Strah i prijezir u Yunnanu (pa eto i trećeg)

<	ožujak, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Hiperborealni? Hyperborea je prema starogrčkoj predaji zemlja vječnog sunca i ljeta, a nalazi se, kao što to i ime kaže, negdje iza sjevernih vjetrova. Prema jednoj od teorija, riječ je o Kini.
Vjetrovi? Možda i nisu baš sjeverni, ali mojim dolaskom ovamo definitivno su postali mnogo učestaliji. A ovako lagani lahor, eto, dopire čak i do domovine.

Povijest bolesti

Ubrzo pošto sam došao ovamo (Kina, Wuhan), ukratko sam opisao svoje prve dojmove i, poslavši im to na e-mail, zagnjavio svoj najuži krug poznanika. Budući da mi se dopalo to prvo iskustvo, malo pomalo sam počeo eksperimentirati sa sve većim i učestalijim tekstovima te time maltretirati sve veći i veći broj ljudi. Kako to obično i biva, ubrzo sam mahnito zlostavljao sve do čijih sam e-mailova mogao doći. Danas, nakon više od godine dana zlostavljačkog staža, svjestan sam da mi više nema povratka nazad, da sam ovisnik i da me ove dosadašnje doze više ne mogu zadovoljiti. Da, došlo je vrijeme da počnem pisati blog.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Kombiji. Kabrioleti. Kupei...
Flaširani svjetovi.
Očevi. I sinovi.
Parlamenti
Filijale. Uredi. Birokrate.
Svjetovi. Maleni. Ali ne u bocama.
glupani
kentakislimovi
Vjetrovi. Samo.
djedovi
sajmišća
strinovi
talibanovi
koff-koffeinovi
ne odveć bijelo
osloboditelji
Dernistori
Depozitorijumi

Vrijeđajte autora u četiri oka: pklatg@gmail.com

21.03.2006., utorak

The man who wanted to get high

Dali, osim sto je centar za uzgoj indijske konoplje u cijeloj Kini (na ulici ti uredno prilaze babe u narodnim nosnjama i u po glasa promrse: “gandža, gandža!”)

te samim time i neka vrsta hipijevskog centra Kine, pun upravo onakvih, ranije opisanih, barova i pun sasavih Kineza, kakvi se inace rijetko mogu vidjeti na drugim mjestima, je ujedno i gradic smjesten izmedju oveceg, za kineske standarde vrlo cistog, jezera koje je i sad, usred zime, bilo dovoljno toplo da bi se moglo brcnuti u njemu (sesnaestak stupnjeva), i planine vrhova pokrivenih snijegom. Kada sam na karti otkrio da je vrh na nesto preko 4000 metara, malo me opicio adrenalin pa sam krenuo put istog. Sto se pokazalo kao ne bas pretjerano pametan potez, tim vise sto sam krenuo tek oko podneva, pa onda nekoliko puta fulao stazu, da bih na kraju prema vrhu krenuo necime sto ce se ubrzo pretvorti u jedva prohodnu, i sto je jos gore, jedva vidljivu, stazicu. Nakon nekoliko sati probijanja kroz grmlje, stijene i mjestimicne nanose snijega, pracenog otezanim disanjem, vrtoglavicom i totalnom iscrpljenoscu, sto bih rado pripisao velikoj nadmorskoj visini, ali bojim se da je pravi uzrok u nedostatku kondicije, trbusini i mamurluku, shvatio sam da sam mozda napravio prilicnu glupost. Jer sunce je polako pocelo zalaziti, iza svakog vrha za koji sam mislio da je zadnji, uporno bi se pojavljivao novi, a znao sam da su sanse da cu po mraku pogoditi put nazad skoro nikakve. Buduci da mi se definitivno nije vracalo nazad istim putem, odlucio sam riskirati i nakon jos jedno pola sata penjanja (pri kojem se ipak otvorio pogled prema gore i otkrio da je vrh jos uvijek vrlo, vrlo daleko, sto me, kao sto mozete i pretpostaviti, bas i nije ispunilo mirom, srecom i spokojem) moj je puteljak ipak skrenuo ostro udesno i nakon par minuta skakutanja kroz snijeg do kojena (sto je morala biti prilicno smijesna scena, buduci da sam bio samo u gacama) izletio sam na siroku i utabanu stazu. Tamo sam ipak, da ne bih izazivao sablazan medju kineskim planinarima, obukao hlace i jos se jedno dva sata spustao nazad dole. Tako da je rezultat cijelog izleta bio; da sam se glupavo nasao u ranije opisanoj, ne bas bezazlenoj, situaciji; nisam dosao do vrha; ostatak sam putovanja imao zestoki muskulfiber.
Al bas mi je bilo krasno gore. Ja bi opet.

- 07:24 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>