Marketing
Sitnice koje život znače
Sve su vijesti zadnjih dana u novinama, na TV-u, na portalima sve gore jedna od druge.
Vratimo se zato osnovama - uz zdravlje, ljubav bližnjih prema nama i našu prema njima - uvijek su to sitnice koje život čine ljepšim, sitnice koje život znače :-)
Evo mojih zadnjih mjesec dana, obično vikendima, ali ima ih i tijekom tjedana :-)
Volim kombinirati boje, nije me nikad bilo ni strah ni sram, čak i prije više od deset- petnaest- dvadest godina, "usudila" sam se nositi tirkizno odijelo s otkačenom rocco barrocco maramom (svjetloplava s denver plavim detaljima). Usudila pod navodnike, jer su me drugi čudno gledali, okretali se za mnom, a meni je to stvarno bilo ništa posebno. Bilo mi je bitno da se dobro osjećam u tome. Tako je i danas, samo na žalost nemam više toliko strpljenja za kombiniranje i to mi je zadatak - da nađem strpljenja. Žute štikle uz ogrlicu od žutih bobica koje sam jedne godine dobila za rođendanski poklon :-) .. eto, subotom se stignu prelistati modni časopisi uz kavu, tulipane.. podsjetiti se koliko sam odvažna i hrabra bila :-)
Danas se nosi svašta, po meni ima jako puno bezveznih kombinacija, različitih uzoraka koji uopće ne idu jedan s drugim, kamoli 5 nespojivih uzoraka.
No ima i ovakvih editorijala na kojima vidim svoje ime :-)
Tulipane i ružice sam kupila u jednom dućanu u koji sam skoknula na pauzi i donijela ih doma, smjestila u vaze na prozor, da ih vidim kad dolazim doma iz vani :-) da me dočekuju
Opuštanje prije spavanja uz časopise i knjigu na readeru :-)
Hamburger u omiljenom Burgeraju poslije napornog dana :-)
Rascvjetana magnolija na Zrinjevcu.
Šetnja praznim Zrinjevcem jutro nakon promjene sata unaprijed (ono.. još nisam sebi došla od toga)
Vikendom imam vremena za kuhati bolognjese tri sata, kako i prema originalnom receptu i dolikuje .. uz obavezni sofritto i kvalitetno crno vino za podlijevanje :-) Bio je mrak!
Proljeće ne može proći bez buketa cvijeća, ali i onih još dražih - buketa začina i šparoga :-) mmmmmmm
OK, ovo je bilo baš u petak, izvrsna pizza i sendvič, nisam stigla nešto normalno pojesti cijeli dan (nije pametno, al desi se), međutim ova pizza i sendvič su od tako dobrih i kvalitetnih sastojaka da mogu odgovorno tvrditi: Ne, ovo nema veze s junk foodom :-)
Otvoren novi set (gel za tuširanje, lonsion za tijelo i krema za ruke) koji mi je iz Italije poslala prijateljica i čim sam isprobala gel, instant me vratio u djetinjstvo jer je mirisao poput gela/sapuna koji mi je davnih godina donijela teta iz Italije.
I danas nešto što je gotovo palo u zaborav, ali nas par se ne damo i ne damo - pisanje pisama - ne, to ne može zamijeniti nikakav e-mail, poruka na društvnim mrežama, SMS... rukom napisano pismo, a onda još kad otvoriš a miriše po divnoj vaniliji. I uzmeš to pismo, skuhaš kavu i čitaš ga, čitaš. Nekad pismo ne pročitam odmah, nego odgađam taj gušt pa ako je lijep dan, odem u obližnji kafić u kojem nema gužve, sjednem na terasu i čitam.
I nakon nekoliko mjeseci ili godina, ponovno ga otvorim i čitam.
(kad sam se selila, našla sam dvije kutije pune starih pisama... hej, koji povratak u prošlost)
p.s. a tek kad je pismo tako lijepo započeto .. draga moja IP :-*
Recept za fritule pronađen u jednoj knjizi, uvijek su mi super ispale fritule kad sam ih radila po tom receptu, jedino malo doradim - umjesto ruma znam staviti Maraschino (jesam li Zadranka ili ne), a fritule uvaljam u mješavinu šećera u prahu i cimeta. Nekad u tijesto stavim komadiće kandirane naranče ili usitnjenih arancina, nekad grožđice.
Vesele me ti stari, ne uvijek precizni recepti u kojima obično nema onog tajnog sastojka. Jer se sve zna, valjda im je bilo ispod časti pisati postupak, domaćice dobro znaju kako se rade fritule i kolači :-)
Za kraj link na članak koji me danas razveselio. Osim Malih laži (i to nakon odgledane serije) nisam se kontaminirala političkim i drugim negativnim člancima.
MOJA PIJACA
Pročitajte ako uhvatite vremena, kako je izgledala divna zadarska pijaca 80-ih (i ranije). I sad je ona lipa i voće i povrće koje tamo kupim uvijek je boljeg okusa nego ovo na pijaci u Zg, ali tada je ipak mirisala i izgledala drukčije.
I da, ovo što govori autor teksta. Te lastavice ujutro koje čuješ dok ležiš u krevetu (nije bilo rezervirano samo za one koji žive na poluotoku blizu peškarije), taj mir, tu hladnu toplinu nadolazećeg sunčanog dana kroz škure :-)
Ne znam što nas sve čeka, samo znam da mi treba što više ljepote. Prirodne ljepote i ljepote trenutaka koji nas drže.
Post je objavljen 09.04.2017. u 21:17 sati.