Ka Jinghongu smo se Jon, kojeg sam prethodno pokupio u Kunmingu, i ja zaputili “spavajucim autobusom” (jel, autobus s krevetima umjesto sjedala). I iako sam prethodno bio upozoravan da je rijec o najneudobnijem i najgorem prijevoznom sredstvu koje se uopce moze zamisliti (glavni prigovori bili su upucivani na duljinu i sirinu kreveta), jos jednom su se moje pigmejske dimenzije pokazale kao prednost te sam proveo cisto ugodnih dvanaestak sati na putu ka jednom od najvecih rvackih globetrottera, pustolova i sveckih putnika, Razum Ž., kojeg od slave svjetskih razmjera, bogatstva, popularnosti, zena, martinija protresenihnepromijesanih, zvjezdanog statusa, sisatih plavusa lomnih u struku, i svega ostalog sto ide s time, dijeli samo njegova vec poslovicna skromnost i samozatajnost. Osim sto sam bio upozoravan na neudobnost spomenutog tipa prijevoznog sredstva, dodatno sam bio uznemiren i cinjenicom da se otprije par godina, otkad se prosirila prica o, protiv njene volje, seksualno iskoristenoj djevojci u jednom od takvih, spomenuti tip autobusa naziva “silovateljskim autobusom” i da nijedna pristojna i cedna kineskinja ni za zivu glavu ne bi pristala putovati istim, uvjerena da bi je zadesila ista sudbina. Da biste stekli kompletnu sliku, ovdje moram pridodati da su kreveti u tri reda, na dva kata i da je autobus redovito nakrcan do posljednjeg mjesta te da je nemoguce i prducnuti, a da bar nekoliko susjeda ne bude bolno svjesno toga. Neke zahtjevnije aktivnosti da i ne spominjem. Sardine u konzervi uzivaju u slobodi i prostranstvu nezamislivim putnicima u spomenutom prijevoznom sredstvu. D’oh! Ponekad ujedinjenje kineskog i zenskog mozga u istoj osobi uistinu zna dati spektakularne rezultate (molio bih da zamijetite da sam upravo u istoj recenici uspio biti muska sovinisticka i bijela rasisticka svinja odjednom. Jupi za mene!).
Nervozu iscekivanja grubog i podmuklog napadaja na moju cednost, kratio sam promatranjem promicucih pejsaza te u prvi mah ostao potpuno zbunjen slijepim, stotinjak metara dugackim, uzbrdopenjucim, dubokim slojem sljunka nasipanim odvojkom s autoceste, pomalo nalikujucem zaletistu skijaske skakaonice. Trebala je proci pokoja minuta posvemasnje zbunjenosti dok nisam shvatio da, buduci da su kineska vozila i pripadajuce im kocnice mahom upitne tehnicke ispravnosti, a definicija bi se mogla primijeniti i na mozgove pripadajucih im sofera, te da na nizbrdicama svako malo dolazi do zapaljenja istih (kocnica, ne sofera), su se inzinjeri dosjetili i na svakom nizbrdicnom autocestnom zavoju napravili sljunkom nasipan zaustavni produzetak za sve one kojima bi se spomenuti zavoj mogao pokazati kao nepremostiva prepreka. Ne znam je li ideja njihova, ali dobra je.
Post je objavljen 23.03.2007. u 12:33 sati.