Marketing
SLIPKNOT: 'VOL. 3 - THE SUBLIMINAL VERSES'
Lagano zamire i posljednji val komercijalnog metala. Puno ga je manje na TV-u i radiju, brojke prodaje su drastično opale, naslova je puno manje i sukladno s tim je takav i interes za njim. Underground i stari žanrovi od heavyja do deatha van su ovog svijeta, za njih vrijede druga pravila i, kad sam zadnji put provjeravao, dobro se drže. Ali metal za mase u ovom trenutku ne postoji. E, da jedna stvar bude jasna - pod «metal» ne mislim strogo na žanrovsku odrednicu koliko općenito na bučnu glazbu baziranu na gitari, a pod masovnost mislim na to da mladi čovjek relativno zainteresiran za glazbu može nabrojati tri aktualna benda. Tog nema. Velikani su zamrli, ako još postoje lošiji su im albumi, a ako i nisu, lagano se ponavljaju, i uostalom, to su stari bendovi pa ih s potencijalne liste omiljenih bendova jednog tinejdžera briše činjenica da jedan i drugi postoje jednaki broj godina. Sigurno još možemo nešto dobro očekivati od System Of A Down, a vjerojatno i od Tool, ali, hej, to su bendovi iz prošlog tisućljeća. Došlo je novo, a novih metalaca - nema.
Slipknot su držali vodu neko vrijeme. Metalci s linije underground-heavy-death ih najčešće nisu slušali, ali ih barem poštuju, no kod onih što ne razbijaju TV kad vide MTV ovi šašavci su bogme bili opako popularni. Ne samo što su metalu privukli horde fanova što su se poslije razmilili kojekakvim podržanovima, nego su i unijeli malo života, veselja i atraktivnosti u omraženi žanr. Još prije godinu dana Slipknot su najavili kako oni neće još dugo, te su uglavili vrijeme razlaza nakon tada nadolazećeg albuma. I on je tu, kobni treći album koji često bude najbolji ili barem posljednji dobar, a nerijetko i pozdravni. E sad, zašto ja pišem ovaj epitaf bendu koji je tek objavio album? Zato što sve govori da mladić zbilja odlazi u najboljim godinama, a bio je omiljen u društvu, kul i zabavan, tek sad je do kraja skužio sebe i našao svoj stil i nema ga tko zamijeniti.
'Vol. 3 - The Subliminal Verses' je najzanimljiviji Slipknot album. Maske bogme jesu pale i bend je ovdje pokazao pravo lice. Sad više nemaju šta izgubiti kao na početku, a ni ispunjavati očekivanja kako su morali na drugom albumu. Imaju svoj status, bazu fanova i taj neizbježni kraj pa su mogli napraviti što su htjeli. Na tom njihovom pravom licu se vidi da im je srcu podosta prirastao grunge, da vole solaže i nije im ni malo problematično kad ih je više od jedne po pjesmi, da su im srcu prirasli stari speed i trash metalci iz osamdesetih, a za dodatnu razliku od prethodnika, za producenta su angažirali velikog Ricka Rubina koji je albumu dao topao i puni zvuk od kojeg i najagresivnije pjesme ovdje zvuče milo i meko. Za 'Vol. 3...' deveterac je godinama skupljao ideje pa kad su se našli moralo je nastati nešto raznoliko i široko. Osjete se tako s početka albuma veliki Slayer na brzima i dominantno bubnjarskima 'The Blister Exists' i 'Three Nil', dok na kraju i na tronu jedne od najboljih Slipknot pjesama u karijeri stoji 'Danger - Keep Away', čisti Nick Cave iz antikrist faze. 'Duality' je pak srednje brzi groovy metal s refrenom, ili jednom riječju - singl.
Po prvi puta u karijeri Slipknot su snimili laganicu. I to ne jednu nego njih tri, a pravilo kaže da metalci rade najbolje balade, pa su i ove iz njihovog trojstva čiste ljepotice kakve bi Pantera voljela da ih je više napravila. Koliko su se Slipknot odmakli od svojih starih dana vidi se po tome da brzih, jednostavnih i živčanih ima tek nekoliko, a najtipičnije od kojih su 'Welcome' i 'Pulse Of The Maggots', ali, odmah uz njih stoje takve tugaljive mekanoće kao što je 'Vermillion' i 'Before I Forget' s najdepresivnijim refrenima sezone. Zapravo, više od bilo kakvog bijesa, na 'Subliminal Verses' se čuju nostalgija, tuga, melankolija, a bogme i neodgovoreni ljubavni zov. «I never wanted anybody more than I wanted you/The only thing I ever really loved was hurting you» ljubavni su stihovi koje bih od Slipknot posljednjih očekivao, dok s druge strane stihić «I won't let this build up inside of me» ruši predrasudu o metalu kao izrazu arogancije.
'Vol. 3 - The Subliminal Verses' je vjerojatno jedan od posljednjih dobrih albuma iz generacije pop-metalaca s prijelaza stoljeća i najvjerojatnije labuđi pjev benda koji je bio oživio duboko zamrzli žanr. Dok se ne pojavi netko novi, uz nepresušni underground, imamo i ovih sat vremena najboljeg što moderna žestoka gitara nudi.
Post je objavljen 30.08.2006. u 10:50 sati.