dobro vezo lancom Na biciklo ovde sam naviklo da se ne bi osecalo strancom |
Dok bezbrizno vrludah dalekim Istokom, ni krivog ni duznog zaskoci me ribafish da uslikam strample...ma ne, to se podrazumijeva, ovaj me put zaskoci da napisem listu pet omiljenih strip epizoda. Medjutim, dmj bje brz poput...poput lasice (navodno su prilicno brze) te dok se ja mukotrpno probijah kroz tisuce kilometara, a bogami i milja koje me dijelise od rodne mi wuhanske grude i ognjisca, spomenu vec najveci dio (pa i pride) onoga cega bi se moja beznacajna malenkost (ova me konstrukcija ipak podsjetila da se gorenavedeni otmjeni gospodin ne dosjeti spomenuti epizodu Talicnog Toma u kojoj ovaj uvodi red u novoniknuti kineski grad na Divljem Zapadu) mogla dosjetiti te odlucih ustediti na tinti i mastilu, a bogami i prisparati pokoje pero nevinoj guscadi i umjesto toga jednostavno bez ikakvog reda nabrojati pet stripovskih trenutaka, ne nuzno povezanih uz najdraze mi stripove, koji mi iz ovog ili onog razloga ostadose u sjecanju: 1. Najvise uzastopnih umiranja od smijeha ikada: misteriozna epizoda Gase (misteriozna zato sto znam da sam je u vise navrata citao i bio sam uvjeren da je imam doma, ali vec je godinama ne uspijevam pronaci. Pa iz toga zakljucujem da bi mogla biti u jedinom tvrdoukoricenom Gornjemilanovackom albumu kojeg jos nemamo, dvojka, ako me sjecanje ne vara, a kojeg sam u vise navrata uspijevao pronaci i posuditi u knjiznicama) u kojoj je ovaj nesto ljut na Macku i loveci je po uredu, zavlaci se pod stol, gdje ga, koji trenutak kasnije zatice Zmurko. Nesto kasnije, Gasa ulazi u obracun s Galebom te se penje na ormar ne bi li porazgovarao s njime i taman posto ovaj odleti, ponovo Zmurko ulijece u ured i zatice ga na vrhu ormara. Sad vec totalno zbunjen, okrece se i odlazi iz ureda, a Gasa se posklizne i naglavacke s ormara upada u kredenc s fijokama. Koji trenutak kasnije Zmurko ponovo ulijece u ured i, ne primjecujuci Gasine noge koje vire iz kredenca, otvara najdonju fijoku...iz koje izlazi skrseni Gasa... Nailazio sam na tu epizodu povremeno, u razmacima od par godina, i svaki puta po desetak minuta umirao od smijeha, i to ne zato sto bih je zaboravio. Cak i sad, pisuci ovo, kad sam se sjetio kako Gasina stopala nestanu kad Zmurko povuce ladicu, toliko sam se cerekao da sam morao prekinuti pisanje. Savrseno sam svjestan da vam, ukoliko je niste procitali, ovo nije pretjerano smijesno, ali ono sto cini Franquina velikim (stanoviti bi se fanatici, khm, khm, u nekim trenucima mogli cak i zaletiti pa ga nazvati i najvecim) je cinjenica da je do savrsenstva doveo onu krilaticu: "Nije vazno sto se kaze, vec kako se kaze." 2. Kad smo vec kod umiranja od smijeha, na onih par stranica iz "Skok na skok", na kojima Alan i Bob spijuniraju Margot dok igra tenis s nekim tipom, nalazi se tolika koncentracija najgenijalnijih faca ikada (uglavnom, ali ne samo, Bobovih) i genijalnih komentara da sam jednom prilikom, dosavsi do trenutka kada Bob kaze "hajde, zamislimo da s ove strane covjek ne moze dozivjeti nista neugodna", uistinu pomislio da cu se ugusiti od smijeha. 3. Sav krcat predrasudama, godinama sam, listajuci stare Stripoteke, preskakao Konana i trazio Hogara, Porodicu Tarana ili nesto slicno. Dok ih konacno nisam uspio po nekoliko puta sve iscitati pa se nevoljko posvetiti i onome sto sam smatrao sundom. Znaci herojima, superherojima i njima slicnima. I naisao na kratku epizodu, cini mi se da je je rijec o tandemu Buscema-Thomas, ali ne bih se kladio, u kojoj Konan pokusava prodrijeti u tvrdjavu u kojoj neki zli vrac drzi zatoceno dvoje ljudi i osloboditi ih. Vrac se cijelo vrijeme poigrava s njegovom percepcijom stvarnosti, tako da Konan, izmedju ostalih, vidjevsi u njima monstrume koji ga pokusavaju napasti, uspije pobiti i ovo dvoje zatocenika...tekst epizode je sjajan, napisan u stihovima, i kako, ostavljajuci za sobom brda leseva, Konan zalazi u dubinu tvrdjave, pratimo njegova razmisljanja, koja bi se uglavnom mogla opisati kao poetski pokusaj prodiranja u samu srz barbarstva i oda krvoprolicu. Nakon toga sam procitao sve Konane do kojih sam uspio doci i otkrio da, iako je uglavnom rijec o dobrom do izvrsnom stripu, niti jedna epizoda ne dolazi ni blizu ovoj. Ali, ta me epizoda definitivno natjerala da si konacno, hm, da kazem, prosirim stripovske obzore. 4. Pet najdrazih stripova, junaka, antijunaka, osoba...u sve bi te top liste s lakocom usao Corto Maltese, iako stripove o spomenutom romanticnom antijunaku nikada ne bih nazvao savrsenima iz jednostavnog razloga sto bi se uredno moglo izrezati sve okvire u kojima se nesto dogadja, ostaviti samo one u kojima se nista ne dogadja i strip ne bi bas nista izgubio na kvaliteti, dapace, bio bi mi cak i drazi. (:pokrivaglavurukamaocekujucidaganetkoodfanaticnihPrattovihpoklonikaklepinecimepoistoj:) Ali ipak bi bila greska uciniti tako nesto jer bismo time izgubili vjerojatno najsmjesniji nenamjerno-smijesni trenutak u ikojem stripovskom remek-djelu (jer "Balada o slanome moru" to, bez ikakvih dvojbi, jest) ikada: u jednom takovom, akcijskom, dosadnjikavom trenutku, Corto pada s litice u more i dok se pokusava izvuci na obalu, iza ledja mu iz mora izviruje nekoliko krakova goleme hobotnice uz onomatopeju: "BRRRRT BRRRRT" 5. Morati cu se ponovo vratiti na vec ranije spomenut strip, odnosno na trenutak u kojem je strip umjetnost mozda dotakla savrsenstvo. |