Ukratko...
Subota ujutro:
-novinarstvo, saznala da školske novine izlaze tek u 9. mj., a ne u 6.-om kao što su trebale, navodno zbog našeg "kašnjenja s člancima"... ajd dobro..
eh, da i ja "izvještavam" o događajima u srijedu tj. o danu škole, uključujući i finale tako da očekujem pobjedu akavaca =))
-poslije kratak shopping s Tihanom..
Subota navečer:
-Papaya.. preeeviše rulje.. preeevelika gužva.. bezveze.. mislim bilo je dosta poznatih, zezancija ok, ali izlazak je bio prosječan... doma već u 3.. ugodno buđenje u pola 4 =)) -tnx još jednom, lijepo iznenađenje =)
Nedjelja:
Ujutro mijenjala staru na poslu jer joj nije bilo dobro, a onda cijeli dan spavanje.. sad sam se probudila, našvrljala nešto po želji frendice, i idem na kavu.. ili spavat.. ne znam...
Ajde, pozdravljam vas sve, valjda je vama bilo bolje =)
Uživajte...
28.05.2006. | 17:29 |
4 K | P | # | ^
Samo za dečke iz 4.a
Očito se saznalo....
Jebiga....
Ne znam šta da kažem.. nije mi uopće bed... neeeeee... di bi bio...
Ovaj...
Pa eto samo da znate da ćete nam tj. meni ostat u lijepom sjećanju , drago mi je što sam vas imala prilike upoznat, nadam se da ću vas još koji put vidjet...
Stvarno ste legende i takva ekipa se ne ponavlja...
Jučer ste bili zaaaaaakonnnn... tko zna, možda vam stavim i par fotki.. dobro ste ispali =)
Malo je kiša smetala, ali ni to vas očito nije spriječilo da se zabavite, samo se nadam da ste došli doma u komadu i da je izbjegnuta upala pluća =)
I tako...
Uživajte...
"Nisamjabilotko" vas pozdravlja
"Svi smo mi stoka!!!!" =)
Evo nekoliko fotki... ima ih previše pa stavljam samo neke.. al su dooooobre =)))
U srijedu finale? U koliko sati? Ajde, nagovorit ću je ove svoje pa dođemo =)
I, evo još par slikica po želji Dj-a =)
Evo malo i drugih maturanata..
Ne da mi se više stavljat, a uostalom mogu vam spržit cd pa se divite sami sebi =)
25.05.2006. | 08:20 |
20 K | P | # | ^
A šta nakon svega...
Vraćam se na subotu... kao što sam rekla u prošlom postu išlo se u Papayu.. i šta da kažem, bilo je dobro, ma bilo je i više nego dobro, došla sam doma u pola 6 ujutro, cijelu večer ples i zezancija... Dvije "moje" cure su slavile rođendan tako da je bilo desetak "naših", dobar dio njih pripit =) joj, joooj =) bilo je još dosta poznatih.. dečki iz 4.a (p.s. hvala na čuvanju torbice =), 4.b, vidila sam i par "dekavaca"... sve u svemu moja gimnazija je opet bila u velikom broju...
Ne znam... stvarno je bilo fenomenalno, ali ja jednostavno ne mogu sad pisat o tome, nisam raspoložena, misli su mi negdje drugdje i bezuspješni su moji pokušaji da ih vratim...
Još danas i gotovo... da, pričam o maturantima... napokon su se riješili ove jebene škole... još sutra roštiljada na igralištu i -the end.. a mi dvije godine mlađi ćemo lijepo biti zaključani, ali doslovno zaključani, u školi, i jedino što ćemo moći je pod odmorima ih gledat kroz prozor... uopće ne mogu zamislit školu bez njih, čudno mi je sve to, navikla sam na te ljude, s dosta njih sam se jako zbližila, čak i kuma mi je maturantica u mojoj školi, i sad kad ode bit će neobično preskočit one kave prije škole s njom i curama, nedostajat će mi njeni komentari u pretrpanom busu na putu do škole, njene dogodovštine.. nedostajat će mi puno toga... i ne samo ona, jer -hvala Bogu- ona živi dvije kuće niže od mene tako da ću nju u svakom slučaju viđat, ali ostali?! I sad mi samo ostaje pitanje.. šta nakon svega? Nakon svih tih zajedničkih trenutaka, zajebancija, razgovora -ozbiljnih i onih malo manje ozbiljnih... Ostaju mi samo uspomene... na ono što je prošlo, na ono što se više ne može vratiti, na one proklete izgubljene stvari... Ne mogu uopće pisat kad švrljam gluposti jer nisam sposobna čak ni iskazat riječima svoje osjećaje.. ma nisam sposobna više za ništa... Pala je oklada... danas je teško opijanje nas nekoliko... danas, sutra... ali tek nakon škole, želim biti svjesna tih zadnjih.. zadnjih....
Vidim da se Goethe nekima svidio, nekim ne... različiti ukusi... istina je da se možda malo previše dramatizira no određeni dijelovi su -dobri. Ja ne živim po načelima knjige i ne mislim se ubit zbog nemogućnosti da se nosiš sam sa svojim osjećajima... ali lijepo je uvidjeti da netko može izrazit svoje psihičko stanje riječima, kad već ja ne uspijevam.
Uživajte mi, ja ću pokušat!
Kad si mi u život ušla, mislio sam ja, proći ćeš me poput vina za dan ili dva..
Ali si na moje srce mrežu bacila, sve mi snove u nju zaplela... 2x
Nisi, nisi, nisi ti, kao što su druge sve, u mom srcu zauvijek pustila si korijenje,
uzalud se opijam i od tvoga srca otimam..
Cijeli život čekam te sad ja..
=(
=)
23.05.2006. | 08:49 |
1 K | P | # | ^
Prolazi...
"Uzalud pružam ruke za njom ujutro, kad se budim iz teških snova, uzalud je noću tražim u svojoj postelji, kad me neki sretan, nedužan san zavara kao da sjedim kraj nje na livadi i držim je za ruku, koju prekrivam tisućama poljubaca. Ah, kao onda još napola u bunilu sna tapkam za njom, pa me to osvijesti -bujica suza navre iz mog tjeskobnog srca, te beznadno plačem u susret mračnoj budućnosti."
"Patnje mladog Werthera" -Goethe
Da, ponekad je korisno pročitatati lektiru poput ove... nađeš se u nekim razmišljanjima ako si zaljubljen.. ako i nisi, ugodno je s vremena na vrijeme pročitat nešto takvo da vidiš šta si izbjegao =) ipak nije li netko rekao da je stvarnost laž, a snovi istina? Lijepo je sanjati kad znaš da ćeš se ujutro probuditi i svejedno nastaviti svoj san... možda ne u istim stvarima ali barem vezano uz istu osobu... Znam da će shvatiti samo pojedinci... ali i to je dovoljno, ja se samo moram ispucat... ne mogu više držat sve u
sebi... "JA SAM TU U OČI DA NE GLEDAM, DA NAJBOLJE IZGLEDAM KAD SE NAJGORE OSJEĆAM... BOLI ME..." Da, boli to što se više neću buditi s istim entuzijazmom, s nekakvim iščekivanjem ("Vidjet ću je!" izvikujem ujutro kad se razbudim i sa svom vedrinom gledam u lijepo sunce; "vidjet ću je!" I onda cijelog dana nemam više nikakve druge želje. Sve, sve se ispreplete u tom izgledu... -Patnje.. Goethe), s nekim neobičnim osmijehom na licu... osmijehom kakvog nema svatko... ne s fizičke strane, nekakve propisane ljepote ili sličnog... nego... onako iskrenim, spontanim osmijehom... (..baš poput njegovog..) samo brojim minute, neprestano gledam na sat, žao mi je što nisam na tom mjestu barem sat vremena duže, a sa spuštanjem noći, spušta se i moje raspoloženje, jer znam da imam dan manje... Tek sad postajem svjesna prolaznosti... proklete prolaznosti...
"A njezina je vatrena narav najzad imala jače unutarnje potrebe, koje su laskanjem muškaraca sve više rasle; prethodne su joj radosti sve manje prijale, dok nije napokon srela čovjeka kojemu ju je neodoljivo privlačio nepoznat osjećaj, na kojega je onda usredotočila sve svoje nade, zaboravila svijet oko sebe, ništa nije čula, ništa vidjela, ništa nije osjećala osim njega, jedinoga, čeznula je samo za njim, jedinim. Kako je bila neiskvarena ispraznim zadovoljenjima nepostojane taštine, sada ju je želja vukla ravno k cilju, željela je biti njegovom, željela je u vječitoj vezi naći svu onu sreću što joj je nedostajala, uživati u sjedinjenju svih radosti za kojima je težila."
"Patnje... Goethe"
Vatrena narav, zaljubljenost -nepoznanica, emancipiranost prevelika... -sve to u prošlom vremenu... sadašnjost zvuči drugačije, iako to možda ne želim priznat -očito je... Pitam se je li uopće blog pravo mjesto da iznosim ovakve misli... sad mi je sve ionako ravno.. svejedno... Nevjerojatno je kako je jedan jedini trenutak odlučujući.. istina je da na tom "društvenom događaju" nisam ni trebala bit... unatoč želji , karte su bile rasprodane, dogovor otpao.. i onda, navečer... dan prije... uđem u kuću, čekaju me stari i kum... daju mi dvije karte... "Idete ti i kuma..." Oduševljenje.. stvarno sam htjela to... i dobila... pitam se šta bi bilo da nisam otišla.. da sam tu večer provela doma... bi li uopće primjetila to posebno stvorenje, ako i bi kako bi sve to izgledalo... ne samo on, ta večer... nova prijateljstva, nevjerojatne osobe, prekrasne uspomene... to je bio početak, a sad nakon godinu i pol već se nazire kraj... hoćemo li se uopće ikad ponovno sresti, hoću li postati samo slučajna prolaznica... mrzim rastanke...
"Čemu ta suluda, beskrajna strast? Ne poznajem više drugu molitvu osim molitve o njoj; mojoj se mašti ne ukazuje više nijedan drugi lik osim njezina, i sve u svijetu oko sebe gledam samo u odnosu spram nje."
"Patnje... Goethe"
Samo se pitam što je meni to trebalo... prije su svi uskoro postajali samo navika... ovaj put to ne mogu primjeniti... treba mi... a ja se tome ne znam prilagodit... odlazi... odlaze... a ja to ne znam prihvatit... Rekla mi je jednom da će me on slomit... nesvjesno... ne namjerno... ne hotimice... i opet je bila u pravu... već nekoliko dana ja nisam ono što sam ja zapravo... Smijem se, a plače mi se... izvodim gluposti, zabavljam se, a najradije bih se zatvorila u svoju sobu, svoje utočište, i lijevala suze... ali ni to nisam ja... lomim se tek u mraku, kad me nitko ne vidi i kad sam sigurna da moja bol neće nikom smetati... Najviše od svega smeta mi to što se ne mogu prisiliti da bezbrižno uživam u ovom vremenu što mi je preostalo... NJEGOVO UDALJAVANJE PRIJETILO JE DA ĆE U CIJELOM NJEZINU BIĆU STVORITI PRAZNINU, KOJA SE VIŠE NEĆE MOĆI ISPUNITI... (citat iz već navedene knjige)
Stvarno će mi nedostajat... te osobe... ništa neće bit isto bez njih... praznina...
Uzrok ovakvog ispada.. neprospavane noći... ah... mora netko i to...
Usprkos svemu... živim... sutra vjerojatno u Papayu... na svoju tipičnu "terapiju" podizanje raspoloženja... ples... definitivno najbolji lijek da se barem na trenutak zaboravi, da stvorim "onaj svoj svijet" i prepustim se ritmu... u nadi da muzika ne prestaje...
Sutra se javim, brale mi je u Opatiji pa me ne davi da se skinem s kompa =)
Isprika na (ne)zanimljivom postu..
Pusaa
19.05.2006. | 20:59 |
9 K | P | # | ^
...jednostavno sve po malo...
Napokon sam došla do kompjutera, ovih nekoiko dana ili nisam bila raspoložena, ili nisam imala vremena, a kad nijedno od toga nije bio razlog nisam mogla doć do kompa zbog buraza!!! =)
Dakle nisam pisala nekih petnaest dana... duuugo =) Škola se pomalo bliži kraju, pogotovo maturantima, s njima smo do slijedeće srijede a onda gotovo, da -gotovo! Moram priznat da će mi bit čudno bez njih, nekako će škola biti prazna.. a i falit će mi... ipak su to posebni ljudi =)
Zbog toga i milijun drugih stvari sam ovih dana jako čudnog, za mene neuobičajenog raspoloženja... malo plačem, malo se smijem, sretna sam pa me uhvati tuga... čudno sam ja stvorenje =) nikad ne znam sredinu, nikad ne mogu bit "pa onako, prosječna"... al, eto, ide sve na bolje, ovo sunčeko mi podiže raspoloženje...
"Sunce, hvala ti što si izašlo za mene, sunce obećajem, misli su mi pozitivne... lalala..." (-to sad svira na radiu, jooooj sad je počeo Stoka =)))
U subotu sam opet bila u Papayi samo s drugim ljudima =) Mirjana, Monika -naša švabica, haha.. (spavala je kod mene) i tamo smo naletjele na cure iz škole pa smo cijelu večer bile zajedno... bilo je i maturanata, 4.a,b... i nekoliko trećaša se našlo na istom mjestu... ah, šta da kažem, bilo je prrreeedooobro, uživala sam, naplesala sam se napokon (noge me još uvijek bole, i nisam se naspavala, al nema vezeee...) ugodno se nasmijala... tražila Moniku.. tražila ona mene.. =) vidjela neke stare frendove... =) i tako... dovoljan komentar je da sam se u nedjelju probudila dobre volje i s osmijehom na licu... ostatak dana sam ležala na balkonu s pogledom na razno cvijeće, šumu, nebo... moj idealan izlazak u prirodu -ležeći =))) trošila pare na mobu, spavala, razmišljala.. i opet smijala se i plakala u isto vrijeme =) Čovječe, ne sjećam se kad sam se zadnji put rasplakala i onda prije par dana... očito sam morala izbacit sve iz sebe.. jesam.. opet ona stara... dobro, bila sam do sad.. sad je počela "Ti si mi u krvi" pa me opet uhvatila nostalgija =)))
Sad me buraz prekinuo pa ne znam šta sam uopće više mislila napisat... grrrrrrrrrr.. =/
Jooj, ma idem sad, pisat ću kad se on ne bude motao oko mene =p
Ae, pusa
15.05.2006. | 21:02 |
1 K | P | # | ^
