Nike Furiosa

srijeda, 29.08.2007.

Na pitanje svom dečku, da sad traži novu curu/ženu, koji bi mu kriteriji bili, on je ispalio ko iz topa:
-Samo da nije studentica! I po mogućnosti ne pravnica, nema nijedne normalne.

Na pitanje moje rodice iz Italije zašto neću doći na vjenčanje njenog brata (jer ipak smo KAOI prvi rod) odgovorila sam:
-Ne vidim smisla u tome da nekome idem na vjenčanje samo zato jer smo rod.
Pa se sad ona naljutila skupa s mojom tetom.

Na pitanje jednog škrca da TKO mi je KUPIO torbu ispalila sam:
-Sponzor.


Status "kućanica" totalno je potplaćen. Potplaćeniji od "kućne pomoćnice".
(Osim ako naravno nije riječ o "očajnim kućanicama" jer mi se čini da ne bih imala ništa protiv biti onako "očajna".)
Jedna mi kućna pomoćnica ne izlazi iz glave tjedan dana koliko je žena dobra i koliko nema sreće.
Mrzim to.

I još nešto.
Osim u odlaske na puste svadbe ima nešto u čemu vidim još manje smisla.
Zvoni mi netko na vratima, ja otvaram, vidim 2 žene koje NIKAD nisu bile kod mene doma. Obje sam znala iz viđenja, jednoj sam čak znala i prezime (jer sam prije 15 godina bila malo zaljubljena u njenog sina), a za drugu sam se sjetila tek 3 sata poslije da je znam iz crkve.
-Da?
-Oh, jel ti mama tu?
-Da, i?
-Pa mi bi je vidjele...
Pao mi je mrak na oči jer mrzim tračare koje dolaze samo izvižitati što ima.
Ja obožavam prilike gdje mogu biti nekulturna i bezobrazna, a ovo mi je bila idealna prilika te nisam rekla ni A ni B već sam samo ostavila otvorena vrata, okrenula se i otišla unutra.
One su ušle same, naravno jedva našle dnevni boravak jer nikad nisu bile kod nas.
Nisam ih gledala, nisam komentirala, pravila sam se kao da ih nema.
Taman sam sebi i mami napravila kavu, no nisam poslužila jer bi tad trebala poslužiti i njih a to mi nije padalo na pamet.
-Kasnije ću ti donijet kavu, rekla sam mami i izašla vani.

Ja stvarno ne vidim smisla u posjetama tog tipa. Da vas idu posjećivat ljudi s kojima nikad niste pili kavu, s kojima niste niti radili niti se družili, a koji eto čak nisu došli ni "reda radi" jer se za "reda radi posjetu" ne čeka 8 mjeseci, a imalo se i prilike doći i u bolnicu u posjetu, ako im je baš stalo do posjećivanja.
I to je ono što obožavam kod sebe : što sa zadovoljstvom mogu biti bezobrazna kad mislim da netko to zaslužuje.

-Pa nisi baš takva morala biti, znam, i mene bi to naživciralo, ali opet..
rekla je moja prijateljica..
Ali ne, ja bih se kasnije grizla da sam im se lažno smješkala, odgovarala na glupa i intimna pitanja te im još servirala kavu, sok i čokoladu.
Osijećala bih se glupo.
Iskrenost se skupo plaća, ali je zato i veliki gušt.
Bar meni.
No kako sam pomalo luda, bolje me ne slušajte previše :)

Pusa svima

(ovaj vikend se nadam odmoru : trodnevnom igranju WoWa, jedenju vani ili naručivanju pizze, spavanju do minimalno 10, 11...i isključenom mobitelu veći dio vikenda) :)

petak, 10.08.2007.

Que pasa?
pasa tovara!

Nosio je taj natpis na majici šetajući nekog mješanca na uzici.
Malo je falilo da ga pitam di ju je kupio jer bi mi se odlično uklopila u dnevni (14 h -22 h) look.
"Što me pitaš što ima-natpis na majici nije slučajan!", već sam se vidjela kako odgovaram
I dok sam se ja tako mislila, prošao voz, baba s kolačima i frajer s mješancem.

Plesačica i njena mama me uhode.
Da se ne bi slučajno dogodilo da me sretnu na kavi negdje ili čuju da sam negdje bila, a rekla sam da nemam vremena.
Dok jedna šalje sms-ove, vreba na plaži, u gradu svraća na mjesto gdje se trudim provesti bar par sati u komadu, druga zove moju mamu te ispituje kao usput
-dal se kupam (i kad ću na kupanje)
-dal sam vani
-UOSTALOM di sam?
Tako mi je neki dan skočio tlak na 500 kad sam poslije zubarice otišla na plažu (čija je ordinacija odmah uz istu).
Plesačica me uvrebala i dotrčala i prije negoli sam šugaman bacila na pod.

-EEeeeej!!!!! Dođi, sidni kod nas!!!
(pokazuje na šugamane-svoj i od neke turistkinje koja je odsjela kod nje pa ju je ova odmah zaskočila da ne ide na kupanje sama..jer JELTE prema stavu nje i njene mame "samo ludi idu na plaže/šetnje/u kafiće SAMI")
-Došla sam biti SAMA!
(srce mi je počelo lupati od živčanosti)
-Pa danas si rano došla!
(a bilo je 18:20)
-A što ti vodiš evidenciju o mom kretanju?
-Ne ne nego...pa sve ove dane sam bila tu sve do 7 a nisam te vidila pa sam mislila da još kasnije dolaziš! Kad dolaziš?"
-Kad stignem.
Uzela sam novine i počela čitati, al nije posustajala.
-E samo još nešto da te pitam..znaš onaj spor o zemlji što moja mama vodi protiv.....
Uglavnom, trajalo je to dobrih po ure kad sam rekla da unatoč buri i ledenom moru idem otplivati, iako mi to nije bilo u planu nego malo lješkarenja na kasnopopodnevnom suncu.
Da je i mene bura potopila, nitko ne bi znao tko je indirektan krivac za to.


I onda se još pitaju da zašto ne dolazim češće k njima.
J**em im pasa tovara, baš!

O mojoj teti moram reći i par dobrih stvari.
Neki me dan spasila jer je umjesto mene dežurala od 9 ujutro do 6 navečer.
Skuhala mi omiljeno jelo, išla u mesnicu umjesto mene (jer ja imam stres od svega pa i od mesnica), i obavila toliko toga što je čekalo mene.
To što sam se izvikala neki dan na nju uzela je pod normalno uz samo 1 komentar "tu sei come Elisabetta", njena kćer, moja rodica.
"Avete lo stesso carattere, troppo brutto!"
Dakle, ja sam kao ona jer nas obje povezuje KAO isti (pregrozan) karakter.
Da bi mi dok sam je vozila na trajekt, kao šlag na kavi, rekla još i ovo:
"Elisabetta se nikada neće udati. A nemam ni za tebe bolji predosjećaj!"

U međuvremenu, da mi ljeto ne bude baš totalna katastrofa, pripomogli su Poppy & Deenis koji su 2 večeri iz vikendice u blizini Zadra došli u grad. Radi mene.
Iako premorena jedva sam čekala van.
Prvu večer smo nas 2 (vozačice) pile djevičanske koktele..ja virgin shirley temple, ona virgin sex on the beach. I meni je bilo baš fora to naručivati, a ni po okusu nisu loši.
Drugu večer nas je pak zabavljao Poppyin prijatelj koji nije stao mliti, al kako je bio zabavan, to mi je i odgovaralo.
(čak i horoskopski zabava je bila zagarantirana: lav + lav + ovan + strijelac... dakle svi si međusobno vatreno pašemo)
Uglavnom, tip je odmjeravao žene gore od Babuna.
A šifra za zgodnu ženu bila je "tankerska plovidba".. pa sam ja stalno vikala "tankerska, tankerska" jer je stvarno sve bilo krcato zgodnim ženama.

Kasnije sam rekla Poppy da sam se baš nasmijala s njenim prijateljem, da je zabavan.
-je..., ali ima on i svojih bisera.
-Znam..oni koji su zabavni, jako često su i naporni. Znam ja to po sebi najbolje.

A baš njen frend objasnio nam je i što se krije iza "prijateljstva u nuždi".
Naime, "prijatelji u nuždi" su par (m+ž) koji nije "skupa", ali zato skupa ljetuju, zimuju, putuju, odlaze na protokolarne (vjenčanja i sprovodi) te neprotokolarne (rođendani, derneci, godišnjice svega i svačega) ceremonije odnosno zabave. Svađaju se, mire, a lako moguće i da žive skupa.

Hm.. čini mi se nekako da je onda i brdo brakova zapravo prijateljstvo u nuždi.
Zapravo, i više od toga... sve je moguće svesti na "prijateljstvo u nuždi".

Uostalom ako je moja službena titula već više od 6ipo godina "prijateljica" (i odmah da obranim Danimusa: nije mi on to prišio), sve je moguće.

Do slijedećeg sloma, svima pasa ... ups... PUSA! :)

petak, 03.08.2007.

U Rimu se nose raybanke*

Nije uopće bilo upitno kako će dan završiti.

Nema baš puno ljudi kojima sam voljna pričati o sebi.
Ipak, jednu sam gospodičnu krivo procijenila i mislila da je njeno "kako si" iskreno.
Zapravo, meni je dovoljno da u očima sugovornika dok mu 5 minuta govorim o sebi vidim da mu je koliko toliko stalo.
Da ga zanima što mi je.
Ako smo već "prijatelji".
Ne trebam ja niti savjete niti analize (makar analize inače volim, no one se ne uklapaju u small talk kad nekoga sretneš na cesti).
Samo feeling da ne govorim uludo i da ne osjetim da me ta osoba sluša reda radi te nakon što završim 5 rečenica (nije bilo više) kaže:
-Kako su ti super naočale.
I ja ih u nevjerici skinem a ona nastavi:
-Aaaaa... i sjenilo isto!

Predosjećaj koji sam imala (po mene loš) također se ostvario i sad se moram bakćati s još 100 gluposti.
Kao da sama sebi nisam dovoljna.

Ispast će možda da sam i ja postala zagrižena, al moram komentirati.
U crkvu Sv. Šime jučer ušla cijela ekskurzija Francuza u majicama na špaline, majicama koje se vežu oko vrata, 90% njih u kratkim hlačama, suknjama i haljinicama...
Pokušam ja ući danas, a ono u 10ipo ujutro zatvorena.
Spržena baba, također from France golog pupka, opet kratkih hlača i majice bez naramenica s nekim poluprozirnim šalom oko ramena kaže mi: "Well, i'll wait."
I sigurna sam da će nju onaj istetovirani pustiti.

Govori mi poštar:
-Trebala si me upoznati kad sam bio u depresiji.
i nastavi:
-Ali kad sam uspio odvojiti materijalno od duhovnog, kad sam uvidio da su materijalne stvari zapravo nebitne puno sam sretniji u svojoj koži.

Ja zapravo mislim da kad sam sebe uvjeriš u gore navedeno, da ti to samo čini život podnošljivijim.
Jer, kako god okrenem, uvijek se sve vrti oko materijalnog.
Pa čak i duhovno.
No umjesto da sam ispalila da mu je taj stav samo olakšao življenje, rekla sam:
-Briga te, bar imaš raybanke. Možeš ravno u Rim!

(a i svi s raybankama skupa s njim)

Navečer je bila fešta u mom kvartu.
Na koju naravno nisam išla jer sam em bila preumorna, em ne volim derneke na kojima je raspon godina posjetitelja od 1 mjesec do 80 godina, em jer ne volim turiste (da ne kažem mrzim) em ne volim prevelike gužve, em nisam imala nijednu osobu s kojom bih tamo volila ići.
Zapravo.... i iskreno...... najviše nisam išla zbog zadnje navedenog. Da se našao netko čije mi je društvo ok, išla bih bilo gdje pa i tamo.
Ovako, automatski sam eliminirala Prljavu plesečicu (onu kojoj je Prljavi ples teški kurbaluk), Opelku (zaluđenicu Opelima s kojom mi ponestane tema za razgovor nakon 5 minuta) i ujnu te sam se odlučila za već poslovične reprize na tv-u.

Bude bolje.

*provjerila i ekskluzivno za Nike Furiosu izvijestila zadarska Sarah Jessica Parker

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Komentari da/ne?