
Iz Italije sam katapultirana u Lake City zahvaljujuci dvima damama, mojoj stilistici i personal shopperici te odlicnoj PR-ici koje su se pobrinule da ova turneja ne prodje nikako bez osobnog nam kuhara (sto je zahtijevao moj hedonizam), te osobnog trenera (sto na zalost zahtijeva moj metabolizam).
Linkove na potonja dva necete dobiti da nam ih ne preotmete jer su zbilja majstori od zanata.
Jedna potencijalna momacka vecer & slavljenje 70.og (i posljednjeg za sada) levela u WoWu od strane kuma zavrsile bi ne pretjerano slavno da me nije pronasla odlicno raspolozena stilistica i dok mi, znavsi za svaku slobodnu rupu u mom prilicno bukiranom rokovniku nije predlozila teleportiranje na drugi kontinent, sasvim drugi svijet.
Trebalo joj (im) je oko 20ak sekundi da me nagovore da kazem da.
Isprva sam gajila malo nepovjerenje prema Treneru, ali uskoro covjek se pokazao fantasticnim. Trening za sve 3 bio je nocni, ukljucivao je ples, pjevanje i nikako praznu casu. Na uobicajenim treninzima pije se puno vode, ovdje se pilo puno alkohola.
U ovom svijetu ne mora se trenirati aerobik da bi se treniralo, niti trener mora biti nabildan lik. Za zamjenu, odlicno.
A kad se tome zbroji cinjenica da sam Kuharu prije 6 godina slala ljubavne poruke, a on meni obicno uzvracao Oliverove i Gibonnijeve stihove, i da smo se dopisivali nekoliko mjeseci sve dok on na jednoj pijanci (na maskarama) nije izgubio mobitel, jasno je da je moglo biti svakako, samo ne dosadno.
Kuhar, koji je te veceri bio i vozac, cak je skupio i jednu kako bi Talijani rekli, "utilitariju" po putu.
To sto nas to nije nimalo unervozilo vec nas je dapace zabavljalo, govori i previse o nama.
Jednostavno gazimo sve manje od sebe. I nimalo nas to ne sekira.
Opet, da bi covjek ipak ostao koliko toliko normalan i ne predao se niti intelektualnom, niti emocionalnom niti bilo kakvom drugom snobizmu, s vremena na vrijeme potrebno je napraviti blagu lobotomiju.
Koja vam nece dirnuti u vase velike talente i neupitnu inteligenciju, jel, nego ce posluziti samo tome da postanete bolji ljudi (a opet ne bas predobri... tesko je recimo odreci se gazenja nizih).
Kako se znam nadmasiti u svemu, znam se nadmasiti i u lobotomiziranju.
Pa pored mene nitko od ostatka 4 clana grupe nije trebao lobotomizirati.
Lobotomizirala sam ja. I sebe i njih.
".... A u medjuvremenu, naci cu ti zamenu!"
Jedino su zamjene nezamjenjive. Ali umrla bih da nesto ne kazem.
Kad super cool tip za zamjenu postane prilicno bezvoljan papucar;
kad prekrasne rijeci dolaze kao zamjena za nesto zivotno;
kad iz lijenosti kupite bezvezan komad robe za zamjenu da se malo pomucite i nadjete nesto stoput bolje;
kad nekog zanimljivog svedete pod isti nazivnik s hrpom dosadnjakovica kao zamjenu da prikrijete vlastiti egoizam, a mozda i ljubomoru;
kad birate sigurnu dosadu kao zamjenu nesigurnoj strasti;
..........................................
Sto reci?
U 5 ujutro zavrsila sam s 2 sendvica s prsutom u krevetu i bocom Jane (a cula sam iz pouzdanih izvora da su stilistica i PRica tamanile prefine strukle sa sirom i sendvice, negdje u isto doba dana).
Cisto malo za zamjenu.
I nisam lose prosla.
Pusa svima :)
ps. Za miss Toxic : Kolga vidjen (ziv i zdrav). MM dogovorio "susret". Jadranka premijerno obukla traperice. Djemperic (pouzdano) voli zeleni pepermint. Sutra se u hramu mudrosti nadamo i ponekoj tribini :)
I naravno za malo finiju, japansku verziju light motiva veceri "u medjuvremenu naci cu ti zamenu" kliknite na tanku wok Saudade
Post je objavljen 16.05.2007. u 02:14 sati.