Nike Furiosa

srijeda, 11.03.2009.

Mramor

Mramorni kolač je, baš kako Gastrodiva kaže kolač svačijeg djetinjstva.
I kao mala ga nisam baš volila, molila sam Boga uvijek da mi mama i baka naprave neki drugi “kremasti” ili “čokoladni”..pa ipak na meniju se najčešće nalazio baš mramorni.
(Naročito za vrijeme rata.)
Nešto više o mramornom kolaču zna Danijela kojoj je brdo puta prisjeo.
Naime Danijelina je baba Milka, kad god bi je ova došla posjetiti u Lukoran, ispekla kolač dobrodošlice. Uz njega je bilo još brdo hrane tako da, nakon što bi se Danijela dobro natukla svega, ova joj je redovitu gurala pod nos “pošteni komad” mramornog.
*pošteni komad=veličine da jedva stane na pijat
Kako sam ja dolazila po Danijelu nakon svog ručka (jer nam je tako bilo usput da odemo doli do primorja), Milkin kolač ni mene nije zaobilazio.
Naša interna zezancija često se vrtila oko tog kolača.
Naime svaki put kad je Danijela bila u posjeti kod nane ja sam je pitala
(uz lošu imitaciju otočkog naglaska):
-Ča je Milka Kukina ope učinila mramorni koloč?
-Hotila je, al joj je Vilma rekla…hahahahha…da bez one nike ne more…hahahaha.
(Tako mi je Danijela odgovorila zadnji put kad je babin kolač nije dočekao jer je stara i više bez štake ne može hodati, kamoli praviti kolač..ps. da ne biste pomislili, “ona nika” se odnosi na štaku, a ne na nešto prosto kako obično to biva).

Eto večeras mi je baš bilo do tog kolača pa sam ga napravila i upravo se hladi.
Ne virujem da će ispasti kao Milikin al Bože moj, bar lijepo miriše.

Što se tiče moje nane Gašpe, imala je dva kulinarska aduta (barem što se mog ukusa tiče).
Riži-biži i juhu od povrća (mrkva, pomidor, paprika, kruumpir, malo riži).
-Nikad nisam jela bolje riži-biži od Gašpinih, rekla sam tati jednom i on me onako u čudu pogledao (kao “nisam znao da si ikada o tome razmišljala”) i složio se.
A pokušala sam dostići točno taj okus brdo puta spremajući riži-biži, ali nikad tako.
Dal je to do biži, do “ognja” onog starinskog i teče, dal je do riži, možda čarobnog omjera ili nečeg nematerijalnog ne znam, ali voljela bih još jednom bar pojesti riži-biži onakvog mirisa i okusa kakve pamtim odonda.
(Koliko su me tada tjerali da jedem meko kuhana jaja od domaćih kokoša bilo je toliko strašno da ni dan danas ne mogu jesti sama jaja. Slabo mi dođe na samu pomisao kad moram rauzbiti jaje da napravim neko jelo koje njih uključuje…Razbijam jaja ne gledajući u njih.. vidite kakva trauma. Da su bili malo pronicljiviji i nudili mi stalno riži-biži sad bi sve bilo ok, haha.)
Zato, iako ne volim proljeće, moram priznati da me veseli jedna stvar koja s njim dolazi. A to je pijaca i brdo proljetnog (sezonskog) povrća u koje spadaju i biži. Jer ja neću odustatajati dok ne dosegnem riži-biži babe Gašpe.
(Hm, jel ja to prvi put imam neki cilj?)


Alma Prica u tramvaju izgleda pomalo prestravljeno. A isto izgeda i u redu na blagajni u Mercatoru. Dobro, u Mercatoru izgleda samo prestrašeno. Malo je pogrbljena, uvijek bez šminke i prodornog pogleda, mramornog lica.
Jednom sam je propustila u redu, nju i njenog frajera, redatelja. Oboje su bili prepristojini, nekoliko puta zahvalili, a isprva čak nisu ni htjeli ići ispred mene.
Ne sjećam se da li je Alma ikada glumila u nekoj komediji, baš me zanima kakva je kao komičarka. Jer ovako na prvi pogled izvan kazališta i filmova jasno mi je zašto odlično odigra teške uloge. Iz nje isijava težina.
Naravno to ne mora značiti ništa. Npr. Kažu da iz mene zrači vedrina. A više oblačim negoli vedrim (baš kao što i preferram oblačno vrijeme).

Kako je bilo u Sarajevu čuti ćete malo po malo. Tek sam se mrvicu oporavila od tjeskobe koja me pratila svaku minutu u “tom gradu s dušom” kako su mi mnogi predstavljali Sarajevo. Taj grad “s dušom” meni osobno je bio kao grad koji je jeo moju dušu. (kao kad Harryiju Potteru dementori jedu dušu tako je meni jela dušu mramorna amosfera).
Čim pokušam nešto napisati vraća se taj osjećaj.. (a to nije dobro jer lako padam u “beizizlazne situacije u svojoj glavi” pa dok mal one dođem sebi… bolje se ne prisjećati).
Ali ima dobra vijest: hrana je tamo dobra. Čak sam i ja pojela ćevape (koje NIKAD ne jedem tu).

Pusa!
(do petka 13.)

<	ožujak, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Komentari da/ne?