preko velike bare
...kao da je vec proljece...
zadnjih para dana su prekrasni. sunce sija, ptice cvrkucu, a u zraku se osjeca miris proljeca. bar ga ja osjecam. D. kaze da njemu ne mirise ni na sta, a da je osjecam neke mirise sigurno zato sto sam rodena u proljece pa kao lakse mi ga namirisati. umrla sam od smijeha. 
jutros je osvanuo najsuncaniji i najljepsi dan do sada. ja sam se ustala malo ranije da napravim pancakes za dorucak. jucer smo kupili svjeze jagode i pancake mix, ali se nisam sjetila koliko mi je ostalo sirupa. jutros se pokazalo jako malo, pa sam prvo morala do trgovine po njega prije nego pocnem ista praviti. otvorila sam prozore na autu i uzivala u voznji. a nakon dorucka sam izvukla D. van i otisli smo u jednu dugacku setnju po nasem naselju. stvarno bi bilo steta ne iskoristiti ovako lijep dan. i bas smo oboje uzivali. nazalost, uskoro nam najavljuju opet pogorsanje u vremenu. jedva cekam pravo proljece, da mogu stalno ici u setnju, da se mogu vozati na rolama i na biciklu i naravno da nam bude toplo.
zadnih par mjeseci D. se jako zagrijao za ideju da se kroz par godina preselimo. njegova ideja je da se zaputimo na floridu, tocnije tampa bay. moram priznati da mi se ta ideja jako svida. za sada. kako cu osjecati nakon par godina vidjet cemo. ja sam mislila da je to njemu samo prolazni hir, i da ce ga brzo proci, ali evo proslo je vec oko 5 mjeseci, a on i dalje prica o tome. vec je i gledao cijene kuca na floridi u dijelu oko tampa bay, cijene stanova, dosao do zakljucka da u tom dijelu i nema puno uragana, ukratko raspitao se o dosta stvari. i sad mene stalno davi o selidbi.
moji bas nisu bili odusevljeni kad su culi. tati su prvo na pamet pali uragani, a kad sam mu rekla da ih u tom dijelu bas i nema odgovorio mi je kako nije njima problem da malo skrenu u taj dio. ja sam ih htjela malo smiriti zezancijom pa sam rekla da nema uragana, samo krokodila sto je moje jos vise izbezumilo. da jesam ja normalna, da di cu tamo, neka nas tu di jesmo gdje nema ni uragana ni krokodila.....ma da ne pisem vise. uglavnom u zadnje vrijeme im ne spominjem mogucnost selidbe. necu ih uznemiravati dok stvarno ne donesemo odluku da cemo se seliti.
a tko zna sto ce se na kraju sve desiti i gdje cemo mi zavrsiti.
u ponedjeljak sam imala interview za posao....kroz par dana cemo saznati sto ce biti. mislim da je sve ok proslo, a onda opet tako sam mislila i prije pa na kraju nije bilo nista. vidjet cemo.....
toliko od mene....
pozdrav svima
bye
