Nike Furiosa

četvrtak, 24.05.2007.

Be Right Back

Stoji Ivana na kasi
ko za vraga uzela čips
pa moramo čekati da par ispred iskrca puna kolica
i poplaća sve živo.
Žena ne prestaje pričati
o glupostima-
o ženi njegovog brata
i učiteljici svog sina
i kako moraju u Pevec po neke kablove.

"Jes'n ti reka da zčepiiiš?"
kaže on, dok žena trpa stvari u vrećice.

Popodne sam bila na kavi
a navečer s Danijelom
ganjala neke frajere u alfi Zg registracija
pa oni stali na bankomat,
a ja stala pred njih i blicnula par puta
čisto za pozdrav.
"Čekajte. čekajte!"
Ali ništa od čekanja, bar za tu večer.

Volila bih specijalno za Jarneya opalit par linkova
ali večeras ću,
svaku osobu koju upoznam
pitati ima li možda blog
(pa nek misle da sam luda)
i ako odgovor bude potvrdan
te mi povjere link,
izreklamirat ću ih.
Jedini uvjet : da mi budu zanmljivi ko osobe
a ko blogeri mogu bit svakakvi.

Uglavnom,
volila bih naletit malo da se isćakulam
na Normalnog-valjda
ali unatoč trudu, nalijećem samo na krive susjede.

Jutros sam bila u Lesnini
i iako osobno Slovencima ne želim dati ni lipu
nisam ja ta koja sam platac,
a mom tati
čiji je ukus pa i stil
bolji od moga
baš tamo zapeo za oko određeni namještaj.
Alarmirala sa par poznanica
(koje su kućni tipovi)
da mi predlože još salona za koje ja ne znam
pa ću se potruditi
dati novce barem onda Talijanima.
(Znate mene i ITALIJU)

Uglavnom, definitivno bih htjela otvorit WoW kutak.
Tamo se dešavaju vrlo zanimljive stvari.
I opet se zapetljah u virtualna druženja.
Samo što tamo imam frajere s kojima okolo ubijam, kradem blaga,
skupljam cvijeće,
pravim otrove i lijekove
kopam rudu
i idem na aukcije.
A povremeno dam komandu "flirt", vrlo često "lol"
a bome kad me naljute, usred instanci
ostavim ih da umru.
(A mislila sam da svećenici nisu dominantna bića)

Svejedno me vole i čim vide da sam ONLINE padaju pozivi.

Blago mi se koliko sam neodoljiva.

Eto dragi moji, za sad pozdrav, puno pusa.

I hvala Miss S., cijenjenoj stilistici na informacijama
o novoj IT boji za kosu (almond) našeg Vatrenog avanturista.

Do novog javljanja BRB!

četvrtak, 17.05.2007.

to be continued

cini mi se da sam umjesto boba na salatu zasluzila prije jedan sendvic od koprive



lobotomija ne funkcionira

mozda cu i ja morati na operaciju

i pasti na milost i nemilost ljudima kojima cu smetati

i koje bas i ne volim too much



pitas me "freud ili jung"

figo za pocetak

(a onda cemo vidjeti kakva ce psihoterapija bit primjerenija)

samo luis ima pametnijeg posla

da ne kazem nesto drugo



danijela je stigla

a nisam se jos cula s njom

nisam se cula niti s jos brdo njih -

dospijet cu na listu

"onih koji se moraju tu i tamo nazvati"

dok ne padnem u zaborav

(sto sam i htjela)


kako prostres tako ces i leci

govorila je moja baba

nikad mi se nije cinilo

da je vise u pravu




zamijenit cu se drugima

srijeda, 16.05.2007.

U medjuvremenu, naci cu ti zamenu

Iz Italije sam katapultirana u Lake City zahvaljujuci dvima damama, mojoj stilistici i personal shopperici te odlicnoj PR-ici koje su se pobrinule da ova turneja ne prodje nikako bez osobnog nam kuhara (sto je zahtijevao moj hedonizam), te osobnog trenera (sto na zalost zahtijeva moj metabolizam).
Linkove na potonja dva necete dobiti da nam ih ne preotmete jer su zbilja majstori od zanata.

Jedna potencijalna momacka vecer & slavljenje 70.og (i posljednjeg za sada) levela u WoWu od strane kuma zavrsile bi ne pretjerano slavno da me nije pronasla odlicno raspolozena stilistica i dok mi, znavsi za svaku slobodnu rupu u mom prilicno bukiranom rokovniku nije predlozila teleportiranje na drugi kontinent, sasvim drugi svijet.

Trebalo joj (im) je oko 20ak sekundi da me nagovore da kazem da.

Isprva sam gajila malo nepovjerenje prema Treneru, ali uskoro covjek se pokazao fantasticnim. Trening za sve 3 bio je nocni, ukljucivao je ples, pjevanje i nikako praznu casu. Na uobicajenim treninzima pije se puno vode, ovdje se pilo puno alkohola.
U ovom svijetu ne mora se trenirati aerobik da bi se treniralo, niti trener mora biti nabildan lik. Za zamjenu, odlicno.
A kad se tome zbroji cinjenica da sam Kuharu prije 6 godina slala ljubavne poruke, a on meni obicno uzvracao Oliverove i Gibonnijeve stihove, i da smo se dopisivali nekoliko mjeseci sve dok on na jednoj pijanci (na maskarama) nije izgubio mobitel, jasno je da je moglo biti svakako, samo ne dosadno.
Kuhar, koji je te veceri bio i vozac, cak je skupio i jednu kako bi Talijani rekli, "utilitariju" po putu.
To sto nas to nije nimalo unervozilo vec nas je dapace zabavljalo, govori i previse o nama.
Jednostavno gazimo sve manje od sebe. I nimalo nas to ne sekira.

Opet, da bi covjek ipak ostao koliko toliko normalan i ne predao se niti intelektualnom, niti emocionalnom niti bilo kakvom drugom snobizmu, s vremena na vrijeme potrebno je napraviti blagu lobotomiju.
Koja vam nece dirnuti u vase velike talente i neupitnu inteligenciju, jel, nego ce posluziti samo tome da postanete bolji ljudi (a opet ne bas predobri... tesko je recimo odreci se gazenja nizih).
Kako se znam nadmasiti u svemu, znam se nadmasiti i u lobotomiziranju.
Pa pored mene nitko od ostatka 4 clana grupe nije trebao lobotomizirati.
Lobotomizirala sam ja. I sebe i njih.

".... A u medjuvremenu, naci cu ti zamenu!"

Jedino su zamjene nezamjenjive. Ali umrla bih da nesto ne kazem.
Kad super cool tip za zamjenu postane prilicno bezvoljan papucar;
kad prekrasne rijeci dolaze kao zamjena za nesto zivotno;
kad iz lijenosti kupite bezvezan komad robe za zamjenu da se malo pomucite i nadjete nesto stoput bolje;
kad nekog zanimljivog svedete pod isti nazivnik s hrpom dosadnjakovica kao zamjenu da prikrijete vlastiti egoizam, a mozda i ljubomoru;
kad birate sigurnu dosadu kao zamjenu nesigurnoj strasti;
..........................................

Sto reci?
U 5 ujutro zavrsila sam s 2 sendvica s prsutom u krevetu i bocom Jane (a cula sam iz pouzdanih izvora da su stilistica i PRica tamanile prefine strukle sa sirom i sendvice, negdje u isto doba dana).
Cisto malo za zamjenu.
I nisam lose prosla.

Pusa svima :)

ps. Za miss Toxic : Kolga vidjen (ziv i zdrav). MM dogovorio "susret". Jadranka premijerno obukla traperice. Djemperic (pouzdano) voli zeleni pepermint. Sutra se u hramu mudrosti nadamo i ponekoj tribini :)

I naravno za malo finiju, japansku verziju light motiva veceri "u medjuvremenu naci cu ti zamenu" kliknite na tanku wok Saudade

srijeda, 02.05.2007.

Terapije, putovanja i tako to

Dzizs!!!!!!!

Nemate pojma gdje sam, al nm (never mind)... recimo da sam u Italiji.
Si, mi trovo in una bella cittadina italiana...si, si, tanti uomini che mi dicono belle cose...

Uglavnom, zasto sam dosla u Italiju.
Pa ima vise mozebitnotocnih odgovora...

Npr da pobjegnem od zg spice kojom je suvereno harao Babun svojim aparatom.

Ili da odem na odvikavanje od WoWa prije nego izgubim drustveni zivot. Te zanemarim svoje virtualne ljubavnike, muzeve il BF koji mi zele biti, a ja ko pametna s nikim “formalno” nego ih vrtim nekoliko na svojoj listi pa koji je trenutno ONLINE ima svu moju paznju.. (osim ukoliko nije vise njih “on” pa tad jednom kazem da ne mogu pricat jer sam usred dungeona ili nekog rjesavanja questa).

Ali wow zasluzuje odvojeni post jer toliko se toga tamo desavalo zadnje vrijeme da cak razmisljam bih li svoj “wow kutak” zamijenila wow blogom uz ovaj Nike blog.

A mozda sam eto u Italiji samo da bih se pohvalila...znate da nas ima i takvih.

Uglavnom, iz razloga koji vam se ucini najzgodnijim, ja sam vam u I T A L I J I...
Pomislila sam, bit ce to tako lijep put, pravi odmor za zivce koji su mi nategnuti zadnjih 5 miseci...tjedan dana cistog “pleasure”a..

Auto sam ostavila u Zg i zaduzila Andy da tu i tamo baci oko na njega.
Imala sam specijalni docek i zamislite, na raspolaganju i auto i vespicu. Doduse auto bez vozaca sto moze bit dobro (ako je naporan i dosadan) i lose (ako se napijete il vam se ne davi parkiranjem).
A kad sam vidjela da je u pitanju jos jedna hondica...mmmm...pa skoro sam se ko sladoled rastopila.

Sve je trebalo bit savrseno, stavila sam svoje tamne naocale na lice, popravila ruz, vjetar mi je mrsio kosu.
I tad sam dosla na odrediste.
Pa su se moji snovi srusili ko kule od karata.
Dragi moji, to moje odvikavanje, moje foliranje il moje bjezanje od paparazza pretvorilo se u (jooooooj) RADNU TERAPIJU.

Kao da je 3 trupe lopova poharalo sve.
Provela sam predvecer i vecer u odvajanju sporke od ciste robe koja je zajedno bila srolana i pobacana po foteljama. Slijedilo je pranje i peglanje i ciscenje kuhinjskog stola.
U kuhinji nije bilo vode pa sam balansirala kantama koje sam napunila vodom u wc-u.
A na podu u kuhinji 1001 vida, brukve, alat ... “sve ce to sutra bit rijeseno, ne brini”.
U frizideru nije bilo nicega osim par jogurta kojima je rok trajanja prosao prije 2 mjeseca, otvorene konzerve ko zna cega, a u ostavi upljesnjeli krumpiri.
Sve sam to pobacala, makar mi je palo na pamet smiksat jednu dobru veceru od toga i posluzit nekima.
Sjetila sam se Senhora koji je bas neki dan bio raspolozen za osvetu i prolijevanje krvi pa eto nekako, kako se i on suzdrzao od provodjenja metafora u djelo tako sam i ja... iako sam bila bliza realizaciji nego sam Senhor. Koji je nedugo nakon toga sebe po ko zna koji put prokleo, zakleo, prozvao se bijednikom spremnim za rascetvoravanje sebe prvog ... Ne, ja nisam tako dobra ko senhor pa se necu protiv sebe ni rijec reci..tako i tako je previse onih koji govore protiv mene pa ne moram jos i ja.

Brze bolje sam u frajerskom stilu sjela na vespu i pravo ducan... i skuzim OMG, blagdan i nis ne radi. ISSE!!!!! Rekao bi Djuro iz WoWa (od kojeg sam btw dvostruko starija).
Mogla sam se uvalit nekima i ogrebat za veceru, al hm... nekako bi mi to bilo jadno a i jeadn post ne bi mi bio na odmet.
Vratim se, legnem, nazovem par ljudi izmedju pauze peglanja da se izjadam i onda prevrnem sve zdjelice koje sam mogla naci...
Kad ono, uspjeh! Orasi i susene brusnice!!!!
Tako COOL, tako ZDRAVO.
Ali moji, vi, ja sam bila spremna i krv prolit za recimo jedan chips.
(Moji porivi jesu niske prirode i ne mogu si pomoci, ne)
I onda saznam da Miss Missy POD OBAVEZNO uz sebe mora imat orahe i grozdjice za grickati.
Pa Nike, moras li ti bas biti najgora? pitala sam samu sebe
Jel mozes jedan dan pregrmiti i ne jesti ili eto, pojest par tih susenih brusnica “ublazenih” orasima?
Jel da da nes umrit od toga???

I da, pojela sam i to, ALI. Glad mi ne da mira ni sna.
Na mom 1. danu odmora, ja sam ovisnik u svojevrsnoj komuni na radnoj terapiji. Gladna i iscrpljena, bez wowa, bez virtualnih lovera i inih zanimljivih stvari...
u 3 sata ujutro, na vas misli i nada se boljem sutra vasa, veceras nadasve FURIOZNA
Nike

<	svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Komentari da/ne?