~books~
subota, 29.07.2006.
PAULO COELHO-Alkemičar
-iako osobno ne volim baš čitati knjige Paula Coelha, definitivno moram priznati da je jako dobar pisac i shvaćam zašto je toliko cijenjen
-ovo je roman o Alkemiji, velikoj strasti Coelha, koji je svijet Alkemije proučavao 11 godina. U ovoj knjizi iznosi neke činjenice i osnove Alkemije te sve to umata u imaginarnu priču o pastiru koji napušta svoje stado ovaca i život pastira i odlazi na daleki put u Afriku kako bi pronašao blago u Egipatskim piramidama. Na tom putu susreće Alkemičara koji ga počuava Alkemiji te upoznaje ženu svog života.
-stil pisanja je jedinstven za Coelha-bez pretjeranih detalja i prevelikih opisa, sažeto i jezgrovito, a opet prepuno riječi i metafora koja će vas potaknuti na dublja razmišljanja!
petak, 28.07.2006.
TRACY CHEVALIER-Anđeli padaju
U siječnju 1901. godine dvije obitelji, Colemanovi i Waterhouseovi, posjećuju susjedne grobove na londoskome groblju. Obitelji postaju nerazdvojno povezane kada se njihove kćeri, Maude i Lavinia, sprijatelje iza nadgrobnih spomenika te sklope prijateljstvo sa sinom grobara, Simonom.
-roman prikazuje niz događaja, koji su povezali dvije obitelji, sve do svibnja 1910. godine. Najbolje prijateljice su bile nerazdvojne i veliki dio vremena su provodile sa Simonom na groblju. Ali kako su odrastale, tako su se odvajale jedna od druge i napokon prekinule veze nakon jednog tragičnog dana. Knjiga daje potpuni uvid u psihička stanja likova, te govori o njihovim razmišljanjima o različitim događajima. Opisana je kompleksna problematika tih dviju obitelji: zašto su se prijateljice odvajale, kako se njihove majke nisu podnosile, kako je jedna majka razmazila, a druga ignorirala svoju kćer i na kraju kako su obje prijateljice izgubile dragu osobu i zašto ih je to udaljilo...
-knjiga ostavlja duboki dojam i sjećat ćete je se dugo vremena nakon što je pročitate. Pisana je zanimljivim stilom-svaki lik govori iz svoje perspektive o svemu što se događa kako bi čitatelj dobio što bolji uvid u cijelu situaciju, ali i u osobnost svakog pojedinog lika. Doista vrijedi pročitati.
utorak, 25.07.2006.
ROBYN SISMAN-Vikend u Parizu
Najveća želja Molly Clearwater je pobjeći iz svog malog rodnog grada, ostvariti uspješnu karijeru u Londonu i pronaći ljubav svog života. I doista dobiva posao marketinške pomoćnice u farmaceutskoj firmi u Londonu. A zatim je uslijedio i službeni put u Pariz sa njenim šefom. Ali planovi su se izjalovili i nakon što je dala otkaz, otišla je sama u Pariz, u potragu za avanturama. Naravno odmah sklapa zanimljiva nova prijateljstva i započinje vezu sa atraktivnim Francuzom-umjetnikom.
-knjiga je većim dijelom dosta površna i ono što je najgore-predvidljiva. Ne ostavlja neki dublji dojam, ali je idealna za čitanje na plaži tijekom ljeta. Jedini dijelovi romana koji bi mogli zaokupiti čitatelja su njezino upoznavanje sa vlastitim ocem i sam kraj knjige, odnosno povratak u London. Ostatak je dosta maštovita, ali neuvjerljiva priča sa pomalo prenaivnom glavnom junakinjom.
četvrtak, 20.07.2006.
Christiane F.-Mi djeca s kolodvora ZOO
-ovu knjigu pročitala je većina ljudi koje poznam, pa zato mislim i da će veliki broj vas znati o čemu pričam.
Knjiga je zapravo svojevrsna autobiografija Christiane F., koja je sa 12 godina prvi put probala marihuanu, a već sa 13 godina prešla je na heroin. Ovo je priča o njenom životu-kako je i zašto ušla u svijet droge, kako se pokušala izvući i da li je uspjela. Roman je u potpunosti istinit, a sadrži i neka priznanja i razmišljanja njene majke te slike berlinskih narkomana i nekih likova iz priče. Christianina ispovijest je vrlo otvorena, bez ikakvog uljepšavanja i prešućivanja.
-knjigu sam zapravo već prije par godina pročitala, ali ovaj post je potaknut jednim komentarom jedne od mojih najboljih frendica pa sam ponovno posudila knjigu i odlučila napisati nešto o njoj, jer smatram da je doista veliki propust ne pročitati je (ili je ne spomenuti)
Moja frendica (koja nije pročitala knjigu) smatra da se oko narkomana i ne treba posebno brinuti niti živcirati jer oni zapravo svjesno ulaze u taj svijet i uništavaju sami sebe. Prema njenom mišljenju ionako ima previše ljudi na svijetu koji umiru od raznoraznih bolesti i ne svojom krivicom, a ako si netko želi uništiti život-neka samo izvoli!
Ova knjiga priča upravo o tome. Najlakše je okrenuti leđa i reći-to nije moj problem. Ali smatram da ti ljudi ne ulaze u takav pakao iz puke dosade ili radoznalosti. Neki samo probaju iz dosade ili znatiželje-ali samo jedanput i ne idu dalje. A oni koji krenu dalje i probaju teške droge-mislim da oni zapravo pokušavaju pobjeći od svojih problema i stvarnosti, ispuniti neku prazninu...Mora postojati neki dublji razlog da bi se ljudi upustili u takvo sranje. Ali ne treba im okretati leđa i izbacivati ih iz društva-ipak su i oni samo ljudi i imaju pravo na pogreške, a potrebna im je pomoć, iako oni to možda ne shvaćaju. Možda i ne bi bilo toliko ovisnika na svijetu kada bi netko doista vodio brigu o njima. Obitelj, stručnjaci, škole, prijatelji...bilo tko!
Čitajući ovi knjigu shvatite koliko duboko neki ljudi mogu potonuti, i ono što je najbitnije-da je sve to stvarno! A ako se neki od njih i pokušaju izvući, uglavnom ne uspiju jer je preteško. Zar je toliko teško pružiti im ruku?!
nedjelja, 16.07.2006.
LAUREN WEISBERGER-Vrag nosi Pradu
Andrea je dobila posao o kakvom sanja tisuću djevojaka diljem svijeta-postala je pomoćnica urednice jednog od najglamuroznijih modnih časopisa. Ali pokraj svog tog glamura, limuzina, dizajnerske odjeće, skupih restorana i raskoši, njen posao i nije tako savršen. Njezina šefica Miranda Priestly je doista vrag u dizajnerskoj odjeći. A Andrein posao je ispunjavati sve njene prohtjeve i hirove, te trpjeti okrutnu i umišljenu kuju od svoje šefice. Iako se knjiga na prvi pogled može činiti površnom, zapravo sadrži puno dublju priču.
Zašto si ljudi umišljaju da su Božji dar ljudima i da bi im se svi trebali klanjati?
Zašto si dopuštamo da nas netko gazi?
Koliko daleko smo spremni ići da bi postigli ono što želimo?
Kako i zašto si dopuštamo da se udaljimo od svojih partnera, obitelji i prijatelja?
Kako skupiti hrabrost i zauzeti stav?!
Sve se to nalazi u ovoj knjizi, koja će vas i razljutiti i nasmijati, a možda čak i rasplakati.
-by the way-Lauren W. je radila (prije nego što je postala slavna spisateljica) za Annu Wintour, ozloglašenu urednicu Voguea, pa je vjerojatno lik Mirande utjelovljen prema stvarnoj osobi!
četvrtak, 13.07.2006.
SOPHIE KINSELLA-Tajni snovi jedne šopingholičarke & Znaš li čuvati tajnu
Becky Bloomwood glavni je lik romana "Tajni snovi jedne šopingholičarke". Radi kao novinarka u časopisu Uspješna štednja. OBOŽAVA KUPOVATI. Iako je financijski stručnjak i drugima daje savjete u vezi novca, ona sama previše kupuje, a premalo zarađuje. Zbog toga i upada u razne probleme koje ne zna riješiti. Iskreno...gotovo je nevjerojatno kako se ponaša lik u ovoj priči...potpuno neodgovorno, nepromišljeno i naivno...ali se opet ne možete oteti dojmu koliko je simpatična!
Knjiga slična ovoj dolazi od iste autorice, pod nazivom "Znaš li čuvati tajnu?". U ovom romanu, glavni je lik Emma, koja mrzi putovati avionima te na jednom nesretnom letu, misleći da će umrijeti, neznancu do sebe otkrije sve svoje male tajne. Od toga kako ne voli nositi tange jer ju žuljaju, do toga da zapravo nije zaljubljena u svoga dečka. A onda sazna da je taj neznanac, koji je zapamtio svaku njenu riječ, zapravo njen novi šef. Knjiga je puna smiješnih, ali i ponižavajućih situacija. I na pomalo neobičan način, govori o isitini, lažima, tajnama i samopouzdanju. Stvarno ju vrijedi pročitati! Zbog toga mislim da je bolja verzija od šopingholičarke, no ta knjiga ima nekoliko nastavaka, koji su navodno bolji pa vrijedi pročitati prvi dio kako bi se unesli u priču. No knjige su zarazne, jer su likovi vrlo zanimljivi, pa kada jedanput uzmete knjigu u ruku, pročitat ćete je u vrlo kratkom roku.
BARBARA CARTLAND-Duh ljubavi
Smatra se da je Barbara Cartland jedna od najboljih svjetskih spisateljica romana (tako barem piše na poleđini romana). A "Duh ljubavi" je njena 500. knjiga i njome se uvrstila u Guinnessovu knjigu rekorda. Pročitala sam nekoliko njenih djela i iako njen stil pisanja nije tako loš, ne mogu priječi preko loše i isprazne tematike te prikaza likova.
Naime većina romana prikazuje prošlost Engleske u 18. ili 19. stoljeću. Uvijek postoji lijepa i mlada djevojka, koja živi u siromaštvu i zaljubljuje se u starijeg, iskusnog i zgodnog muškarca, za kojeg svi govore da je ljubavnik nad ljubavnicima i smatra se najpoželjnijim neženjom kojeg još nitko nije uspio uhvatiti. A onda se upozna s tom mladom ženom i nakon uobičajenih te površnih spletki i intriga, njih dvoje se nepovratno zaljubljuju, a kada ta djevojka naslijedi neke novce, te postane bogata i stekne neku tamo titulu više nema nikakvih prepreka da se njih dvoje vjenča. Knjige obično završavaju opisom prve bračne noći (naravno, djevojka je uvijek djevica!).
Konkretno u ovoj knjizi "Duh ljubavi", glavna junakinja Odella je vrlo plaha djevojka koja se stalno nečega boji i traži zaštitu od čovjeka kojeg voli, Michaela, koji ju brani od svih opasnosti na svijetu. Iako je ona tako plašljiva, zbog svojih plemenitih osjećaja, upušta se u pustolovinu s tim izuzetno privlačnim muškarcem, kako bi spasila svoju domovinu i živote mnogih engleskih vojnika. Naravno, u tome i uspijeva. Njih dvoje se zaljube i vjenčaju. Mislim da je ljubav u njenim romanima prikazana kao potpuni klišej, i da su knjige poput ovih razlog, zašto ljudi smatraju da ne postoje kvalitetni ljubavni romani. Jer ovo je samo jedan prosječan ljubić koji neće ostaviti nikakav dublji dojam na čitaču. Knjige se pišu zbog čitača, a ne da bi se dospjelo u Guinnessovu knjigu rekorda. Stoga je moj zaključak-važna je kvaliteta,a ne kvantiteta!
