Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ninochka

Marketing

stranac

ne, necu pisati o camusu, ne radi se o njemu.

prica je to koja se desila mnogima medju nama, pa cu u ovom slucaju biti samo pripovjedac, a vi ju ili procitajte ili preskocite.... izbor uvijek imate.

bila je mlada duhom, a i izgledom. uvijek su joj davali manje godina nego sto ih u stvari ima. jednom je upoznala nekoga za koga je mislila da je THE ONE. osoba koja spaja njenu dusu bas na mjestu na kojem je u davninama bogovi raskolise. pomislila je da je pronasla onu izgubljenu polovicu koja luta negdje svijetom u potrazi za njom.
osjecala je, to je pravilniji izraz, jer srce ne razmislja. ustreptalo srce zamaglilo joj je pogled, naocale su postale ruzicaste i pamet je otisla na put oko svijeta. razum i osjecaji ne idu zajedno. to je jos u davnini zakljucila jane austen, jer to je kao da kazete da ponos i predrasude idu zajedno. ne. sve je to oprecno i stalno izaziva probleme, konflikte i uzburkane emocije.
svakoga dana otkrivali su novine jedno o drugom, upoznavali se. izgledalo je da idu putem koji jedino vodi prema naprijed.
no, sve sto je lijepo kratko traje, a otrov se s razlogom pakira u malim bocama i daje u malim dozama. ljubav je otrov, i kad ga popijete u prevelikoj kolicini, srce ce vam prokrvariti prije ili kasnije. bit ce bolno. boljet ce jako, i taman kada pomislite da to necete prezivjeti, boljet ce jos vise. upravo ta bol kaze vam da ste jos zivi, i da mozete iskusiti jos i vecu bol nego sto je ova koju upravo prozivljavate. zasto onda poput zednog u pustinji ponovno posezete za bocicom otrova? zato sto nam je to zapisano u genima.

zensko bice o kojem pripovijedam neobicna je osoba. prejaka karaktera za vecinu muskaraca. zna sto hoce, zna kamo zeli ici, zna koji joj je cilj u zivotu, i lovac je. smatra da je ljubav davanje a ne samo uzimanje. i tako je ona davala svoje srce, dusu i tijelo bezrezervno. smatrala je da ako cinis dobro i dajes sebe bez ograda, dobit ces isto zauzvrat. no da je ovo bajka, dobro bi se dobrim vratilo. u stvarnom zivotu sto si bolji to te zivot okrutnije siba. sto vise ulazes sebe, vise ces izgubiti. sto manje zastitis svoje srce i dusu, prije ce biti slomljeni, zgazeni i odbaceni poput stare krpe.

nakon tog za nju vrlo bolnog ljubavnog brodoloma odlucila se za samocu. u toj samoci, uopznala je ponovno hrpu novih ljudi. tako tipicno za nju. nikada joj nije bio problem upoznavati nove ljude. uvijek se nadala da u svakome od njih postoji barem sjeme dobra, koje ako se pravilno njeguje, kad tad proklija u stablo dovoljno cvrsto da ga oluje zla ne mogu unistiti.

kad je bila malena djevojcica, putujuci je upoznala dvije kineskinje. jedna od njih, nakon sati i sati provedenih u drustvu djevojcice rekla je njenoj majci: vasa kci je poput stabljike bambusa. cvrsta. savit ce se na vjetru i oluji, mozda cak joj i korijenje bude skoro iscupano, no kad vjetar i oluja utihnu, stajat ce cvrsto i uspravno kao da se nista nije desilo. njegujte ju dobro, i ova mladica izrasti ce u snazno bice. jedini i najveci neprijatelj sebi ce biti ona sama.

tko bi pomislio da u tim rijecima lezi toliko istine. zivot ju nije mazio. u najranijoj dobi naucila je sto znaci nepravda, sto znace predrasude, i kako je ponos dvostruka ostrica - moze te obraniti od napada ali ti i zadati duboke rane. ponos joj nije dopustao da poklekne, pokaze slabost i dopusti drugima da u njenim suzama vise ista do li viska vode koji curi iz njenog oka. suze su za nju uvijek bile i ostale znak slabosti, i dan danas se trudi ne plakati. samo oni koji joj taknu dusu zaista spoznaju sto znace njene suze i koliko je u tom trenutku zaista boli. ti ne govore ljudskim jezikom. jedino njima povjerava svoje najskrivenije misli, osjecaje i s njima dijeli sve radosti i boli. dva plava oka su jezera u kojima se utapa, a crna dubina zjenica skriva misterije oceanskih dubina koje je dozivaju da se u njima izgubi.

vrijeme je prolazilo. pomagala je ljudima oko sebe da se podignu na noge kada su padali. davala im je svoju snagu kada bi posustajali i padali u beznadje. bila je prijateljica koja je odbijala prestati vjerovati, cak kada su drugi dizali ruke. bila je odana partnerica cak i kada joj je prevara bacena poput rukavice u lice.

a onda je u njen zivot usetao on - opet musko naravno. bio je toliko lud da ju je ubrzo osvojio. mozda je samo bio dovoljno uporan da je ona popustila na kraju. kako god bilo, zaljubila se ponovno. no njemu je bila samo jedna avantura, usputna i beznacajna. kada je doslo ljeto, odleprsao je i ostavio ju poput procitane knjige.

ponovno se zatvorila u sebe. drugima je ruzala ruku prijateljstva, ali srce je zakljucala. u njega nije pustala vise nikoga. srce joj je ponovno krvarilo. prosla je godina, a za njom jos jedna. proslo je jos puno proljeca, ljeta, jeseni i hladnih zima, prije li nego im se putevi ponovno susrese. izrekao je rijec koju je njeno srce nekada sa zudnjom iscekivalo. odlucila mu je dati jos jednu sansu i ispruzila ruku prijateljstva. znala je sto moze ocekivati od njega, u sto se upusta. znala je kakav je cak i kad se promijenio. sve je znala, no ipak je pala.

gorko i cinicno se nasmijala samoj sebi. kako si skuhala tako sad kusaj.

forrest gump bio je u pravu kada je rekao da je zivot kao velika kutija cokolade. nikada ne znas kakvog je okusa kockica koju slijedecu stavis u usta, pa tako ne znas ni kakvo ce ti iskustvo donijeti novi dan.

skrivena duboko iza hladnih zidina, sjedi i razmislja o proslim danima. prisjeca se okusa koje je iskusila. prisjeca se topline, ali i boli.

ovoga puta odlucila je zakrpati pukotine zida i nedopustiti da netko ponovno udje iza. mjesto im je pred vratima. ono sto se nalazi unutar zidina pripada samo plavookom ljubavniku.

kazu da sto nas ne slomi, nacini ljude od nas. no kako zaboraviti i nastaviti dalje? voljela bih joj pomoci, no bojim se da je moja pomoc izlisna i nece uroditi plodom koji ocekujem odnjegovati. srce ce zarasti ponovno, dusa je neunistiva, no bol je stvarna i sveprisutna. vidim ju u njenim ocima.

sklapam oci i zamisljam plavo nebo, miris proljeca, sum valova i poziv tajanstvenih plavih dubina....

skace i predaje se beskraju.....




Post je objavljen 30.06.2006. u 23:03 sati.