Gruba ugroza čednosti na silovateljskom autobusu

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Hiperborealni? Hyperborea je prema starogrčkoj predaji zemlja vječnog sunca i ljeta, a nalazi se, kao što to i ime kaže, negdje iza sjevernih vjetrova. Prema jednoj od teorija, riječ je o Kini.
Vjetrovi? Možda i nisu baš sjeverni, ali mojim dolaskom ovamo definitivno su postali mnogo učestaliji. A ovako lagani lahor, eto, dopire čak i do domovine.

Povijest bolesti

Ubrzo pošto sam došao ovamo (Kina, Wuhan), ukratko sam opisao svoje prve dojmove i, poslavši im to na e-mail, zagnjavio svoj najuži krug poznanika. Budući da mi se dopalo to prvo iskustvo, malo pomalo sam počeo eksperimentirati sa sve većim i učestalijim tekstovima te time maltretirati sve veći i veći broj ljudi. Kako to obično i biva, ubrzo sam mahnito zlostavljao sve do čijih sam e-mailova mogao doći. Danas, nakon više od godine dana zlostavljačkog staža, svjestan sam da mi više nema povratka nazad, da sam ovisnik i da me ove dosadašnje doze više ne mogu zadovoljiti. Da, došlo je vrijeme da počnem pisati blog.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Kombiji. Kabrioleti. Kupei...
Flaširani svjetovi.
Očevi. I sinovi.
Parlamenti
Filijale. Uredi. Birokrate.
Svjetovi. Maleni. Ali ne u bocama.
glupani
kentakislimovi
Vjetrovi. Samo.
djedovi
sajmišća
strinovi
talibanovi
koff-koffeinovi
ne odveć bijelo
osloboditelji
Dernistori
Depozitorijumi

Vrijeđajte autora u četiri oka: pklatg@gmail.com

23.03.2007., petak

Ka Jinghongu smo se Jon, kojeg sam prethodno pokupio u Kunmingu, i ja zaputili “spavajucim autobusom” (jel, autobus s krevetima umjesto sjedala). I iako sam prethodno bio upozoravan da je rijec o najneudobnijem i najgorem prijevoznom sredstvu koje se uopce moze zamisliti (glavni prigovori bili su upucivani na duljinu i sirinu kreveta), jos jednom su se moje pigmejske dimenzije pokazale kao prednost te sam proveo cisto ugodnih dvanaestak sati na putu ka jednom od najvecih rvackih globetrottera, pustolova i sveckih putnika, Razum Ž., kojeg od slave svjetskih razmjera, bogatstva, popularnosti, zena, martinija protresenihnepromijesanih, zvjezdanog statusa, sisatih plavusa lomnih u struku, i svega ostalog sto ide s time, dijeli samo njegova vec poslovicna skromnost i samozatajnost. Osim sto sam bio upozoravan na neudobnost spomenutog tipa prijevoznog sredstva, dodatno sam bio uznemiren i cinjenicom da se otprije par godina, otkad se prosirila prica o, protiv njene volje, seksualno iskoristenoj djevojci u jednom od takvih, spomenuti tip autobusa naziva “silovateljskim autobusom” i da nijedna pristojna i cedna kineskinja ni za zivu glavu ne bi pristala putovati istim, uvjerena da bi je zadesila ista sudbina. Da biste stekli kompletnu sliku, ovdje moram pridodati da su kreveti u tri reda, na dva kata i da je autobus redovito nakrcan do posljednjeg mjesta te da je nemoguce i prducnuti, a da bar nekoliko susjeda ne bude bolno svjesno toga. Neke zahtjevnije aktivnosti da i ne spominjem. Sardine u konzervi uzivaju u slobodi i prostranstvu nezamislivim putnicima u spomenutom prijevoznom sredstvu. D’oh! Ponekad ujedinjenje kineskog i zenskog mozga u istoj osobi uistinu zna dati spektakularne rezultate (molio bih da zamijetite da sam upravo u istoj recenici uspio biti muska sovinisticka i bijela rasisticka svinja odjednom. Jupi za mene!).
Nervozu iscekivanja grubog i podmuklog napadaja na moju cednost, kratio sam promatranjem promicucih pejsaza te u prvi mah ostao potpuno zbunjen slijepim, stotinjak metara dugackim, uzbrdopenjucim, dubokim slojem sljunka nasipanim odvojkom s autoceste, pomalo nalikujucem zaletistu skijaske skakaonice. Trebala je proci pokoja minuta posvemasnje zbunjenosti dok nisam shvatio da, buduci da su kineska vozila i pripadajuce im kocnice mahom upitne tehnicke ispravnosti, a definicija bi se mogla primijeniti i na mozgove pripadajucih im sofera, te da na nizbrdicama svako malo dolazi do zapaljenja istih (kocnica, ne sofera), su se inzinjeri dosjetili i na svakom nizbrdicnom autocestnom zavoju napravili sljunkom nasipan zaustavni produzetak za sve one kojima bi se spomenuti zavoj mogao pokazati kao nepremostiva prepreka. Ne znam je li ideja njihova, ali dobra je.

- 12:33 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>