Nike Furiosa

utorak, 27.02.2007.

Svi naši virtualni švaleri & UPDATE

danas ćemo pisati, rekle smo si, to će biti naša nova karijera
da, bit ćemo spisateljice lakog ženskog pera
otvorile smo ultraedit i počele.
prvo smo čekale inspiraciju da odapne svoje strijele u nas.
naravno, nismo to činile same, potrebno je bilo malo alkoholne snage.
čisto da privijenac bude kako spada jer. znamo kako se priliči
od mladih hrvatskih nada
zatim nas je posjetila gospođa muza, pa smo između dva hihotanja
skoro među vama ČAK našle i dobrog muža
ali gle čuda,
ultraedit piše sve u jednom redu!
što sada? kako se ne zna koja je od nas dvje glupe, gluplja, ne budi lude, upalile smo skype i maknule jezičac sa web kamere te birale broj našeg osobnog it support engineera, al vidi vraga,
on-line je bila samo poppy, glavna sekretarica virtualnih dvera.
i nakon malih tehnickih zavrzlama, eto nas ponovo sa vama.

a povoda je oho ho

prvi je vrlo očigledan, a taj je da je nas vrli imejl bio jako jaaako vrijedan
pa će uskoro da postane otac krasni jedan!!
dakle, ovo je jedna virtualna, ali od srca čestitka, pa u to ime dižemo nekoliko čaša i nazdravljamo, redom:
rakijom od rogača, maraschinom i keglevićkom fragola e panna….
a poslije hmmmm, nikad se ne zna s nama
pusaaaaaaa


drugi se tiče vrlog nam Senhora
koji nas nije zvao na otvorenje svoga novog stambenog prostora…
Pa hvala ti Senhor, vjerniče vrli, neka te sad neka druga virtualna žena grli.
Na Srebrnjaku nek ti bude fino
noć nek te zauvijek pokrije svojim milosnim baldahinom
besoooooo


Kolega Novoprozvani Ratniče od varaždinskog brega
kaj voliš glediti Seinfelda tega:
naj ti Elaine v snove dojde da ti sa muka mam projde
Brendu nam lepo popevaj i nevek nam lepa pisma mejlaj
kušnule bi te al ne znamo kak, pa
pusaaaaa

a zadnji je da molimo voljenog hybrida
da se u izbivanju maksimalno konrolira
i da mu Panis bude finih manira


OOOOODLIIIIIIIIIIČNOOOOO !!!!!!!!!!!!!!

Nabrojasmo smo vas redom sve,
I zato zaslužujemo još malo fine kapljice te…

cheers!!!!!!!!!!!

merda & Nike


update

Plus : nagradna igra

Tko pogodi za kojeg je frajera stihove sastavljala Merda a za kojeg Nike, moći će izabrati jednu od slijedećih ekskluzivnih nagrada :
1. set vrhunskih nehrđajućih bodeža
2. kariranu XXL košulju ala George Costanza
3. uradi sam flotu svemirskih brodova iz Zvjezdanih staza
4. navlaku za volan i jednu za mjenjač tigrastog ili leopardastog uzorka

Sretno!!!!!!!!

srijeda, 21.02.2007.

Pink lady

To je moja omiljena vrsta jabuka. I kupujem ih na Dolcu kod nekog lika s bradicom koji vječno baca neke fore. Kad me je prošli put vidio, rekao je ženi "Čekaj! Za nju imam nešto posebno!" i izvukao ispod štanda jabuke kakve odavno nisam vidjela.
I da ne bude sve savršeno, dobacio je mom dečku "Koliko samo ona može pojesti!?"
Nasmijala sam se, nije da nisam. Ccccc, ma kako me samo skužio!

Inače da odmah ispravim grešku prethodnog posta.
Puhljenkaja ne znači "fritula".. na žalost, puhljenkaja znači bucmasta. Da, krasno. Samo smo, dok smo pričali o toj riječi, jeli fritule pa sam ja to brzopleto krivo zaključila. Ono malo Rusa koji čitaju moje postove, zasigurno se neće naljutiti. Ali ako ste slučajno naučili tu riječ, da vas uputim u njeno točno značenje. Zasmislite da dođete u Rusiju, dođe konobarica, a vi naručite ponosno puhljenkaje... A ona zgodna, lipa, još namiguje s vama (ako ste muškog roda jel)...i vi se sjetite kako imate asa u rukavu za impresionirat malu...vrijedilo je što ste čitali blog one Furiose... i izgovorite lijepo "puhljenkaja" ... i sve upropastite... zato, zaboravite riječ PUHLJENKAJA... nije dobro za muškarce da je zapamte, nikako. Malokad biste se dobro proveli tepajući tom rječju. Nema žene koju ne bi zanimalo što to znači, ili barem ja ne znam za takve.

Uglavnom sad evo jedem jabuku.
Nisam na UN niti na nekoj drugoj dijeti, pa se ne radi o tome da mi je jabuka večera.
Stvar je u tome da sam imala 2 večere, prvu tortelline koje sam sama spremila, a onda su me brat i tata zvali da njima idem praviti društvo za večerom vani pa sam vani pojela tagliatone alla messicana.
(Jer je tata rekao da nešto naručim, ne mogu doći u restoran pa njih gledati kako jedu. Pa sam se žrtvovala.)
Jabuka zato da me malo pročisti.
A i zato jer par dana jedem sendviče i gluparije, a pročitala sam danas slučajno u nekoj enciklopediji (samo da ne učim) kako u rizičnu skupinu ljudi za obolit od raka želuca spadaju oni koji jedu malo voća i povrća.
Pa sad jedem jabuku.
Enciklopediju sam zatvorila prije negoli sam pročitala kraj rečenice. Medicina mi nije baš... omiljena tema.

Dan mi nije bio neki.. nikako da mi klikeri u glavi počnu djelovati kako treba. Nikako da ih potaknem na neku akciju. Uglavnom, upilala sam par ljudi koji su me željeli slušati, a kad sma malo došla sebi, već je bilo 7 navečer.
Šlag na kavi tek je uslijedio.
Svaku srijedu igrom slučaja prisustvujem promociji PREkorisnih tema prof. dr. sc. Elzića (nazovimo ga tako).
To je jedan proćelavi postariji gospodin, ugodnog glasa, ovećeg trbuha, finih manira čije se rečenice moraju pratiti uz riječnik stranih riječi.
On sam sebe predstavlja kao "urednika i moderatora tribine", a na tim tribinama ne skupi se više od 5-6 ljudi od kojih su :
- 3 standardna alkića koji dane provode u knjižnici kad ne piju u obližnjoj birtiji,
- 2 penzića
- 1 "special guest star" 60neštogodišnji frajer s dugim konjskim repom sijedožute kose a koji dolazi na sve moguće promocije i uvijek postavlja pitanja koja nemaju veze s temom.

Međutim za promjenu, danas je gost bio ful zanimljiv i poprilično mlad. (što inače nije običaj Elzićevih "moderacija") A tema neverbalna komunikacija pa sam se približila ogradi i s galerije slušala predavača. Vidjela sam kako Elzić stalno gleda prema gore i taman sam se odmakla i rekla prijateljici da me strah da me Elzić slučajno ne prozove (jer kad imate 6 gostiju, ne promaknu vam još 2 slušačice viška), eto njega u svom osebujnom stilu.. ( i sad zamislite uglađeni glas Vlatke Pokos u muškoj verziji):
"Profesore, ali vi ste vašim zanimljivim predavanjem osvojili i dame s naše galerije.. Samo ne znam dal to one vas slušaju ili vas gledaju, iako sam osobno uvjeren da je pravi razlog što su bile primorane ostaviti svoje knjige taj što nisu mogle odoljetii vašim riječima koje su platforma za komunikaciju suvremenog svijeta!"
Ja sam umirala od smijeha, glasnog smijeha i naravno, cijela knjižnica gledala je prema nama, a ja se nisam mogla prestati smijati i crveniti. I svi su se smijali, pa čak i taj profesor u Elzićevim raljama koji je rekao da ga vjerojatno ni nismo slušale jer da smo ga slušale, shvatile bismo da samo melje gluposti.
Da sam se mogla prestati smijati bila bih rekla da sam samo pravilno svladala temelje neverbalne komunikacije budući sam predvidjela Elzićev potez.
Ali nisam mogla.
Sva sreća da je publika uistinu malobrojna, a i kratke pameti pa se već sutra neće sjećati "atraktivnih dama s galerije".

I da, svašta sam nešto još htjela napisati, ali i ovo je predugo.

Uglavnom, silom prilika moram dovesti svoju prekrasnu, predivnu, najljepšu Hondicu u Zagreb. Kako ima zadarske registracije, željela bih joj naći udomiteljsko dvorište da joj se nešto ljepotici mojoj preslatkoj ne bi desilo... ma ima ona kasko, da, ali svejedno, duša bi me zabolila da je nađem ogrebanu ili nešto ne daj Bože gore... Pa eto frajeri i frajerice, navalite s ponudama... Najbolju ponudu nagradit ću zajedničkim odlaskom na jednu od slijedećih Elzićevih promocija uz počasna sjedeća mjesta na galeriji ;))))
Ha ha, e sad ćete tek navaliti, već vidim..
Tko bi to mogao odbiti...
Imate puna 3 dana za nadmetanje...

Dosadna sam više i samoj sebi..idem odgledat seinfelda pa pakiranje...

Pusaaaaa

petak, 16.02.2007.

Puhljenkaja

Na ruski, puhljenkaja znači uštipak. Samo što sam ja tek nedavno naučila da je uštipak ustvari fritula.
Ne znam ruski, ali zna ga moj dečko. Koji ga je obnovio prilikom čestih odlazaka u Bjelorusiju na teren.
Gdje ipak ljudi (žene!) znaju engleski samo čitati, ali ne i govoriti.
A kako se svaku večer izlazilo, netko se ipak morao prilagoditi da bi komunikcija nekako tekla pa su se, ne budi lijeni, naši momci potrudili.
A nije da nisu motivirani Bjeloruskinjama koje i na -30 nose minice, prozirne čarape i gole trbuhe - i ne, ne pretjerujem, mogu stavit par sličica za potkrijepit moje izjave, koje ne večeraju (jer im je konkurencija velika pa moraju biti što zgodnije), koje su uvijek vesele, nasmiješene, zabavne i unatoč nesporazumijevanju NA NEKI NAČIN zanimljive.
Uglavnom, o tome sad ne bi, biti će prilike. Htjela sam samo reći da sam nekoliko puta bila počašćena epitetom da sam slatka kao puhljenkaja.
Izgledam kao puhljenkaja.
Kaže prijateljica, dz1d, da to tako zvuči super.
Pa da.
I zato sam za Valentinovo odlučila napraviti puhljenkaje.
U koje sam uz moj standardni recept umjesto ruma stavila maraschino, a kasnije ih uvaljala u mješavinu šećera u prahu, cimeta i muškatnog oraščića.
Ne, ja nisam baš toliko inventivna, ali opet dz1d mi je pričala kako je vidjela Anu Ugarković kako radi fritule pa sam ukrala taj dio recepta.
Moj dečko je do ponoći igrao "world of warcraft", jeo fritule alla Ugarković, pio maraschino i pio čaj.
To s čajom je zanimljivo. Rekao je kad ga je vidio u dućanu da ONO, nećemo kupiti taj nego neki drugi iako se meni baš taj sviđao.
Kasnije nas je pozvala na "čaj i kavu" njegova bivša cura koja je ujedno i DOSLOVNO NEXT DOOR SUSJEDA, ali ne znam u čemu je bio problem ili ona nije imala doma čaja pa se on zaletio u dućan i kupio joj baš taj Twiningsov, limited edition plus još jednu kutiju zelenog isto Twiningsovog čaja.
Kasnije mu nije htjela staviti niti 2 vrećice tog crnog, finog čaja u šalicu od pola litre "jer će mu biti prejako". A naravno, u 6 godina kao da nije naučila da ja pijem KAVU S MLIJEKOM pa, kad nas već zove kupiti ono malo mlijeko od 2, 2ipo dl..
Jer nije da samo ja pijem kavu s mlijekom, većina ljudi tako pije.
Poruka : kad dođete kod nje na kavu/čaj morate si to donijeti sa sobom.
PLUS, nije da cjepidlačim, ali kad ga je već poslala u dućan po čajeve (ili mu na telefon rekla da donese svoje, ne mogu 100 % biti sigurna, al poanta je ista) mogla je reći i da donesemo mlijeko.
Uz nas, još je jedan par došao na kavu, oboje piju kavu s mlijekom, ali što da vam kažem?
Svi smo pili crnu kavu.
A moj dečko slabašan čaj.
Ne znam za vas, ali mene bi bilo sram.
Da mi netko donese 50 vrećica čaja, a ja škrtarim na tome da mu stavim 2.
Pa što i da bude prejak? Napravim ti novi.
Ali to sam ja.
Iako odmah mogu reći da nisam pretjerano dobra, ali pogađaju me takve stvari.
Sve u svemu, kad ta dama dođe kod nas, dobije sve što mi imamo u tom trenutku: ako pravim večeru, ponudim je. Kad joj pravim čaj, ponekad izabere i dva. S medom i limunom.
"Mmmmm...koji su vam to divni keksi???" pa otvorimo i kutiju radi nje.
"Ima meda?" .. ima.
I ja stvarno volim da se ljudi kod mene osijećaju ugodno.
Osim kad se stvarno prelije čaša. No o tom po tom..
Uglavnom , u tim situacijama ja ne mogu glumiti pa ispadnem bezobrazna, al me nije briga.
Jer znam da će "bezobraznik u rukavicama" uvijek ispasti bolji od iskrene i izravne osobe koja ne glumi.
Ali ljudi su mahom glupi, pa ko će tako misliti neka misli.

dakle Valentinovo je prošlo u znaku nekoliko zdjela puhljenkaji, wow-a koji i sama obožavam, limitiranog čaja (koji će za neke i ostati limitiran), maraschina kojeg smo dobro otpili, pakiranja mog dečka (koji je morao u...ne, ne Bjelorusiju ovog puta nego u Montenegro) i poklona koji sam dobila : parfem Mania.
Valjda jer sam manična.
Ma neeee... čisto jer taj parfem volim.

I stižu mi za vikend anticelulitne klompe ("mora da su učinkovite!" rekao je Denis, brat mog dečka.. i onda još: "pitaj u ljekarni imaju li klompe za smanjenje trbuha")

Denis, Denis... cccccc.... dobio si ti one leptiriće s TOPSHOP reklama za pojačanje trbušnih mišića :)

Malo sam odužila, al takva sam i inače, brbljava do zla Boga...

Svima velika pusa :))))

ponedjeljak, 12.02.2007.

Ah...

Trenutno nisam u nekom ekstra divnom razdoblju života.
Ali nisam tu da se žalim.
Naročito što imam jednu veliku manu : sama sebi poprilično otežavam kad god je to moguće, pa i sada kad su ozbiljne stvari u pitanju.
Obično znam što trebam raditi i kako, a druga je stvar što to ne radim nego još pogoršavam situaciju.
I za to mi je potrebna samo podrška bliskih ljudi.
Koji dobro poznaju moje "klikere" u glavi.

Do sada mi postovi nisu bili "dnevnički".. Kroz pjesmice i pričice vukli su se neki detalji iz mog života, moji doživljaji ljudi i situacija. Međutim kako se "na muci poznaju junaci", tako je i kod mene. Samo što je, uz to, moj prag tolerancije na glupost kad sam na muci snižen ispod nule.

Zato će uslijediti par osobnih postova. Mislila sam reći "dnevničkih". Ne obećajem 100 % jer nemam puno vremena dok se određena situacija ne stabilizira. Ali potrudit ću se.
Zanima me što će nekolicina vas reći na sve.

PS. Pusa Danijeli!

četvrtak, 01.02.2007.

U zadnje vrijeme....

Nisam dobra.

Nisam ljubazna.

Nisam normalna.

Nisam lijepa.

Nisam zabavna.

Nisam zanimljiva.

Nisam kulturna.

Nisam pametna.


Bahata sam i bezobrazna.
Iživljavam se na svima, na većini bez razloga.
Nemam opravdanja za svoje divljanje.
Bespoštedno pilam i ono par ljudi oko sebe.
Razumijevanja nemam za ništa.
Razmažena sam.
Jer se ponašam kao da mi nitko ništa ne može.
A može, itekako.
Samo ja ne bih bila manja od makova zrna.
Bila bih još gora.
Jer me nije briga ako se uništim.
Ako bi netko patio zbog mene, nebitno.
Ne treba mi nitko tko mi diže živce.
Prag tolerancije sveden mi je na nulu.
Tko god mi priđe, pa i u najboljoj namjeri,
neće se dobro provesti.


Što je najbolje, to će raspoloženje potrajati.

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Komentari da/ne?