Vraćam se na subotu... kao što sam rekla u prošlom postu išlo se u Papayu.. i šta da kažem, bilo je dobro, ma bilo je i više nego dobro, došla sam doma u pola 6 ujutro, cijelu večer ples i zezancija... Dvije "moje" cure su slavile rođendan tako da je bilo desetak "naših", dobar dio njih pripit =) joj, joooj =) bilo je još dosta poznatih.. dečki iz 4.a (p.s. hvala na čuvanju torbice =), 4.b, vidila sam i par "dekavaca"... sve u svemu moja gimnazija je opet bila u velikom broju...
Ne znam... stvarno je bilo fenomenalno, ali ja jednostavno ne mogu sad pisat o tome, nisam raspoložena, misli su mi negdje drugdje i bezuspješni su moji pokušaji da ih vratim...
Još danas i gotovo... da, pričam o maturantima... napokon su se riješili ove jebene škole... još sutra roštiljada na igralištu i -the end.. a mi dvije godine mlađi ćemo lijepo biti zaključani, ali doslovno zaključani, u školi, i jedino što ćemo moći je pod odmorima ih gledat kroz prozor... uopće ne mogu zamislit školu bez njih, čudno mi je sve to, navikla sam na te ljude, s dosta njih sam se jako zbližila, čak i kuma mi je maturantica u mojoj školi, i sad kad ode bit će neobično preskočit one kave prije škole s njom i curama, nedostajat će mi njeni komentari u pretrpanom busu na putu do škole, njene dogodovštine.. nedostajat će mi puno toga... i ne samo ona, jer -hvala Bogu- ona živi dvije kuće niže od mene tako da ću nju u svakom slučaju viđat, ali ostali?! I sad mi samo ostaje pitanje.. šta nakon svega? Nakon svih tih zajedničkih trenutaka, zajebancija, razgovora -ozbiljnih i onih malo manje ozbiljnih... Ostaju mi samo uspomene... na ono što je prošlo, na ono što se više ne može vratiti, na one proklete izgubljene stvari... Ne mogu uopće pisat kad švrljam gluposti jer nisam sposobna čak ni iskazat riječima svoje osjećaje.. ma nisam sposobna više za ništa... Pala je oklada... danas je teško opijanje nas nekoliko... danas, sutra... ali tek nakon škole, želim biti svjesna tih zadnjih.. zadnjih....
Vidim da se Goethe nekima svidio, nekim ne... različiti ukusi... istina je da se možda malo previše dramatizira no određeni dijelovi su -dobri. Ja ne živim po načelima knjige i ne mislim se ubit zbog nemogućnosti da se nosiš sam sa svojim osjećajima... ali lijepo je uvidjeti da netko može izrazit svoje psihičko stanje riječima, kad već ja ne uspijevam.
Uživajte mi, ja ću pokušat!
Kad si mi u život ušla, mislio sam ja, proći ćeš me poput vina za dan ili dva..
Ali si na moje srce mrežu bacila, sve mi snove u nju zaplela... 2x
Nisi, nisi, nisi ti, kao što su druge sve, u mom srcu zauvijek pustila si korijenje,
uzalud se opijam i od tvoga srca otimam..
Cijeli život čekam te sad ja..
=(
=)
Post je objavljen 23.05.2006. u 08:49 sati.