Marketing
Pink lady
To je moja omiljena vrsta jabuka. I kupujem ih na Dolcu kod nekog lika s bradicom koji vječno baca neke fore. Kad me je prošli put vidio, rekao je ženi "Čekaj! Za nju imam nešto posebno!" i izvukao ispod štanda jabuke kakve odavno nisam vidjela.
I da ne bude sve savršeno, dobacio je mom dečku "Koliko samo ona može pojesti!?"
Nasmijala sam se, nije da nisam. Ccccc, ma kako me samo skužio!
Inače da odmah ispravim grešku prethodnog posta.
Puhljenkaja ne znači "fritula".. na žalost, puhljenkaja znači bucmasta. Da, krasno. Samo smo, dok smo pričali o toj riječi, jeli fritule pa sam ja to brzopleto krivo zaključila. Ono malo Rusa koji čitaju moje postove, zasigurno se neće naljutiti. Ali ako ste slučajno naučili tu riječ, da vas uputim u njeno točno značenje. Zasmislite da dođete u Rusiju, dođe konobarica, a vi naručite ponosno puhljenkaje... A ona zgodna, lipa, još namiguje s vama (ako ste muškog roda jel)...i vi se sjetite kako imate asa u rukavu za impresionirat malu...vrijedilo je što ste čitali blog one Furiose... i izgovorite lijepo "puhljenkaja" ... i sve upropastite... zato, zaboravite riječ PUHLJENKAJA... nije dobro za muškarce da je zapamte, nikako. Malokad biste se dobro proveli tepajući tom rječju. Nema žene koju ne bi zanimalo što to znači, ili barem ja ne znam za takve.
Uglavnom sad evo jedem jabuku.
Nisam na UN niti na nekoj drugoj dijeti, pa se ne radi o tome da mi je jabuka večera.
Stvar je u tome da sam imala 2 večere, prvu tortelline koje sam sama spremila, a onda su me brat i tata zvali da njima idem praviti društvo za večerom vani pa sam vani pojela tagliatone alla messicana.
(Jer je tata rekao da nešto naručim, ne mogu doći u restoran pa njih gledati kako jedu. Pa sam se žrtvovala.)
Jabuka zato da me malo pročisti.
A i zato jer par dana jedem sendviče i gluparije, a pročitala sam danas slučajno u nekoj enciklopediji (samo da ne učim) kako u rizičnu skupinu ljudi za obolit od raka želuca spadaju oni koji jedu malo voća i povrća.
Pa sad jedem jabuku.
Enciklopediju sam zatvorila prije negoli sam pročitala kraj rečenice. Medicina mi nije baš... omiljena tema.
Dan mi nije bio neki.. nikako da mi klikeri u glavi počnu djelovati kako treba. Nikako da ih potaknem na neku akciju. Uglavnom, upilala sam par ljudi koji su me željeli slušati, a kad sma malo došla sebi, već je bilo 7 navečer.
Šlag na kavi tek je uslijedio.
Svaku srijedu igrom slučaja prisustvujem promociji PREkorisnih tema prof. dr. sc. Elzića (nazovimo ga tako).
To je jedan proćelavi postariji gospodin, ugodnog glasa, ovećeg trbuha, finih manira čije se rečenice moraju pratiti uz riječnik stranih riječi.
On sam sebe predstavlja kao "urednika i moderatora tribine", a na tim tribinama ne skupi se više od 5-6 ljudi od kojih su :
- 3 standardna alkića koji dane provode u knjižnici kad ne piju u obližnjoj birtiji,
- 2 penzića
- 1 "special guest star" 60neštogodišnji frajer s dugim konjskim repom sijedožute kose a koji dolazi na sve moguće promocije i uvijek postavlja pitanja koja nemaju veze s temom.
Međutim za promjenu, danas je gost bio ful zanimljiv i poprilično mlad. (što inače nije običaj Elzićevih "moderacija") A tema neverbalna komunikacija pa sam se približila ogradi i s galerije slušala predavača. Vidjela sam kako Elzić stalno gleda prema gore i taman sam se odmakla i rekla prijateljici da me strah da me Elzić slučajno ne prozove (jer kad imate 6 gostiju, ne promaknu vam još 2 slušačice viška), eto njega u svom osebujnom stilu.. ( i sad zamislite uglađeni glas Vlatke Pokos u muškoj verziji):
"Profesore, ali vi ste vašim zanimljivim predavanjem osvojili i dame s naše galerije.. Samo ne znam dal to one vas slušaju ili vas gledaju, iako sam osobno uvjeren da je pravi razlog što su bile primorane ostaviti svoje knjige taj što nisu mogle odoljetii vašim riječima koje su platforma za komunikaciju suvremenog svijeta!"
Ja sam umirala od smijeha, glasnog smijeha i naravno, cijela knjižnica gledala je prema nama, a ja se nisam mogla prestati smijati i crveniti. I svi su se smijali, pa čak i taj profesor u Elzićevim raljama koji je rekao da ga vjerojatno ni nismo slušale jer da smo ga slušale, shvatile bismo da samo melje gluposti.
Da sam se mogla prestati smijati bila bih rekla da sam samo pravilno svladala temelje neverbalne komunikacije budući sam predvidjela Elzićev potez.
Ali nisam mogla.
Sva sreća da je publika uistinu malobrojna, a i kratke pameti pa se već sutra neće sjećati "atraktivnih dama s galerije".
I da, svašta sam nešto još htjela napisati, ali i ovo je predugo.
Uglavnom, silom prilika moram dovesti svoju prekrasnu, predivnu, najljepšu Hondicu u Zagreb. Kako ima zadarske registracije, željela bih joj naći udomiteljsko dvorište da joj se nešto ljepotici mojoj preslatkoj ne bi desilo... ma ima ona kasko, da, ali svejedno, duša bi me zabolila da je nađem ogrebanu ili nešto ne daj Bože gore... Pa eto frajeri i frajerice, navalite s ponudama... Najbolju ponudu nagradit ću zajedničkim odlaskom na jednu od slijedećih Elzićevih promocija uz počasna sjedeća mjesta na galeriji ;))))
Ha ha, e sad ćete tek navaliti, već vidim..
Tko bi to mogao odbiti...
Imate puna 3 dana za nadmetanje...
Dosadna sam više i samoj sebi..idem odgledat seinfelda pa pakiranje...
Pusaaaaa
Post je objavljen 21.02.2007. u 23:16 sati.