Hiperborealni vjetrovi

< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Hiperborealni? Hyperborea je prema starogrčkoj predaji zemlja vječnog sunca i ljeta, a nalazi se, kao što to i ime kaže, negdje iza sjevernih vjetrova. Prema jednoj od teorija, riječ je o Kini.
Vjetrovi? Možda i nisu baš sjeverni, ali mojim dolaskom ovamo definitivno su postali mnogo učestaliji. A ovako lagani lahor, eto, dopire čak i do domovine.

Povijest bolesti
Ubrzo pošto sam došao ovamo (Kina, Wuhan), ukratko sam opisao svoje prve dojmove i, poslavši im to na e-mail, zagnjavio svoj najuži krug poznanika. Budući da mi se dopalo to prvo iskustvo, malo pomalo sam počeo eksperimentirati sa sve većim i učestalijim tekstovima te time maltretirati sve veći i veći broj ljudi. Kako to obično i biva, ubrzo sam mahnito zlostavljao sve do čijih sam e-mailova mogao doći. Danas, nakon više od godine dana zlostavljačkog staža, svjestan sam da mi više nema povratka nazad, da sam ovisnik i da me ove dosadašnje doze više ne mogu zadovoljiti. Da, došlo je vrijeme da počnem pisati blog.

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Kombiji. Kabrioleti. Kupei...
Flaširani svjetovi.
Očevi. I sinovi.
Parlamenti
Filijale. Uredi. Birokrate.
Svjetovi. Maleni. Ali ne u bocama.
glupani
kentakislimovi
Vjetrovi. Samo.
djedovi
sajmišća
strinovi
talibanovi
koff-koffeinovi
ne odveć bijelo
osloboditelji
Dernistori
Depozitorijumi

Vrijeđajte autora u četiri oka: pklatg@gmail.com

14.03.2006., utorak

Strah i prijezir u Yunnanu (drugi deo)


Realnosti u Daliju

Mala, mracna rupetina, dim (ne duhanski) ne mozes nozem rezati, u najmanju bi ruku trebala motorna pila, na sredini stol, oko njega ofucane, ali udobne klupe i na njima desetak ljudi sa svih mogucih strana svijeta. Na stolu waterpipe (vodena lula?) koja polako kruzi dok se vodi rasprava je li bolji Elvis ili Marley. Iako je rasprava mozda prejaka rijec za situaciju u kojoj svakih pet minuta ponetko, uglavnom neuspjesno, pokusa nesto reci. Mjesto izgleda otprilike onako kako ja zamisljam idealni (urbani) bar (urbani, jer je moj idealni bar ipak seoska birtija s debelom gazdaricom, koja na meniju ima samo pivo, domace vino i domacu rakiju. Losu.) i trebao bih se odlicno osjecati, ali cijelo mi se vrijeme po glavi motaju paralele s Garlandovim likovima iz “Žala”, koji provode zivot putujuci cijelim svijetom i pritom se smrtno dosadjuju. Iako on ne objasnjava uzrok tome, ovo me mjesto podsjeca na moju teoriju da je pravi uzrok dosade nemogucnost, ili nezainteresiranost, da se izadje iz vlastitog kulturoloskog kaveza. Koji ti onemogucava da vidis svo sarenilo, ljepotu i raznolikost svijeta kojim prolazis (ili rijecima Juana Matusa, ne vidis koliko je svijet cudan, zapanjujuc, impresivan i nedokuciv), nego se ovaj cini istim kamo god isao. I samim time, dosadnim.
Ali buduci da taj kavez obecava izlaske u barove, opijanje, plesanje i pokoji dzoint svaku vecer, nakon pocetnog opiranja i sam cu se ubrzo uvuci u njega i strasno se dobro provoditi iducih desetak dana. Zapravo, provesti najboljih deset dana otkad sam u Kini.
Mozda mi je teorija ipak pogresna?

- 01:57 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>