Nike Furiosa

nedjelja, 09.04.2017.

Sitnice koje život znače

Sve su vijesti zadnjih dana u novinama, na TV-u, na portalima sve gore jedna od druge.

Vratimo se zato osnovama - uz zdravlje, ljubav bližnjih prema nama i našu prema njima - uvijek su to sitnice koje život čine ljepšim, sitnice koje život znače :-)

Evo mojih zadnjih mjesec dana, obično vikendima, ali ima ih i tijekom tjedana :-)

Volim kombinirati boje, nije me nikad bilo ni strah ni sram, čak i prije više od deset- petnaest- dvadest godina, "usudila" sam se nositi tirkizno odijelo s otkačenom rocco barrocco maramom (svjetloplava s denver plavim detaljima). Usudila pod navodnike, jer su me drugi čudno gledali, okretali se za mnom, a meni je to stvarno bilo ništa posebno. Bilo mi je bitno da se dobro osjećam u tome. Tako je i danas, samo na žalost nemam više toliko strpljenja za kombiniranje i to mi je zadatak - da nađem strpljenja. Žute štikle uz ogrlicu od žutih bobica koje sam jedne godine dobila za rođendanski poklon :-) .. eto, subotom se stignu prelistati modni časopisi uz kavu, tulipane.. podsjetiti se koliko sam odvažna i hrabra bila :-)
Danas se nosi svašta, po meni ima jako puno bezveznih kombinacija, različitih uzoraka koji uopće ne idu jedan s drugim, kamoli 5 nespojivih uzoraka.
No ima i ovakvih editorijala na kojima vidim svoje ime :-)



Tulipane i ružice sam kupila u jednom dućanu u koji sam skoknula na pauzi i donijela ih doma, smjestila u vaze na prozor, da ih vidim kad dolazim doma iz vani :-) da me dočekuju



Opuštanje prije spavanja uz časopise i knjigu na readeru :-)



Hamburger u omiljenom Burgeraju poslije napornog dana :-)



Rascvjetana magnolija na Zrinjevcu.



Šetnja praznim Zrinjevcem jutro nakon promjene sata unaprijed (ono.. još nisam sebi došla od toga)



Vikendom imam vremena za kuhati bolognjese tri sata, kako i prema originalnom receptu i dolikuje .. uz obavezni sofritto i kvalitetno crno vino za podlijevanje :-) Bio je mrak!





Proljeće ne može proći bez buketa cvijeća, ali i onih još dražih - buketa začina i šparoga :-) mmmmmmm



OK, ovo je bilo baš u petak, izvrsna pizza i sendvič, nisam stigla nešto normalno pojesti cijeli dan (nije pametno, al desi se), međutim ova pizza i sendvič su od tako dobrih i kvalitetnih sastojaka da mogu odgovorno tvrditi: Ne, ovo nema veze s junk foodom :-)



Otvoren novi set (gel za tuširanje, lonsion za tijelo i krema za ruke) koji mi je iz Italije poslala prijateljica i čim sam isprobala gel, instant me vratio u djetinjstvo jer je mirisao poput gela/sapuna koji mi je davnih godina donijela teta iz Italije.



I danas nešto što je gotovo palo u zaborav, ali nas par se ne damo i ne damo - pisanje pisama - ne, to ne može zamijeniti nikakav e-mail, poruka na društvnim mrežama, SMS... rukom napisano pismo, a onda još kad otvoriš a miriše po divnoj vaniliji. I uzmeš to pismo, skuhaš kavu i čitaš ga, čitaš. Nekad pismo ne pročitam odmah, nego odgađam taj gušt pa ako je lijep dan, odem u obližnji kafić u kojem nema gužve, sjednem na terasu i čitam.
I nakon nekoliko mjeseci ili godina, ponovno ga otvorim i čitam.
(kad sam se selila, našla sam dvije kutije pune starih pisama... hej, koji povratak u prošlost)
p.s. a tek kad je pismo tako lijepo započeto .. draga moja IP :-*



Recept za fritule pronađen u jednoj knjizi, uvijek su mi super ispale fritule kad sam ih radila po tom receptu, jedino malo doradim - umjesto ruma znam staviti Maraschino (jesam li Zadranka ili ne), a fritule uvaljam u mješavinu šećera u prahu i cimeta. Nekad u tijesto stavim komadiće kandirane naranče ili usitnjenih arancina, nekad grožđice.
Vesele me ti stari, ne uvijek precizni recepti u kojima obično nema onog tajnog sastojka. Jer se sve zna, valjda im je bilo ispod časti pisati postupak, domaćice dobro znaju kako se rade fritule i kolači :-)

Za kraj link na članak koji me danas razveselio. Osim Malih laži (i to nakon odgledane serije) nisam se kontaminirala političkim i drugim negativnim člancima.

MOJA PIJACA

Pročitajte ako uhvatite vremena, kako je izgledala divna zadarska pijaca 80-ih (i ranije). I sad je ona lipa i voće i povrće koje tamo kupim uvijek je boljeg okusa nego ovo na pijaci u Zg, ali tada je ipak mirisala i izgledala drukčije.
I da, ovo što govori autor teksta. Te lastavice ujutro koje čuješ dok ležiš u krevetu (nije bilo rezervirano samo za one koji žive na poluotoku blizu peškarije), taj mir, tu hladnu toplinu nadolazećeg sunčanog dana kroz škure :-)

Ne znam što nas sve čeka, samo znam da mi treba što više ljepote. Prirodne ljepote i ljepote trenutaka koji nas drže.

Oznake: sitnice koje život znače, lijepo je, trenuci sreće

četvrtak, 19.01.2017.

Malo o ljepoti siječnja :-)

17. siječnja 2017. – napokon sam se malo odmorila nakon napornog prosinca u kojem nisam stigla uživati „kako Bog zapovijeda“ zbog događanja na poslu (ali kako je bilo zanimljivo, nema mjesta žaljenju niti sekunde, plus ipak sam uspjela otići na koji domjenak, a za jedan mi je upravo dan ranije stigao naručeni tamnoplavi kombinezon s čipkastim rukavima – dakle stigla sam si i kupiti nešto za sebe i to hrvatska marka.. naručila sam i jedan božićni pulover za vrijeme „crnog petka“ marke koja mi je super, ali više nemaju dućana u RH - koji je doduše stigao tek poslije Božića pa se nisam mogla na sam dan prošetavati u njemu od kuhinje do kreveta, ali presladak je pa sam im oprostila – ali nije ih zaobišlo nekoliko oštrih mailova).



Uzela dva dana g.o. i od petka (a upala sam u onu mini mećavu i s posla mi je trebalo satipo umjesto uobičajenih sat) i bila sam presretna zbog toga što sam po tom vremenu našla parking odmah preko puta stana, a druga stvar – otišla sam u poštu s tiketićem koji sam dobila u sandučiću dan ranije, a u kuverti me čekao parfem. Ja već i zaboravila da sam odigrala tu nagradnu igru, eh sad.. dolazim doma sva sretna i kažem D.-u da sam mu osvojila parfem (pomirisala sam ga bila u parfumeriji i činio mi se odličan za muškarce, a možda i za žene koje vole takve parfeme), a on, vjeran jednom mirisu kojeg stavlja ionako svake prijestupne, možda 2 puta godišnje, vikao je sa mnom Jeeeeeeee!, iako se na parfem tek treba naviknuti. Nije mu loš, ali s obzirom na to da koristi jedan te isti godinama, nije bio oduševljen ko ja. Tj. bio je, ali ne zbog parfema. Nego zbog mene.
Volim igrati nagradne igre, iako si mogu kupiti dosta tih proizvoda za koje popunjavam kupone, šaljem e-mailove (i to ako sam raspoložena i padne mi na pamet napisati nešto suvislo), ali nikad kao neko opterećenje. Jednostavno mi je fora kad osvojim neku nagradu, poklončić i kad me umjesto računa dočeka u sandučiću (ako u njega stane, a dosta toga u zadnje vrijeme stane jer sam zbog Vogueove pretplate kupila ogroman sandučić :-) ili obavijest o primitku pošiljke pa iz poše izađem s paketićem. :-)
Već je velika stvar što sam se svaki dan zadnja četri dana mogla probuditi u 8, 9 ili jedan dan u 11 sati umjesto uobičajenih 5,30 ujutro. I onda se rastezati u krevetu, laganini piti kavu uz listanje web portala i to onih koji ne uključuju politiku, nego samo što je IN, kad će nominacije za Oscara, koji zanimljivi recept, novi spasonosni proizvod za lice ili kosu, najnovija serija (Taboo s Tom Hardyijem npr).

U petak sam još napravila keksiće s marcipanom, prejednostavan recept i garantiram vam po meni i D-u – vole ga i oni koji ne vole marcipan, a nalazi se u kuharici Ane Ugarković „Nešto slatko“. Od sastojaka samo marcipan i bjeljanci, peku se 4 minute (meni je trebalo mrvicu duže jer ih nisam istiskala kroz dresir vrećicu) i premažu se sirupom koji mi se nije dao praviti pa sam ih premazala s rastopljenom marmeladom od marelica (također naznačeno u receptu), a imala sam blanširane listiće od badema pa sam njima ukrasila keksiće.



U subotu – pijaca, iznenađena s time što nismo zatrpani snijegom kako su najavljivali. – Ma najavljivali su od ponedjeljka do petka.. OK, pomislila sam, dobro da sam uzela godišnji, bar dio tjedna. Gledanje serija, kuhanje čajeva i kave, palačinke :-) Slično je proletjela i nedjelja. Kupili smo u subotu brdo naranči, dok je još sezona, dok još mogu naći lijepe na pijaci, navodno neprskane. Za D.-ov omiljeni džem/marmeladu od naranči.



A ispekla sam i palačinke, sebi s ovim odličnim talijanskim namazom od čokolade (ima još bolji - hrvatski proizvod Vilma - otkad sam njega otkrila, Nutella bye bye)



D. je dogovorio da ponedjeljak i utorak radi od doma.
Ja sam se u pon ustala u 11, ubrzo smo otišli u omiljeni nam restoran. Dobila sam ideju da i ja, kad budem kuhala juhu od rajčice, u nju dodam đumbir.
D. je išao kući nastaviti raditi, a ja sam otišla u shopping i šetnju. Cimet u štapićima za marmeladu.
Danas cijeli dan ponavljam kako sam sretna.
Zbog zadnjih par dana posebno, ali nije mi ni prije bilo loše.
Ustala sam se u 9, pola sata prije toga se izležavala, napravila kavu, onda sam čak malo i radila (uzela sam si dio za napraviti doma, ali nisam se opterećivala s tim da to moram, nego samo ako mi se bude dalo). Nazvao me dostavljač – da ima neki paket za mene.
Mislim se koji sad paket? Možda šalje moja prijateljica koja me iznenadi, ali ovaj je nešto spomenuo Tisak.. Nisam ništa naručivala, neke sam još nagradne igre odigrala, ali nije bilo izvlačenja još (kao ni za parfem). Koja super stvar da sam danas doma.. i dostavi meni čovjek paket, a unutra Olivalov „čarobni poklon set“ piling i čarobno ulje za tijelo. Jupiiiii!
Onda sam lijepo u miru stavila predivan serum na lice od kojeg mi je koža instant hidratizirana i osjećala se pomalo luksuzno, kako je moja prijateljica i htjela :-) i pokušala povući tuš na očima – to da vježbam 100 godina, nikad neću uspiti ni približno dobro i tanko i lijepo i precizno nanijeti, ali nismo svi za sve :-)
Opet smo otišli u restoran, hrana još bolja nego jučer, a onda sam opet otišla đirati po gradu.


(jednostavan, ali fora izlog s kutijom za singericu i starinskom lampom, a ovaj mini kaputić na zvjezdice je kao stvoren za mene, no trenutno ipak preskup :-) )

I do knjižare u kojoj davno nisam bila.
Kupila dvije knjige - o mozgu i tiraniji mode. Tiranija mode i kupljeni pastelnorozi kaputić, idealan za vrijeme kad malo zatopli, još na sniženju (te brdo nepročitanih časopisa o modi koji me čekaju doma naslagani u piramidu kraj prozora) odlična su kombinacija.
Mozak je ono što moram njegovati jer jako dobro vidim koliko mu je super došlo par dana naspavanosti.


(pa sam si kupila ovaj na slici i knjige :-) )


Za kraj idealnog mini odmora – pravljenje marmelade. Sat vremena sjeckanja, par sati kuhanja, sterilizacija stakleniki.. stan miriše predivno. Marmelada mi se čini bolja no ikad.






Sutra sve iz početka, ali dobro je, za par dana i opet sam u mini oazi vikenda.
Sretna.

p.s. D.-ov doručak kao šlag ovog posta, za sve ljubitelje konkretnog :-)

Oznake: siječanj, lijepo je

<	veljača, 2019
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28

Komentari da/ne?