nihonkichigai tj. lud za Japanom
26.12.2006., utorak
Ikkyu Sojun,1394-1481
|
Nakon deset dana u samostanu postao sam nemiran. Crvena nit među nogama sve je duža Budeš li me tražio,raspitaj se u ribarnici, vinskom podrumu ili bordelu. pjesma Ikkyu Sojuna,kojem je kao budističkom redovniku bilo zabranjeno jesti ribu,meso,piti alkohol i upuštati se u seksualne odnose  Kada sam odlučio pisati o Ikkyuu javila se dvojba što pisati,što izabrati od svega što je o njemu rečeno.Što je uopće istina.Odlučio sam se za ovakvu priču. Ikkyu je jedna od najkontroverznijih ličnosti u japanskoj povijesti a i šire,moglo bi se reći.Majka mu je bila jedna od dvorskih dama tj. priležnica 100. cara Go-Komatsu-a(živio,1377-1382;vladao,1412-1433) koji mu je vjerojatno bio otac,ali ga nije mogao priznati zbog carice i društveno-političke situacije.Osim toga,majka je prognana iz careva dvorca. Već sa 5 godina majka ga je poslala u zen hram Kennin-ji u Kyotu.Već kao klinac bio je bistar i o tome periodu ima dosta anegdota.Ikkyu je živio u razdoblju Muro- machi(1333-1568) u kojem je vladao klan Ashikaga,a razdoblje je dobilo ime po ulici u Kyotu u kojem je bilo sjedište Ashikaga klana. Tako je tadašnji već umirovljeni shogun 3.po redu Ashikaga Yoshimitsu (živio, 1358-1408,vladao,1368-1394),graditelj Zlatnog paviljona(Kinkaku-ji),također čuo za visprenog Ikkyu-a kojeg je pozvao u svoj dvor. -Čuo sam da si vrlo bistar-rekao je shogun Ikkyuu.-Misliš li da možeš uhvatiti tigra ?- -Da gospodaru,vjerujem da mogu-odvratio je Ikkyu samouvjereno. -Evo ti uže.Uhvati onog-izazvao ga je shogun,pokazujući prstom na tigra naslikanog na velikom paravanu u sobi. Bez oklijevanja,Ikkyu je stao pred paravan,pripremio uže i povikao: -A sada,gospodaru,molim vas istjerajte tigra !-  3.shogun Ashikaga shogunata Ashikaga Yoshimitsu,gore i Zlatni Paviljon (Kinkaku-ji),dolje  Kinkaku-ji je Yoshimitsu izgradio za sebe kao ljetnikovac 1397.godine;nakon njegove smrti 1408.godine,njegov sin Yoshimochi poklonio ga je zen budisti- čkoj školi Rinzai u Kyotu;godine 1950. jedan zen-budistički redovnik se spalio u njemu jer nije mogao podnijeti njegovu ljepotu;o tome je pisao i poznati japanski pisac Yukio Mishima koji je napisao roman "Zlatni paviljon",a knjiga je prevedena i na hrvatski;1955.hram je obnovljen i stoji dan danas,obavezno ga morate vidjeti ako dolazite u Kyoto; iako sam Kinkaku-ji vidio na stotinama slika prije i poslije posjeta Kyotu,uživo ga vidjeti je nešto neopisivo,totalno nestvarno Svoju prvu pjesmu u kineskom formalnom stilu napisao je Ikkyu kada mu je bilo 12 godina,i pretpostavlja se da osim budističkih motiva govori o svojoj majci koja je bila prezrena od svoje okoline. Uvela trava kraj imanja U pustoši jeseni,napuštena ljepotica pjeva. Ne dolaze glasnici da je pozovu natrag na imanje. Čast i nemilost,radost i tugu-sve je to upoznala. Naklonost njena gospodara bijaše plitka,ali trava je nemara duboka. Godine 1410.,zgrožen pohlepom pokvarenošću starijih redovnika,16-ogodišnji Ikkyu napustio je hram u kojem je do tada boravio,Kennin-ji.Prije nego je otišao napisao je slijedeću pjesmu: Ispunjen stidom teško mogu obuzdati jezik. Riječi zena su nadvladane i demonske sile izlaze kao pobjednici. Ovi redovnici bi morali naučavati zen, ali oni se samo hvališu obiteljskom poviješću. Ubrzo je Ikkyu postao učenik Ken'oa,ekscentričnog učitelja zena koji nije bio dio institucije zena,što je obojici odgovaralo.Ali,1414.godine učitelj Ken'o se razbolio i umro.Nakon što ga je pokopao Ikkyu nije mogao ublažiti tugu i bol za svojim učiteljem,imao je 20 godina,pa se odlučio ubiti.Pokušao se baciti u obližnje jezero Biwa(najveće jezero u Japanu,nalazi se pored Kyota) govoreći da je beskoristan na zemlji,te da je bolje da bude hrana ribama.Srećom je njegova majka,koja je poznavala svoga sina bolje nego itko,poslala jednog slugu da prati Ikkyua,koji ga je na kraju spriječio i odgovorio od samoubojstva predajući mu majčino pismo. Tako se Ikkyu smirio i vratio u majčin dom. Uskoro je pronašao novog učitelja koji je bio još stroži od prethodnog Ken'oa. To je bio Kaso(1352-1428),koji je jedno vrijeme bio poglavar velikog Rinzai zen hrama u Kyotu Daitoku-ji.Ipak Kaso nije odmah prihvatio Ikkyua.Ikkyu je us- trajao i provodio je cijele dane ispred vrata Kasova hrama,Zenko-ana.Nakon pet dana da bi otjerali Ikkyua počeli su ga zalijevati splačinama i tući metlom.Ikkyu je bio uporan.Nije se htio maknuti.Nakon tjedan dana fizičkog maltretirana Kaso ga je ipak prihvatio u svoj hram.Kao član Kasove zajednice Ikkyu je bio podvr- gnut poznatom strogom režimu:teškom fizičkom radu,oskudnoj hrani,kratkom snu i dugim satima meditacije.Zahvaljujući svojoj slikarskoj vještini,uspio je izbjeći svakodnevni naporni rad u hramu,jer je zarađivao za hram na taj način da je oslikavao kimono kojim su oblačili lutke. Nakon što mu je umro učitelj Kaso 1428.godine Ikkyu si je dao ime "Ludi Oblak" jer se nikad nije mogao dugo zadržati na jednom mjestu. U jednoj svojoj pjesmi kaže: Iscrpljen homoseksualnim užicima,grlim svoju ženu. Za mene nije uski put askeze; Duh mi trči u suprotnom smjeru. O zenu je lako biti brbljav-no ja ću držati jezik za zubima. I cijelog dana ću se pouzdati u ljubavnu igru.  U Ikkyuovu životu smjenjivala su se razdoblja u rezidencijama bogataša i plemića, prežderavanja,opijanja,seksualnih maratona i dugotrajni boravci u zabačenim hramovima u kojima bi danima prakticirao za-zen(sjedenje u meditaciji),gladujući i nespavajući. Prije nego će umrijeti njegova majka poslala mu je pismo.Iz sadržaja tog pisma može se nazreti kakava je to žena bila: Čovjek koji se služi samo primjerenim sredstvima nije bolji od muhe što živi na izmetinama.Čak ako znaš naizust 80.000 svetih učenja,ukoliko ne budeš potpuno otvorio oči svoje Budhine prirode,nikad nećeš biti kadar shvatiti niti ovo što sam ja napisala ovdje,u ovom pismu. Godine 1475.kada mu je bilo 81 godina,tadašnji car Go-Tsuchimikado(živio,1442- 1500;vladao kao 103.car,1464-1500) postavio ga je za poglavara hrama Daito- ku-ji.Ikkyu je bio prisiljen protiv svoje volje prihvatiti tu dužnost.O tadašnjem stanju u Daitoku-jiju rekao je u slijedećoj pjesmi: Učenici Daitoku-jija utrnuli su svjetiljke što tinjahu; teško im je razumjetii pjesničke osjećaje ledene noći. Kroz pedeset sam godina nosio slamnati ogrtač i pokrivalo za glavu. Sada sam postiđen i tužan u ovoj purpurnoj haljini. Glavni svećenici u zen hramovima često nose purpurnu odjeću.Na to je mislio Ikkyu u ovoj pjesmi.Ikkyu je i jedan od najvećih majstora kaligrafije u japanskoj povijesti.Poznat je njegov tekst o mrtvom vrapcu: Časna šuma Othranih jednom vrapčića što sam ga od sveg srca volio. Kad jednog dana iznenada umre,osjetih duboku bol. I tako ga pokopah uza sve obrede kakvi dolikuju čovjeku. Isprva ga nazivah "Vrabac-dvorjanin", no kasnije promjenih u "Budhin-dvorjanin". Konačno mu dadoh budističko ime:"Časna šuma" i uz to svjedočim u ovoj pjesmi: Njegovo blistavo zlatno tijelo dugo šesnaest stopa, među blizancima sal stabala,izjutra na dan njegove konačne nirvane,oslobođeno,izišlo iz kruga samsare(krug rađanja i umiranja), izvor je tisuću planina,deset tisuća stabala i stotinu cvjetova. 1453.godine,osmog mjeseca,devetnaestog dana Kyounshi Sojun(tako se Ikkyu tada zvao) U jednoj drugoj svojoj pjesmi kaže: Jedemo,izbacujemo izmetine, spavamo i ustajemo; to je naš svijet. Sve što još iza toga treba učiniti -jest da umremo. Kad su Ikkyuu bile 73 godine,zaljubio se u slijepu ženu Mori.U stvari to je bila obostrana ljubav.Ikkyu je tada napisao: Slijepa Mori na gornjem katu pjeva ljubavne pjesme; njezina pjesma pred cvijećem donosi deset tisuća godina proljeća. Mori je bila tridesetak godina mlađa od Ikkyua,i nije bila neka posebna ljepotica.Ipak Ikkyu ju je volio kao nikoga prije nje. Navodno mu je rodila kćer.Postoji pjesma u kojoj Ikkyu govori o svojoj kćeri: Čak i među ljepoticama ona je dragocjeni biser, Mala princeza u ovome tužnom svijetu. Ona je neizbježna posljedica istinske ljubavi, i majstor zena nije joj dorastao. Prije nego što je umro 1481.napisao je svoju posljednju pjesmu: U ovom golemom svemiru Tko je razumio moj zen ? Čak da se sam Hsu-t'sang vrati Ne bi vrijedio ni prebijenog groša ! Ikkyuov učenik i prvi biograf opisao je svog učitelja ovako: Ikkyu nije razlikovao visoke i niske staleže u društvu i uživao je u druženju sa obrtnicima,trgovcima i djecom.Mladež ga je posvuda slijedila a ptice su mu jele iz ruku.Koliko je god imovine stekao,sve je podjelio drugima.Bio je strog i zahtjevan,ali postupao je sa svima jednako.Ikkyu se slatko smijao kad je bio sretan,a žestoko urlao kad se naljutio. Nikad,nijednom svom učeniku nije priznao prosvijetljenje-Satori.  Izvori za tekst: Devide,Zen,Zagreb,1993. Stivens,Tri klasika zena,Ikkyu,Hakuin,Ryokan,Zagreb,2000. |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
