Na pitanje svom dečku, da sad traži novu curu/ženu, koji bi mu kriteriji bili, on je ispalio ko iz topa:
-Samo da nije studentica! I po mogućnosti ne pravnica, nema nijedne normalne.
Na pitanje moje rodice iz Italije zašto neću doći na vjenčanje njenog brata (jer ipak smo KAOI prvi rod) odgovorila sam:
-Ne vidim smisla u tome da nekome idem na vjenčanje samo zato jer smo rod.
Pa se sad ona naljutila skupa s mojom tetom.
Na pitanje jednog škrca da TKO mi je KUPIO torbu ispalila sam:
-Sponzor.
Status "kućanica" totalno je potplaćen. Potplaćeniji od "kućne pomoćnice".
(Osim ako naravno nije riječ o "očajnim kućanicama" jer mi se čini da ne bih imala ništa protiv biti onako "očajna".)
Jedna mi kućna pomoćnica ne izlazi iz glave tjedan dana koliko je žena dobra i koliko nema sreće.
Mrzim to.
I još nešto.
Osim u odlaske na puste svadbe ima nešto u čemu vidim još manje smisla.
Zvoni mi netko na vratima, ja otvaram, vidim 2 žene koje NIKAD nisu bile kod mene doma. Obje sam znala iz viđenja, jednoj sam čak znala i prezime (jer sam prije 15 godina bila malo zaljubljena u njenog sina), a za drugu sam se sjetila tek 3 sata poslije da je znam iz crkve.
-Da?
-Oh, jel ti mama tu?
-Da, i?
-Pa mi bi je vidjele...
Pao mi je mrak na oči jer mrzim tračare koje dolaze samo izvižitati što ima.
Ja obožavam prilike gdje mogu biti nekulturna i bezobrazna, a ovo mi je bila idealna prilika te nisam rekla ni A ni B već sam samo ostavila otvorena vrata, okrenula se i otišla unutra.
One su ušle same, naravno jedva našle dnevni boravak jer nikad nisu bile kod nas.
Nisam ih gledala, nisam komentirala, pravila sam se kao da ih nema.
Taman sam sebi i mami napravila kavu, no nisam poslužila jer bi tad trebala poslužiti i njih a to mi nije padalo na pamet.
-Kasnije ću ti donijet kavu, rekla sam mami i izašla vani.
Ja stvarno ne vidim smisla u posjetama tog tipa. Da vas idu posjećivat ljudi s kojima nikad niste pili kavu, s kojima niste niti radili niti se družili, a koji eto čak nisu došli ni "reda radi" jer se za "reda radi posjetu" ne čeka 8 mjeseci, a imalo se i prilike doći i u bolnicu u posjetu, ako im je baš stalo do posjećivanja.
I to je ono što obožavam kod sebe : što sa zadovoljstvom mogu biti bezobrazna kad mislim da netko to zaslužuje.
-Pa nisi baš takva morala biti, znam, i mene bi to naživciralo, ali opet..
rekla je moja prijateljica..
Ali ne, ja bih se kasnije grizla da sam im se lažno smješkala, odgovarala na glupa i intimna pitanja te im još servirala kavu, sok i čokoladu.
Osijećala bih se glupo.
Iskrenost se skupo plaća, ali je zato i veliki gušt.
Bar meni.
No kako sam pomalo luda, bolje me ne slušajte previše :)
Pusa svima
(ovaj vikend se nadam odmoru : trodnevnom igranju WoWa, jedenju vani ili naručivanju pizze, spavanju do minimalno 10, 11...i isključenom mobitelu veći dio vikenda) :)
Post je objavljen 29.08.2007. u 09:21 sati.