Trenutno nisam u nekom ekstra divnom razdoblju života.
Ali nisam tu da se žalim.
Naročito što imam jednu veliku manu : sama sebi poprilično otežavam kad god je to moguće, pa i sada kad su ozbiljne stvari u pitanju.
Obično znam što trebam raditi i kako, a druga je stvar što to ne radim nego još pogoršavam situaciju.
I za to mi je potrebna samo podrška bliskih ljudi.
Koji dobro poznaju moje "klikere" u glavi.
Do sada mi postovi nisu bili "dnevnički".. Kroz pjesmice i pričice vukli su se neki detalji iz mog života, moji doživljaji ljudi i situacija. Međutim kako se "na muci poznaju junaci", tako je i kod mene. Samo što je, uz to, moj prag tolerancije na glupost kad sam na muci snižen ispod nule.
Zato će uslijediti par osobnih postova. Mislila sam reći "dnevničkih". Ne obećajem 100 % jer nemam puno vremena dok se određena situacija ne stabilizira. Ali potrudit ću se.
Zanima me što će nekolicina vas reći na sve.
PS. Pusa Danijeli!
Post je objavljen 12.02.2007. u 10:17 sati.