| kolovoz, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
M-E-T-A-L
Linkovi
SlipKnoT - Vermilion
 Velika zamjerka koju sam imao na album hitova Korn bila je ta što se tamo nije imalo što slušati. Pjesme koje su se tamo našle milijun su puta odsvirane i odslušane, a tako ukombinirane mogle su ostaviti samo osjećaj dosade (baš me briga što je to zbirka hitova, kako zvuči - zvuči). One moronske obrade samo su dodatne pogoršale dojam. Jednostavnije rečeno, tom albumu je nedostajalo glazbe i to je točno ono čega fali na 'See You On The Other Side'. Ovdje ima jako malo glazbe. Ovo je očito prekretnički album Korn. Našli su novog izdavača i imaju novi ugovor s inovativnim dodacima, a to je dijeljenje zarade od svega - koncerata, merchandisea - s izdavačem, a ne samo od albuma. Dogodila se i prva definitivna promjena u članstvu, a znakovito se promijenio imidž benda iz metalaca s rap nijansama u ušminkane rokere. Kad kažem da ovdje nedostaje glazbe ne mislim da na albumu nema ničega. Ne, tu je 14 stvari koje ne možeš zamijeniti ni za jedan drugi bend osim ovog. Ali, nedostaje raznolikosti i detalja. Glazba je ogoljena na minimum minimuma. Bubanj mlati jednocrtno i dosadno, Fieldy klepeće po basu po svom običaju dok gitare nude najbanalnije rifove i to vrlo malo njih kroz cijeli album. Nikakvog razvijanja teme na gitari nema, kao ni skvićanja, zavijanja, soliranja, bilo čega. To što gitara ovdje radi slobodno bi mogao odsvirati neki bas bez puno micanja prstima po vratu. Ovo ne samo da nije razvoj benda od prethodnih radova, nego je uzmicanje od identiteta benda i povlačenje u nekakvo gitarsko mutilo. S druge strane, glavi element albuma je groove. Veliki i moćan groove što nosi sve pred sobom i diže planine u zrak. Njemu u pomoć dozvana je vrlo produkcija, s jako primjetnom ulogom, vrlo čista i razgovijetna. Po prvi puta bendu se dogodilo da ima orkestraciju i to na primjetnom mjestu. Nije da je ovo jako loše ili da nema dobrih pjesama, ali kad je najbolja pjesma s Korn albuma neka balada s klavirom na vodećem položaju mjestu onda je jasno da tu nešto ozbiljno ne štima. Nekako nemam osjećaj da je ovo pojednostavljivanje Korn povezano s Headovim odlaskom. Jest da je on bio gitarist, ali dalo se naslutiti kako bend ostaje bez ideja i da im je plan za doglednu budućnost baviti se live nastupanjem jer su u tome prvoklasna atrakcija. Hoće li im albumi služiti kao izgovor za novu turneju ili ispunjavanje ugovornih obaveza nije bitno jer će ih i dalje biti, ostat će karakterističnog zvuka i razine |
 Jason Harris (22) i Amber Riley (16) osuđeni su za ubojstvo 22-godišnjeg Terrya Raya Taylora koje su izvršili u travnju ove godine. Naime, njih su dvojica Tayloru prerezala grlo, a kao dokazni materijal policija navodi glazbu grupe Slipknot koju su slušali prije i poslije ovog zločina kojega su, navodno planirali par mjeseci. Točnije, riječ je o pjesmi "Disasterpiece" sa albuma "Iowa" i stihovima: " I wanna slit your throat and fuck the wound / I wanna push my face in and feel the swoon." Grupa Slipknot nije htjela komentirati ovaj događaj. |
 Lagano zamire i posljednji val komercijalnog metala. Puno ga je manje na TV-u i radiju, brojke prodaje su drastično opale, naslova je puno manje i sukladno s tim je takav i interes za njim. Underground i stari žanrovi od heavyja do deatha van su ovog svijeta, za njih vrijede druga pravila i, kad sam zadnji put provjeravao, dobro se drže. Ali metal za mase u ovom trenutku ne postoji. E, da jedna stvar bude jasna - pod «metal» ne mislim strogo na žanrovsku odrednicu koliko općenito na bučnu glazbu baziranu na gitari, a pod masovnost mislim na to da mladi čovjek relativno zainteresiran za glazbu može nabrojati tri aktualna benda. Tog nema. Velikani su zamrli, ako još postoje lošiji su im albumi, a ako i nisu, lagano se ponavljaju, i uostalom, to su stari bendovi pa ih s potencijalne liste omiljenih bendova jednog tinejdžera briše činjenica da jedan i drugi postoje jednaki broj godina. Sigurno još možemo nešto dobro očekivati od System Of A Down, a vjerojatno i od Tool, ali, hej, to su bendovi iz prošlog tisućljeća. Došlo je novo, a novih metalaca - nema.  Slipknot su držali vodu neko vrijeme. Metalci s linije underground-heavy-death ih najčešće nisu slušali, ali ih barem poštuju, no kod onih što ne razbijaju TV kad vide MTV ovi šašavci su bogme bili opako popularni. Ne samo što su metalu privukli horde fanova što su se poslije razmilili kojekakvim podržanovima, nego su i unijeli malo života, veselja i atraktivnosti u omraženi žanr. Još prije godinu dana Slipknot su najavili kako oni neće još dugo, te su uglavili vrijeme razlaza nakon tada nadolazećeg albuma. I on je tu, kobni treći album koji često bude najbolji ili barem posljednji dobar, a nerijetko i pozdravni. E sad, zašto ja pišem ovaj epitaf bendu koji je tek objavio album? Zato što sve govori da mladić zbilja odlazi u najboljim godinama, a bio je omiljen u društvu, kul i zabavan, tek sad je do kraja skužio sebe i našao svoj stil i nema ga tko zamijeniti.  'Vol. 3 - The Subliminal Verses' je najzanimljiviji Slipknot album. Maske bogme jesu pale i bend je ovdje pokazao pravo lice. Sad više nemaju šta izgubiti kao na početku, a ni ispunjavati očekivanja kako su morali na drugom albumu. Imaju svoj status, bazu fanova i taj neizbježni kraj pa su mogli napraviti što su htjeli. Na tom njihovom pravom licu se vidi da im je srcu podosta prirastao grunge, da vole solaže i nije im ni malo problematično kad ih je više od jedne po pjesmi, da su im srcu prirasli stari speed i trash metalci iz osamdesetih, a za dodatnu razliku od prethodnika, za producenta su angažirali velikog Ricka Rubina koji je albumu dao topao i puni zvuk od kojeg i najagresivnije pjesme ovdje zvuče milo i meko. Za 'Vol. 3...' deveterac je godinama skupljao ideje pa kad su se našli moralo je nastati nešto raznoliko i široko. Osjete se tako s početka albuma veliki Slayer na brzima i dominantno bubnjarskima 'The Blister Exists' i 'Three Nil', dok na kraju i na tronu jedne od najboljih Slipknot pjesama u karijeri stoji 'Danger - Keep Away', čisti Nick Cave iz antikrist faze. 'Duality' je pak srednje brzi groovy metal s refrenom, ili jednom riječju - singl.  Po prvi puta u karijeri Slipknot su snimili laganicu. I to ne jednu nego njih tri, a pravilo kaže da metalci rade najbolje balade, pa su i ove iz njihovog trojstva čiste ljepotice kakve bi Pantera voljela da ih je više napravila. Koliko su se Slipknot odmakli od svojih starih dana vidi se po tome da brzih, jednostavnih i živčanih ima tek nekoliko, a najtipičnije od kojih su 'Welcome' i 'Pulse Of The Maggots', ali, odmah uz njih stoje takve tugaljive mekanoće kao što je 'Vermillion' i 'Before I Forget' s najdepresivnijim refrenima sezone. Zapravo, više od bilo kakvog bijesa, na 'Subliminal Verses' se čuju nostalgija, tuga, melankolija, a bogme i neodgovoreni ljubavni zov. «I never wanted anybody more than I wanted you/The only thing I ever really loved was hurting you» ljubavni su stihovi koje bih od Slipknot posljednjih očekivao, dok s druge strane stihić «I won't let this build up inside of me» ruši predrasudu o metalu kao izrazu arogancije.  'Vol. 3 - The Subliminal Verses' je vjerojatno jedan od posljednjih dobrih albuma iz generacije pop-metalaca s prijelaza stoljeća i najvjerojatnije labuđi pjev benda koji je bio oživio duboko zamrzli žanr. Dok se ne pojavi netko novi, uz nepresušni underground, imamo i ovih sat vremena najboljeg što moderna žestoka gitara nudi. |
 Moje glavno pitanje oko System Of A Down ove godine je koji je to žanr i, ako je metal, kakav je to metal. Iako definitivno podržavam korištenje etno elemenata u modernoj glazbi, na 'Mezmerize' je to bilo krivo podijeljeno. Neke od pjesama su više bile etno stvari s metal elementima nego išta drugo. Suviše ska elemenata činile su đumbus na trenutke bizarno smiješnim. Ispao je to jedan kaotičan album s krivim odnosom snaga i nekim sramotnih dijelovima, mada slušljiv. Pola godine kasnije imamo 'Hypnotize' na kojem su odnosi opet promijenjeni. Etno elemenata i dalje ima, ali (opet) nisu u prvom planu nego igraju sporednu ulogu ukrašavanja pjesama, a ska se više ne osjeti. Ali i metal je doživio potiskivanje. Ako ćemo rangirati glazbu po žestini i rifovima onda je 'Hypnotize' dom hard-rock rifovima i tome prikladno manje moćnoj produkciji. S tekstovima i konstrukcijama pjesama više punk prirode, s 'Hypnotize' se SOAD pomalo miču s metal terena prema bendovima poput Exploited ili čak Ramones. Još ne postoji žanr koji se zove punk hard-rock, ali ovako od oka djeluje kao nešto što bi moralo uspjeti. Velike turneje u velikim prostorima, velika prodaja albuma i popularnost kod najrazličitijih ljudi dokazuju da su SOAD s tim komercijalno apsolutno u pravu.  Drugo pitanje je da li je bilo potrebno objavljivati dupli album. Da je 'Mezmerize' skraćen samo za posve glupu 'Cigaro' (a čak ne i za one koje bih ja odbacio zbog nemetalnosti), a 'Hypnotize' za potpuno besmislenu 'Kill Rock & Roll' i glupu 'Vicinity Of Obscenity' i da su spojeni u jedno dobili bi album od 20 pjesama i malo više od sat vremena. U rap svijetu to bi bio jedan običan album, no na jednom CD-u s postojećim poretkom pjesama dobili bi jedan zvukom neujednačen rad. Kompromisno rješenje bi bilo objaviti ovo kao dvostruki album na 2 CD-a kojim bi se naglasila različitost oba, a dobila bolja ponuda. Jer oba su albuma (pogotovo uz one tri izbačene, ali i ovako) kratka i s malo pjesama i negdje su između onih kategorija EP-ja i LP-ja. Niti su posve kratki, a nisu bogme ni dugosvirajući s tom minutažom od jedva iznad pola sata. Spojeni u jedno dobivamo jedno veliko izdanje kod kojeg imaš što slušati jer bi takav imao bolju ponudu različitih vrsta pjesama.  'Hypnotize' je svakako jedna nova faza benda. Tekstualno su još uvijek gdje su bili na početku. Izbjegavanje ljubavnih tema, puno politike, anti-ratnih ideja, tekstovi o propagandi i tek nešto malo Armenije (ali vrlo izravno i patriotski u 'Holy Mountains') i dalju su konstanta. Vidno je međutim da bend pomalo izbjegava metal. Produkcija je mekša, radiofoničnija, manje oštra. I pjesme su konstruirane s manje "dž-dž" dijelova, rifovi su blaži i rokerskiji, a generalno nema puno brzih dijelova. Tu je varljiva otvarajuća stvar 'Attack' jer napada ultra-brzim početkom, ali ubrzo uspori i takav album ostaje većim svojim dijelom. Ono što ostaje su tipične SOAD melodije - velike, hrabre i ponosne i dalje s dodatkom istočnjačkog prizvuka, ali bez narodnjačkih dijelova. Promijenilo se i to da su SOAD najjači na baladama. To su najavili s 'Lost In Hollywood', a ovdje potvrđuju dvama najboljim pjesmama s albuma, 'Lonely Day' i odličnom 'Soldier Side', drugim dijelom intra u 'Mezmerize'. Uz naslovnu pjesmu, također prilično baladastu, zaključak je da SOAD ove godine žele da uz njih ne mašete glavom, ne razbijate, nego pjevate.  Kad se zbroji, 'Hypnotize' je kao kraći 'Toxicity' sa nešto slabijim i lakšim pjesmama. Slabijim u smislu da im fali ona moćna grandioznost melodija i sugestivnih konstrukcija, a lakšim u smislu da su često s više laganih, rokerskih dijelova, a s manje metal rifoznosti i minuta za provjetravanje kose. Album najviše smisla ipak ima uz dodatak 'Mezmerize' jer mu samom nedostaje koja jača pjesma i raznolikosti, čega zbrojeni imaju imaju dovoljno. Dva okej albuma, jedan dvostruki zabavan i energičan. |
|
Iowa je vjerovatno najpoznatija kao "središte ničega". Većina ljudi koji nisu njeni stanovnici smatraju zemlju-kukuruza-i-svinja geografskom crnom rupom. Međutim, devet luđaka iz Des Moinesa sa ludim idejama i maskama (koje su sami izradili) kreću u pohod na svjetsku muzičku scenu. Jesi li ikad pomislio kako bi zvučio hardcore metal band iz "središta ničega"??? Ultra žestoko ga samo počinje opisivati... Upoznaj 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 (Dj Sid, Joey Jordison, Paul Gray, Chris Fehn, James Root, Craig Jones, Shawn Crahan, Mick Thomson i vokal Corey Taylor). Svaki od njih dolazi opremljen ne samo zastrašujućim imidžem već i s talentom za instrument koji svira. Slipknot je osnovan 1995. godine i prošao je kroz neke nužne promjene da bi došao do stanja kojeg oni nazivaju "obiteljska zajednica". Od kada su izdali album Slipknot postali su poznati i rado slušani po cijelom svijetu. (Hmm...ovo je stvarno bilo kratko... - ed.) |
|
Skupina Slipknot održala je u Wiesenu kod Beča posljednji koncert uopće na svojoj Iowa turneji. Turneji koja je trajala nešto više od godinu dana i u sklopu koje su obišli cijeli svijet, uključujući i 3 dolaska u Europu. S basistom Paulom razgovarali smo nekoliko sati prije njihovog nastupa, koji se pokazao kao jedan od boljih na cjelokupnoj turneji, što su momci i sami rekli pri silasku sa stagea. Paul se pokazao kao drag momak, pričljiv i skroman, kao i nekolicina ostalih Slipknotovaca koji su prolazili back stageom i ubacivali se u intervju. Pozdrav Paul i dobrodošao. Ovo je posljednji datum na ovoj mini turneji i posljednji na Iowa turneji uopće. Dosadašnje impresije? - Ova mini turneja je bila odlična, 7 nastupa na sedam velikih festivala. Ovo večeras nam je zadnji gig i nakon toga idemo doma. Planovi za bližu budućnost? - Pa kako za koga. Corey i Joey imaju solo albume koji izlaze ovih dana (Stone Sour i Murderdolls), pa će ih promovirati na kratkim turnejama po SAD-u. Ostatak benda će se odmarati ili isto raditi na nekim svojim solo zajebancijama. Krajem godine bi se trebali naći i početi raditi na novom albumu. Ako sve bude po planu, album bi trebao izaći sljedeće ljeto, otprilike dvije godine nakon Iowe, što mi se čini kao dobar razmak među albumima. Nekakve Internet glasine govorile su o novom albumu već za Helloween ove godine? - A ne, ne. Ne tako brzo. Mislim da bend poput nas treba minimum dvije godine između albuma. Da se obavi taj cijeli proces koji uključuje izdavanje, turneju, odmor pa onda tek pisanje sljedeće ploče. Za Helloween nam izlazi DVD koji će donijeti dokumentiran naš nastup u Londonu, cjelokupni show, plus brdo ludih dodataka. Joey radi na tome, izgleda jebeno dobro. Vidio sam da su Murderdolls imali koncert 18. 8. , a vi ste već 20. otvorili ovu mini Euro turneju, što me je zbilja iznenadilo, jer kada vježbate, odnosno kada ste se uopće našli svi zajedno, na sam dan koncerta ili?! - Ma navježbani smo mi (smijeh). Našli smo se prije par tjedana i ubili se od probi nekoliko dana. Mada opet, kada si godinu dana na turneji i onda uzmeš odmor od par tjedana, zbilja ti ne trebaju ponovno nikakve probe. Naštiman si kao sat i ono, ready to fuckin go! Tako da nam i nije bila neka frka, više moramo paziti kako će sve to izgledati na stageu i prilagoditi se uvjetima svake dvorane, odnosno svakog festivala. Što se trećeg albuma tiče, kakve ideje imate, gdje želite otići sa zvukom? - Kakve god mi mini finese unijeli, to će biti Slipknot ploča, razumiješ? 'Iowa' je donijela brdo noviteta u odnosu na prvijenac, ali to su opet dva punokrvna Slipknot albuma. Možda ćemo otići malo više u tehničke sfere, znaš, zakomplicirati stvari još malo više. Jer kada se ovako vratiš sa turneje osjećaj je kao da sve znaš napamet, želiš sebe i svoje sviranje gurati naprijed, tako da smo pomalo razgovarali o tome da tehnički još malo zakompliciramo pjesme, da nas može biti trema prije nastupa (smijeh). Bilo bi to zanimljivo čuti, budući da je 'Iowa' pokazala brutalnost i beskompromisnost na neki način, pa mislim da se na tom polju više ne morate dokazivati. Kako si uopće zadovoljan sa tržišnim uspjehom 'Iowe', jer je ipak prošla nešto lošije od prvijenca? - Ma, prezadovoljan sam! To je jedan od najžešćih albuma koji se ikada našao u Top3 na Billboardu. Ljudi iz industrije su očekivali valjda čuda, ali hej, to je jebeno brutalna moderna metal ploča s brdom old skul metal utjecaja, tako da definitivno nije nešto što bi trebalo rušiti rekorde u prodaji. Jedan ste od bendova koji jednako dobro prolazi s obje strane Atlantika. Usporedi mi malo koncerte ovdje i u Americi. - U svakom slučaju je drugačije. Stvarno osjetiš razliku kada sviraš. Postoje neka mjesta ovdje u Europi gdje je sto puta jebeno luđe nego igdje u Americi. Jer ljudi ovdje možda i nemaju sve servirano na tanjuru kao klinci u USA, koncerti su ipak nešto rjeđi pa publika fanatičnije reagira. No, opet, postoje i arene u New Yorku ili L.A.-u, gdje te sama spoznaja da sviraš tamo zapanji. Ono, jebeno je različito, i svugdje je zakon. Samo nek se svira. Pročitao sam noćas o totalnom kaosu u NME šatoru za vrijeme potpisivanja CD-a na Readingu. Navodno vas je 2000 fanova čekalo za autogram, što je rezultiralo kaosom i rušenjem šatora. I tako je čini se po svuda gdje dođete. Što misliš da li je to - to, odnosno, koliko uopće veći možete postati, i da li uopće želiš da se ludnica i dalje širi? - Da jebote, ma ja sam samo sretan kako su se stvari razvile. Ako postanemo veći, neka ide. Da nisam ovdje radio bih doma u nekom bircu, jedva otplaćivao stanarinu i mučio se na probama u nekoj garaži na kraju jebenog svijeta. Ovo je najbolji posao na svijetu i što god dođe uz njega, samo daj. Nemam nikakvih problema s tom medijskom prašinom, koliko god veliki možemo postati, neka postanemo. Kada si već spomenuo taj normalan posao (birc), koje su prednosti a koji nedostaci svega ovoga što ti se dogodilo sa Slipknot? - Kakvi nedostaci (dugi smijeh)!!? Ma, sve sam živo dobio! Radio sam u bircu, neki drugi iz benda po videotekama, po nekakvim skladištima...sve što smo uvijek htjeli je svirati u bendu, i sada to i radimo, putujemo po svijetu i zaradiš nešto para. Ma jebeš sve ostalo, već sam i zaboravio na onaj život prije. Mislim da ste vi i u nešto boljem položaju, jer kada se rock zvijezde na nešto žale onda je to uglavnom gubitak privatnosti, prepoznavanje na ulici i sve češća javna maltretiranja. S obzirom na maske, vjerujem da vi nemate takvih problema? - Da, mada i sva ta fama sa maskama lagano jenjava. Mislim, uvijek ćemo ih imati, ali već je toliko fotki nas bez maski na Internetu, i brdo nas je ljudi već vidjelo, više nam nije to ono, big deal. Maske smo u početku i stavili jer se želimo fokusirati na muziku, ali opet napraviti i jedan dobar jebeni show od cijele te Slipknot priče. Ne pere nas nikakav ego trip, rock star i takva sranja...Da nam je do toga, odavno bi skinuli maske i slikali se na naslovnici svakog jebenog magazina na svijetu. Ovako nam je privatnost na neki način sačuvana. Da se vratimo malo na nadolazeći album. Jeste li razmišljali već o producentu, jer je Ross Robinson poznat kao producent koji bendovima producira prvih par albuma, pa onda oni u želji za čišćim zvukom potraže nešto novo (primjeri Korn, Limp Bizkit, Soulfly...). Ili želite nastaviti raditi sa njim? - Nismo još došli do toga. Iako, da se mene pita, uvijek bih radio s Rossom. On je zakon čovjek, sviđa mi se kako radi i ne osjećam potrebu za drugim producentom. No hej, bend smo od 9 ljudi i kako odlučimo, tako će biti. Iako, opet kažem, volio bih ponovno raditi sa njim. Kako gledate na art aspekt koji glazba povlači sa sobom, cijeli cover CD-a, spotove, sve što dolazi uz glazbu? - To nam je apsolutno jednako bitno kao sama glazba. Pa jebiga, cover art za 'Iowu' je bio nominiran za Grammyja, što govori samo za sebe. Već smo čak razmišljali o izgledu novog albuma, imamo neke lude ideje kako to zapakirati, pa ono, vidjet ćemo. U svakom slučaju, i to je jedno ogromno područje koje nudi brdo mjesta za istraživanje i želimo i tu ići naprijed. Pričao sam s drugim momcima iz benda o njihovim glazbenim utjecajima, i uglavnom su se spominjali bendovi poput Neurosis, Eye Hate God, nešto starijeg noisea. Što ti slušaš, izvan Slipknot? - Ma brdo, stvarno puno različite glazbe. Čekaj, evo, mogu ti reći što trenutno imam u autu u CD plejeru: Portishead, Morbid Angel, 'Ride The Lightening' od Metallice, brdo nekih starih heavy albuma, ma ono, širok raspon glazbe. Svi mi volimo glazbu, jako ju slušamo, zbog toga smo na kraju krajeva i u bendu. Reci mi svoje mišljenje o trenutnom stanju na toj, nazivaju ju nu-metal, sceni. Kamo će to sve otići, što misliš da novoga dolazi, odnosni koji bendovi mogu preživjeti sve te trendi smjernice? - Ma pun mi je već k.... tog nu-metala. Mi smo metal bend, koji isti taj metal svira na jedan moderan način, jer hej, godina je 2002. jer tako? Pa ipak, ne zvučimo kao Limp Bizkit, pa nas je zbilja smiješno stavljati u te nekakve žanrovske koševe. Dobra glazba će preživjeti, kad čuješ System Of a Down, znaš da oni imaju budućnost, isto vrijedi i za Mudvayne, strašan bend. No ima i tona bendova koji će samo nestati, no opet, tako je sa svakim stilom koji upadne u medijske trendy vode... Kada si već spomenuo Mudvayne, znam da ste dobri s njima, Clown im je producirao prvi album, uskoro im izlazi novi. Znaš li kako to zvuči? - Joj, s njima se nisam čuo jako, jako dugo. Momci su u studiju i naporno rade. Neki dan sam se čuo s Gregovim (Mudvayne) bratom, on radi za nas. Veli da je album strašan, definitivno nova razina Mudvayne, čisti prog brutalni metal. Ploča izlazi krajem godine, nadam se da ću ju uspjeti čuti uskoro. Koja je zapravo formula uspjeha za mladi bend, postoji li uopće takvo nešto? Tvoj savjet... - Ma nema nikakve formule. Samo sviraj i sviraj i sviraj. Drži se svog stila i ne mijenjaj se kada to budu tražili od tebe. Internet je danas jako olakšao stvar mladim bendovima, postavi stvari gore i samo pumpaj, pumpaj famu. I nikada ne odustati, nikada! Kako ti se sada čini vaš uspjeh kada pogledaš unazad, da li je zbilja bila eksplozija preko noće ili si imao vremena o svemu razmisliti? - Ma bila je totalna eksplozija, preko noći. Godinama i godinama smo radili i onda odjednom boom, nađeš se na turneji, sviraš, daješ intervjue, izdavač ti kaže da se ploča super prodaje, ono, vowww!!! Ne žalim se (smijeh). U početku ste svirali male klubove, a sada ste došli do festivala na kojima zna biti i dio 80 000 ljudi. Što ti preferiraš? - Definitivno više volim manje, klupske ili dvoranske koncerte,. Ok, nemam ništa niti protiv festivala, ali ponekad zna biti glup osjećaj. Sviraš, a neki su ljudi 200 metara od tebe, ti ne vidiš njih, niti oni tebe. U zatvorenom prostoru je tijesno, znojno, osjećaš naboj u zraku: Puno, puno mi je to bolja atmosfera. Ponekad me zadivi činjenica da vas je 9 u bendu i da i dalje funkcionirate kao sat, kako se ne pobijete ponekad međusobno? - (Dugi smijeh...) Pa ima i toga, super je svirati u ovakvom bendu, jer kada se s nekim posvađaš imaš brdo ostalih ljudi s kojima možeš pričati, kužiš? Kada se zakačim s nekim, ono, jebe mi se, ajmo ohladit glave, ima tu još ljudi spremnih na zajebanciju. Od ovog benda možeš napravit 3 Primusa, 3 Nirvane (smijeh)... Da, stvarno nas je pun kurac, al' za sada ide jako dobro. Smatraš li se osobom natjecateljskog duha, jer mnogo je danas bendova i izvođača koji pokušavaju nadmašiti jedni druge, bilo u produkciji, stage showu, raznim ludostima... - Ma jebeš to, to je najveće sranje! Mi gledamo samo na sebe i pokušavamo se uzdizati sami za sebe. Nikada se nećeš moći mjeriti s nekim bendovima, u nekim stvarima, jer je na kraju krajeva sve stvar novca. To što netko ima bolju stega produkciju, skuplju turneju, boli me k.... Imali smo i mi na prošloj turneji strašno skup stage production, ovoga smo puta došli samo s osnovnom opremom, i svejedno je zakon i fantastičan show. Kužiš, ljudi se izgube uspoređujući se sa drugima, imaš svoje ime, svoj zvuk i svoj izgled, i samo radi na tome i unapređuj to. Sve ostalo je sranje. Gledaju li te ljudi danas drugačije nego prije Slipknot eksplozije, kako izgleda u tom pogledu tvoj privatni život? - Da, odjednom sam stekao svu silu nekih novim prijatelja (smijeh), odjednom sam svima fora, ali hej, nisam ja glup, mogu svi odjebati lagano. Imam svoj krug ljudi s kojima provodim vrijeme, tako je bilo prije i tako je i sada. Ljudi pitaju kako danas veliki bendovi poput vas, Korn ili Deftones mogu i dalje biti sjebani, ljuti i agresivni, jer kao, zaradili ste sve te novci i ne bi se trebali više žaliti? - Sve je to u glavi. Danas smo još više pissed off nego prije. A i nitko od nas nije bogataš. Zarađujemo puno manje od nekih bendova, a i dijeli se novac na 9 ljudi. Naravno da imamo za život, ali nismo jebeni bogataši. Obični smo dečki kojima se pružila prilika da vide svijet, i dalje sviramo iz srca kao i prvog jebenog dana. Slava ne mijenja ništa, to ti može potvrditi svaki zdrav i normalan bend. Uvijek smo svirali bijesnu glazbu sa stavom, i ne vidim razloga zašto bi to mijenjali samo zato što smo usput zaradili nešto novaca. Iz pozicije čovjeka koji puno putuje, i vidio s ogroman dio svijeta unazad godinu dana, koliko ti se čini da su događaji od 11. 9. promijenili nešto, odnosno da li se uopće nešto promijenilo, koliko to ljudi napuhuju? - Iskreno, jedina promjena koju ja osjetim je da te sada malo duže pretražuju na aerodromu u Americi, ništa drugo. Glave ljudi su i dalje iste, sve sjebano kao i prije. Mene je samo iznenadilo da se to nije dogodilo prije, razumiješ, jer unazad par godina imam osjećaj da je takvo nešto stalni visilo u zraku, sve nekakva šugava i gadna atmosfera. I onda kad se odjednom dogodilo, svi nešto šokirani i začuđeni, ma nemojte srat... Ok, i za kraj, što možemo očekivati od Slipknota u narednih nekoliko mjeseci i onda na novom albumu? - Uživajte u Stone Sour i Murderdolls, ja ću malo odmorit svoje dupe, a onda naporan rad na novom albumu. Treći Slipknot album očekujte najranije idućeg proljeća, a najkasnije sredinom ljeta, vidjeti ćemo kako će nam se neke stvari posložiti. Onda naravno natrag na turneju, na kojoj se svi naravno vidimo. Pozdrav svima u Hrvatskoj, hvala svima koji nas podržavaju, i ono, vidimo se uskoro! |
