| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
M-E-T-A-L
Linkovi
SlipKnoT - Vermilion
 Metallica (od početka je čini osovina James Hatfield i Lars Urlich, uz gitaristu Kirka Hammeta) je bila najutjecajniji heavy metal bend 80-ih godina, koji je publika obožavala zbog njihove jednostavnosti i odanosti glazbenim idejama. Proširili su granice žanra koristeći brzinu i glasnoću - ne zbog njih samih već kako bi naglasili svoje zamršeno strukturirane kompozicije. Puštanjem u prodaju njihova prvog albuma "Kill`Em All" iz 1983., započela je transformacija heavy metala iz underground pokreta u mainstream stil. Svakim su se albumom njihova svirka i tekstovi sve više usavršavali. Munjevito, ali istovremeno i složeno bubnjanje Larsa Ulricha savršeno se uklopilo s inovativnim sviranjem bas gitare Cliffa Burtona. No taj je fenomenalni basist tragično poginuo 1986. dok je grupa putovala kroz Švedsku, nedugo nakon izlaska njihovog remek djela "Master of Puppets". Grupa je ipak odlučila nastaviti, a Burtonovo mjesto preuzeo je Jason Newsted. Dvije godine kasnije objavljen je ambiciozan album "...And Justice for All" koji je dosegao top 10 bez lansiranja singlova na radiju i uz minimalnu podršku MTV-a. Bio je to početak najkomercijalnijeg razdoblja djelovanja benda. Takozvani "Crni album", objavljen 1991. bio je globalni hit, samo u SAD-u razgrabljen u gotovo osam milijuna primjeraka. Hitovi "Enter Sandman", "Nothing Else Matters", "Sad But True"... vladali su eterom pune dvije godine, a golema svjetska turneja Metallicu je uzdigla do statusa najveće rock atrakcije početka devedestih. Duga pauza bila je logičan potez, a nakon nje je uslijedila drastična promjena imidža (svi članovi benda su se ošišali) i album "Load" (1996.), s kojim su izgubili nešto obožavatelja zbog radikalne promjene zvuka u smjeru alternativnog rocka. Iako je album bio uspješan i osvojio je prvo mjesto na većini ljestvica, fanovi su im predbacivali pojavljivanje na šestom Lollapalooza festivalu. "Re-Load" (1997.) je bio kombinacija novih pjesama i materijala neuvrštenog na prethodni album, a već sljedeće godine snimljen je i "Garage Inc.", dvostruki CD s obradama, a 1999. je puštena u prodaju i snimka live koncerta sa Simfonijskim orkestrom San Francisca. Veći dio 2000. proveli su baveći se sudskom tužbom protiv Napstera. Tužeći ih zbog povrede autorskih prava članovi Metalice izbacili su više od 300 000 internet korisnika iz pretplate, što im je također donijelo određen broj razočaranih fanova. U siječnju 2001. Jason Newsted najavio je odlazak iz benda, a Hetfield, Hammett i Ulrich zakopali su se u studio u užurbano radeći na novom projektu. U srpnju iste godine, odbacuju žalbu protiv Napstera svjesni da im je to donijelo više štete nego koristi. U kasnom ljetu 2001. bend je zamrznuo sve poslove, pa tako i snimanje u studiju zbog Hetfieldove rehabilitacije od ovisnosti o alkoholu, ali se 2002. snimanje ipak nastavilo. Prije objavljivanja dugo očekivanog albuma "St. Anger", objavljeno je ime novog basiste - Robert Trujillo. Album je objavljen početkom lipnja 2003. U sklopu svjetske turneje Metallica početkom ljeta 2004. prvi put gostuje u Hrvatsko |
 Svece u svojim pjesmama spominju dvije vrste ljudi: bogobojazni što postavljaju pitanja na koja se ne usude sami odgovoriti i muzičari što se pozivaju na neobjašnjiva nebesa ne bi li dočarali besmislenost samog postavljanja pitanja. Bio to Sveti Ante Kakavgodski ili Sveti Bijes, svetac je uvijek nedostižan ideal (zapravo, tako su nas naučili) i unaprijed znači odustajanje od borbe i pristajanje na ono što struja donese (u religijskom prijevodu - kako bog hoće). S obzirom da se ovdje radi o Svetom Bijesu, Metallica hoće reći kako je upravo taj osjećaj ono što stoji iza njihovog albuma kao nepobitni temelj, uzvišeni ideal i pokretačka snaga. Meni je to govno na papiru, najobičnija fora koja samo dobro zvuči i isto su tako mogli album nazvati 'Bloodless Veins', 'The Darkest Door' ili 'Burning Free'. Ono što ja iščitavam iza ovog albuma nije nikakav bijes (i zašto bi netko tko je proveo pola godine u klinici za rehabilitaciju bio bijesan!?!) niti išta tako slično pokretački (pa makar i bilo negativno) nego čisti umor. Ovaj je bend premoren stvaranjem glazbe i njenim snimanjem, iscrpljen do kosti, toliko da im je svaka nova odsvirana nota prava porođajna muka. Pjesme na 'St. Anger' ne zvuče kao da su snimljene zato što ih je bend htio snimiti (zato što je bijesan, tužan, napaljen, glup, što god) nego zato što su se osjetili pozvanima da to učine jer dugo nisu i jer je kulturno da nam pokažu svoje viđenje sadašnje metal glazbe. Dogodilo se to da su se ostvarile moje najgore bojazni - Metallica nakon 20 godina postojanja zvuči kao country bend. Jest da još uvijek imaju distorzije na gitarama i tu čudnu produkciju, ali ove su pjesme kao stvorene da ih uz pomoć benja, slidea i pijane kaubojke zasvira kvartet žvakača duhana. Stvar je u tome što Metallica ima neku reputaciju i mora je se držati pa zato u dućanu stoje na polici s natpisom heavy-metal. Što je krivo. Jer niti je 'St. Anger' moćan i prodoran da bude metal, niti je zavodljivo pretjerujući da bude heavy. Ne, ovo su kilave pjesme bez glave i repa, a osnovnih sastojaka onoga zbog čega su Metallica zaista ikone - melodija, solaža (kojih su se i službeno odrekli), prijelaza, ultraopasnih rifčuga, obračunavanja sa zlom, prekonstruiranja pjesama dokle god zvuk stvari to zahtijeva - jednostavno nema. Ne, ovo su pjesmuljci s bezveznim trećeklasnim rifovima, natruhama harmonija i glasom čovjeka koji na silu izvlači zadnje atome snage (liječenje od droge, alkohola ili čega već trebalo bi biti više prosvjetljujuće i dojmljivije). Ovaj album služi i tome da Metallica ima opravdanje za iduću svjetsku turneju i vladanje stadionima što i zaslužuju jer su jedan od najboljih live bendova na planeti, a na turnejama sviraju neke od najboljih pjesama koje je čovjek snimio, dok ih prangijaju neki od najboljih muzičara koji su kročili u metal. Samo što James, Kirk, Lars i novopridošli Robert više ne nose sa sobom ključni sastojak za kreiranje metal scene - mladost i ludost. U tome su sada puno bolji Mudvayne, Mastodon, Meshuggah, da navedem samo bendove na "M". |
