Nije uopće bilo upitno kako će dan završiti.
Nema baš puno ljudi kojima sam voljna pričati o sebi.
Ipak, jednu sam gospodičnu krivo procijenila i mislila da je njeno "kako si" iskreno.
Zapravo, meni je dovoljno da u očima sugovornika dok mu 5 minuta govorim o sebi vidim da mu je koliko toliko stalo.
Da ga zanima što mi je.
Ako smo već "prijatelji".
Ne trebam ja niti savjete niti analize (makar analize inače volim, no one se ne uklapaju u small talk kad nekoga sretneš na cesti).
Samo feeling da ne govorim uludo i da ne osjetim da me ta osoba sluša reda radi te nakon što završim 5 rečenica (nije bilo više) kaže:
-Kako su ti super naočale.
I ja ih u nevjerici skinem a ona nastavi:
-Aaaaa... i sjenilo isto!
Predosjećaj koji sam imala (po mene loš) također se ostvario i sad se moram bakćati s još 100 gluposti.
Kao da sama sebi nisam dovoljna.
Ispast će možda da sam i ja postala zagrižena, al moram komentirati.
U crkvu Sv. Šime jučer ušla cijela ekskurzija Francuza u majicama na špaline, majicama koje se vežu oko vrata, 90% njih u kratkim hlačama, suknjama i haljinicama...
Pokušam ja ući danas, a ono u 10ipo ujutro zatvorena.
Spržena baba, također from France golog pupka, opet kratkih hlača i majice bez naramenica s nekim poluprozirnim šalom oko ramena kaže mi: "Well, i'll wait."
I sigurna sam da će nju onaj istetovirani pustiti.
Govori mi poštar:
-Trebala si me upoznati kad sam bio u depresiji.
i nastavi:
-Ali kad sam uspio odvojiti materijalno od duhovnog, kad sam uvidio da su materijalne stvari zapravo nebitne puno sam sretniji u svojoj koži.
Ja zapravo mislim da kad sam sebe uvjeriš u gore navedeno, da ti to samo čini život podnošljivijim.
Jer, kako god okrenem, uvijek se sve vrti oko materijalnog.
Pa čak i duhovno.
No umjesto da sam ispalila da mu je taj stav samo olakšao življenje, rekla sam:
-Briga te, bar imaš raybanke. Možeš ravno u Rim!
(a i svi s raybankama skupa s njim)
Navečer je bila fešta u mom kvartu.
Na koju naravno nisam išla jer sam em bila preumorna, em ne volim derneke na kojima je raspon godina posjetitelja od 1 mjesec do 80 godina, em jer ne volim turiste (da ne kažem mrzim) em ne volim prevelike gužve, em nisam imala nijednu osobu s kojom bih tamo volila ići.
Zapravo.... i iskreno...... najviše nisam išla zbog zadnje navedenog. Da se našao netko čije mi je društvo ok, išla bih bilo gdje pa i tamo.
Ovako, automatski sam eliminirala Prljavu plesečicu (onu kojoj je Prljavi ples teški kurbaluk), Opelku (zaluđenicu Opelima s kojom mi ponestane tema za razgovor nakon 5 minuta) i ujnu te sam se odlučila za već poslovične reprize na tv-u.
Bude bolje.
*provjerila i ekskluzivno za Nike Furiosu izvijestila zadarska Sarah Jessica Parker
Post je objavljen 03.08.2007. u 11:03 sati.