preko velike bare
...RIP Nina...
Zbogom jednoj krasnoj djevojci, jednom velikom borcu, koja je citav svoj mladi zivot provela u jednoj velikoj borbi koju je nazalost jucer izgubila.
Iako sam ju upoznala tek prije 4 godine, iskreno joj se divim jer se unatoc teskoj dijagnozi (Epithelioid sarcoma) nikada nije predala i borila se do samoga kraja. Sa samo 23 godine prerano nas je ostavila, ali ja i svi ostali koji smo ju poznavali cemo je se zauvijek sjecati i uvijek ce nam biti u srcima!
RIP Nina
...citam...
Dosta citam i zadnje vrijeme. Kod svekrve sam vidjela jednu knjigu, odlucila ju posuditi u knjiznici i dati joj sansu. I sta da kazem, nakon prvih par stranica sam se odusevila. Rijec je o knizi The Camel Club autora David Baldacci. Buduci da knjiga ima nastavake, ja sam uredno procitala i The Collectors i Stone Cold. Sada cekam poziv iz knjiznice da mi jave da su dobili Divine Justice. To je zadnja knjiga, a nakon sto ju procitam saznati cu da li je i stvarno zadnja i da li sa njom zavrsava prica.
U meduvremenu dok cekam sam se bacila na citanje Split Second istog autora. I ova ima 2 nastavka tako da cu imati zanimaciju neko vrijeme.
Svakako pogledajte autorov website, procitaje malo da vidite o cemu pise u svojim knjigama i ukoliko mozete nabavite koju od njih i procitajte, necete pozaliti!
Pozdrav svima! 
Bye
...evo me natrag...
Nije me bilo neko vrijeme....nisam imala ni neku volju za pisanjem.Nova godina prosla kao i zadnjih par, mirno, kod kuce. Nisam bila za neke zabave i okupljanja i drustva. Godio mi je mir i tisina! I mogu slobodno reci da mi je ovo bio jedan od boljih doceka.
Samo se nadam i da ce mi godina biti bolje od prosle. Barem sto se tice trazenja posla i dobivanja istoga. Vec sam pomalo umorna od svega toga, ali se i dalje ne predajem. Do sada sam ispunila jedno 50 i kusur prijava, poslala isto toliko zivotopisa i od svega toga dobila 5 poziva na interview koji naravno nisu urodili plodom, tj. ja sam jos uvijek bez posla.
Usred svega ovoga zadnjih dana sam zahvaljujuci Facebooku pronasla jednu osobu. Isle smo skupa u srednju i druzile se konstantno te 4 godine. Nas dvije i jos tri cure. Bile smo nerazdvojne. Onda je srednja zavrsila i svaka je otisla na svoju stranu. Jedna je zavrsila u Svicarskoj, druga se vratila kuci u Hercegovinu, treca nazalost vec dvije godine nije vise sa nama, ja sam se vratila u Vukovar i kasnije dosla u Ameriku i ona je koliko sam ja znala ostala u istom mjestu. Povremeno smo se cule porukama, ponekad je pao i koji poziv i onda nakon nekih godine dana - zatisje. Koje je trajalo do pred neki dan. Zadnjih 4-5 godina, nisam skoro nista ni znala o njoj. Dobila sam neke sture informacije da se udala, u meduvremenu se ta informacija potvrdila i to je bilo to. Nista vise....
U meduvremenu sam ju onako u svojoj glavi prekrizila. Ja sam joj se pokusala jos koji put javiti, ali ona je mjenjala broj telefona tako da je svaki pokusaj pao u vodu, a kad sam ju prije toga i dobila i kad bih javila da dolazim u Split ona je uvijek imala neke obaveze koje nije mogla odgoditi.
Tako da kao sto sam i rekla za mene je bila prekrizena. Dok ju nekidan nisam nasla preko zajednicke prijateljice na Facebooku.
Nisam ni najmanje dvoumila dali da joj se javim. To sam i ucinila, poslala sam joj poruku.....a ona je meni poslala friend request. Potvrdila sam ju kao prijatelja. Sta sam drugo mogla...ili sam mozda ipak pogrijesila? Ne znam ni sama. Dug je to period od kad se nismo cule, a opet nisu ni 4 godine konstantnog druzenja malo. Da sam kojim slucajem poslije mature i ostala u Splitu mislim da bi se i danas druzile. Ali nisam...vratila sam se kuci i dogodilo se to sto se dogodilo.
Mislim da cu nasem druzenju dati jos jednu priliku....koliko ce to biti moguce preko Facebooka vidjet cemo!
Do nekog drugog puta, pozdrav svima
Drz'te fige da mi se napokon posreci sa poslom!
Bye
