tko zna....nitko nista ne zna...krhko je znanje

petak, 30.06.2006.

stranac

ne, necu pisati o camusu, ne radi se o njemu.

prica je to koja se desila mnogima medju nama, pa cu u ovom slucaju biti samo pripovjedac, a vi ju ili procitajte ili preskocite.... izbor uvijek imate.

bila je mlada duhom, a i izgledom. uvijek su joj davali manje godina nego sto ih u stvari ima. jednom je upoznala nekoga za koga je mislila da je THE ONE. osoba koja spaja njenu dusu bas na mjestu na kojem je u davninama bogovi raskolise. pomislila je da je pronasla onu izgubljenu polovicu koja luta negdje svijetom u potrazi za njom.
osjecala je, to je pravilniji izraz, jer srce ne razmislja. ustreptalo srce zamaglilo joj je pogled, naocale su postale ruzicaste i pamet je otisla na put oko svijeta. razum i osjecaji ne idu zajedno. to je jos u davnini zakljucila jane austen, jer to je kao da kazete da ponos i predrasude idu zajedno. ne. sve je to oprecno i stalno izaziva probleme, konflikte i uzburkane emocije.
svakoga dana otkrivali su novine jedno o drugom, upoznavali se. izgledalo je da idu putem koji jedino vodi prema naprijed.
no, sve sto je lijepo kratko traje, a otrov se s razlogom pakira u malim bocama i daje u malim dozama. ljubav je otrov, i kad ga popijete u prevelikoj kolicini, srce ce vam prokrvariti prije ili kasnije. bit ce bolno. boljet ce jako, i taman kada pomislite da to necete prezivjeti, boljet ce jos vise. upravo ta bol kaze vam da ste jos zivi, i da mozete iskusiti jos i vecu bol nego sto je ova koju upravo prozivljavate. zasto onda poput zednog u pustinji ponovno posezete za bocicom otrova? zato sto nam je to zapisano u genima.

zensko bice o kojem pripovijedam neobicna je osoba. prejaka karaktera za vecinu muskaraca. zna sto hoce, zna kamo zeli ici, zna koji joj je cilj u zivotu, i lovac je. smatra da je ljubav davanje a ne samo uzimanje. i tako je ona davala svoje srce, dusu i tijelo bezrezervno. smatrala je da ako cinis dobro i dajes sebe bez ograda, dobit ces isto zauzvrat. no da je ovo bajka, dobro bi se dobrim vratilo. u stvarnom zivotu sto si bolji to te zivot okrutnije siba. sto vise ulazes sebe, vise ces izgubiti. sto manje zastitis svoje srce i dusu, prije ce biti slomljeni, zgazeni i odbaceni poput stare krpe.

nakon tog za nju vrlo bolnog ljubavnog brodoloma odlucila se za samocu. u toj samoci, uopznala je ponovno hrpu novih ljudi. tako tipicno za nju. nikada joj nije bio problem upoznavati nove ljude. uvijek se nadala da u svakome od njih postoji barem sjeme dobra, koje ako se pravilno njeguje, kad tad proklija u stablo dovoljno cvrsto da ga oluje zla ne mogu unistiti.

kad je bila malena djevojcica, putujuci je upoznala dvije kineskinje. jedna od njih, nakon sati i sati provedenih u drustvu djevojcice rekla je njenoj majci: vasa kci je poput stabljike bambusa. cvrsta. savit ce se na vjetru i oluji, mozda cak joj i korijenje bude skoro iscupano, no kad vjetar i oluja utihnu, stajat ce cvrsto i uspravno kao da se nista nije desilo. njegujte ju dobro, i ova mladica izrasti ce u snazno bice. jedini i najveci neprijatelj sebi ce biti ona sama.

tko bi pomislio da u tim rijecima lezi toliko istine. zivot ju nije mazio. u najranijoj dobi naucila je sto znaci nepravda, sto znace predrasude, i kako je ponos dvostruka ostrica - moze te obraniti od napada ali ti i zadati duboke rane. ponos joj nije dopustao da poklekne, pokaze slabost i dopusti drugima da u njenim suzama vise ista do li viska vode koji curi iz njenog oka. suze su za nju uvijek bile i ostale znak slabosti, i dan danas se trudi ne plakati. samo oni koji joj taknu dusu zaista spoznaju sto znace njene suze i koliko je u tom trenutku zaista boli. ti ne govore ljudskim jezikom. jedino njima povjerava svoje najskrivenije misli, osjecaje i s njima dijeli sve radosti i boli. dva plava oka su jezera u kojima se utapa, a crna dubina zjenica skriva misterije oceanskih dubina koje je dozivaju da se u njima izgubi.

vrijeme je prolazilo. pomagala je ljudima oko sebe da se podignu na noge kada su padali. davala im je svoju snagu kada bi posustajali i padali u beznadje. bila je prijateljica koja je odbijala prestati vjerovati, cak kada su drugi dizali ruke. bila je odana partnerica cak i kada joj je prevara bacena poput rukavice u lice.

a onda je u njen zivot usetao on - opet musko naravno. bio je toliko lud da ju je ubrzo osvojio. mozda je samo bio dovoljno uporan da je ona popustila na kraju. kako god bilo, zaljubila se ponovno. no njemu je bila samo jedna avantura, usputna i beznacajna. kada je doslo ljeto, odleprsao je i ostavio ju poput procitane knjige.

ponovno se zatvorila u sebe. drugima je ruzala ruku prijateljstva, ali srce je zakljucala. u njega nije pustala vise nikoga. srce joj je ponovno krvarilo. prosla je godina, a za njom jos jedna. proslo je jos puno proljeca, ljeta, jeseni i hladnih zima, prije li nego im se putevi ponovno susrese. izrekao je rijec koju je njeno srce nekada sa zudnjom iscekivalo. odlucila mu je dati jos jednu sansu i ispruzila ruku prijateljstva. znala je sto moze ocekivati od njega, u sto se upusta. znala je kakav je cak i kad se promijenio. sve je znala, no ipak je pala.

gorko i cinicno se nasmijala samoj sebi. kako si skuhala tako sad kusaj.

forrest gump bio je u pravu kada je rekao da je zivot kao velika kutija cokolade. nikada ne znas kakvog je okusa kockica koju slijedecu stavis u usta, pa tako ne znas ni kakvo ce ti iskustvo donijeti novi dan.

skrivena duboko iza hladnih zidina, sjedi i razmislja o proslim danima. prisjeca se okusa koje je iskusila. prisjeca se topline, ali i boli.

ovoga puta odlucila je zakrpati pukotine zida i nedopustiti da netko ponovno udje iza. mjesto im je pred vratima. ono sto se nalazi unutar zidina pripada samo plavookom ljubavniku.

kazu da sto nas ne slomi, nacini ljude od nas. no kako zaboraviti i nastaviti dalje? voljela bih joj pomoci, no bojim se da je moja pomoc izlisna i nece uroditi plodom koji ocekujem odnjegovati. srce ce zarasti ponovno, dusa je neunistiva, no bol je stvarna i sveprisutna. vidim ju u njenim ocima.

sklapam oci i zamisljam plavo nebo, miris proljeca, sum valova i poziv tajanstvenih plavih dubina....

skace i predaje se beskraju.....

30.06.2006. u 23:03 • Šaputanja • Otisak • #

sparina, konfuzija i praznina

koje glupo vrijeme. totalno me iscrpljuje. izvlacim zadnje atome snage ne bih li se poput svake pristojne plavushe prisilila da napravim slijedeci korak. uzas....
raspolozenje mi ovisi o povjetarcu....

kroz glavu mi prolazi tisina.... u dusi praznina, u glavi praznina, u srcu tupilo brale kako bi to rekli djecaci iz tbf-a. strava!

da je netko drugi u ovakvom stanju i dodje mi reci kako mu/joj je, lagano bi dobio verbalnu samarcinu "hej, dodji k sebi dok jos imas kome!" ....hm....ali kome otici kada gubis sebe....ili mozda ne gubis ali si cijela konfuzna....

blah....proslo je proljece, ova vrucina ne donosi pregrst pozitive kao ranijih godina. fali mi more. :( ona tisina koju cujes pod vodom, onaj osjecaj kada si dio neceg veceg od zivota, onaj osjecaj stapanja sa svemirom....
ronjenje.... strast, ceznja, bolna zudnja, ocaj uslijed neispunjene zelje.... mozes li zaista dosegnuti savrsenstvo ako nisi spremna zrtvovati sve sto tebi kao covjeku i tvojoj osobnosti daje onu prepoznatljivu crtu, a tvom zivotu smisao..... ronjenje u mom slucaju predstavlja autodestrukciju .... proslo je vrijeme kada sam mogla ciniti sve sto sam htjela bez obzira na posljedice....

davno proslo vrijeme.proslo tisucljece. besane noci, ludovanje, hodanje po kisi bez kisobrana, vjetar u kosi, adrenalinski ushit uzeli su svoj danak. izgradili su nepremostivi zid izmedju mene i mora, ubivsi veliki dio mene....

suze vlaze lice, bijes nabire obrve, ocaj zacrnjuje pogled.....

more....

30.06.2006. u 16:19 • Šaputanja • Otisak • #

četvrtak, 01.06.2006.

pilence dugih nogu

Ovu pricicu pronadjoh medju hrpom papira dok spreman ispit iz njemackog. Ako prijevod nije dobar, ubijte onog tko mi je dao tu pricu na njemackom. Dijelove koje ne znah prevesti zbog zargona, prilagodih :)

Daklem, evo pricice:

JEDNOG DANA ČOVJEK UĐE U RESTORAN U PRATNJI OGROMNOG NOJA.
KONOBARICA IH UPITA ŠTO ŽELE NARUČITI.

ČOVJEK REČE:"HAMBURGER, POMRIT I COLU.", A ONDA SE OKRENU PREMA NOJU"A TI ?"
"JA ĆU ISTO !"-ODGOVORI NOJ.
NAKON NEKOG VREMENA ,KONOBARICA SE VRATI SA NARUDŽBOM.
"TO BI BILO 9,40 $" REČE.
ČOVJEK POSEGNU U DŽEP I IZVUČE TOČNO TOLIKI IZNOS.

SLIJEDEĆEG DAN ČOVJEK OPET UĐE U RESTORAN SA NOJEM I PONOVNO
NARUČI:"HAMBURGER,POMRIT I COLU.",
A ONDA SE OKRENU PREMA NOJU"..A TI ?"
"JA ĆU ISTO !"-ODGOVORI NOJ.
NAKON NEKOG VREMENA ,KONOBARICA SE VRATI SA NARUDŽBOM.
"TO BI BILO 9,40 $" REČE.
ČOVJEK OPET POSEGNU U DŽEP I IZVUČE TOČNO TOLIKI IZNOS.

I TAKO JE SVE PRERASLO U RUTINU.

NAKON DVA TJEDNA ,ONI PONOVNO DOĐOŠE U RESTORAN.
"UOBIČAJENO ?"- UPITA KONOBARICA.
"NE, DANAS JE PETAK ! UZET ĆU ODREZAK, SALATU I PIVO ",REČE ČOVJEK.
"JA ĆU ISTO !," ODGOVORI NOJ.
UBRZO ,KONOBARICA SE VRATI SA NARUDŽBOM.
"TO BI BILO 32,62 $" REČE.
ČOVJEK POSEGNU U DŽEP I IZVUČE TOČNO TOLIKI IZNOS.

OVAJ PUT KONOBARICA NIJE MOGLA ODOLJETI RADOZNALOSTI.
"OPROSTITE, ALI KAKO UVIJEK IMATE U DŽEPU TOČNO TOLIKO NOVCA KOLIKO IZNOSI
RAČUN ?
"ZNATE, PRIJE NEKOLIKO GODINA ČISTIO SAM TAVAN I NAŠAO STARU LAMPU.
PROTRLJAO SAM JE I IZ NJE JE IZIŠAO DUH I REKAO DA ĆE MI ISPUNITI DVIJE
ŽELJE. MOJA PRVA ŽELJA BILA JE DA U DŽEPU UVIJEK IMAM TOČNO TOLIKO NOVCA KOLIKO MI
TREBA DA BIH PLATIO RAČUN. I ŽELJA SE OSTVARILA. SVAKI PUT KAD KUPUJEM NEŠTO U DŽEPU SE POJAVI TOČNO TOLIKO NOVCA KOLIKO MI TREBA."
"PA TO JE IZVANREDNO!" REČE KONOBARICA. "VEĆINA LJUDI BI TRAŽILA MILIJUNE,ALI VI ĆETE OVAKO BITI BOGATI ZAUVIJEK"
"UPRAVO TAKO !...TRAŽIM LI LITRA MLIJEKA ILI SKUP AUTOMOBIL, UVIJEK ĆU IH MOĆI PLATITI !"
"..A ZAŠTO VAS UVIJEK PRATI NOJ ?"
ČOVJEK UZDAHNU I REČE, "E TU JE KVAKA......
.....MOJA DRUGA ŽELJA JE BILA DA UZ MENE DO KRAJA ŽIVOTA BUDE PILENCE DUGIH
NOGA I VELIKE GUZICE, KOJE ĆE SE UVIJEK SLOŽITI SA SVIM ŠTO JA KAŽEM !"

01.06.2006. u 16:17 • Šaputanja • Otisak • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>