preko velike bare
...Sretan Uskrs...
Sretan Uskrs svima! 
...Mazimir,Penny & Cici...
Jako volim zivotinje i veci dio zivota sam imala kucnog ljubimca. Kad sam bila mala bile su to uglavnom macke, kasnije ribice, pa opet macke, jedan period i pas, bilo je tu i jedna ptica (koja se doduse nije dugo zadrzala zbog alergije na perje pa je udomita u drugu obitelj) i evo sad opet na kraju macka i pas. 
Zasto sam odlucila pisati o mojim ljubimcima? Zato sto redovito citam jedan krasan blog o jednoj jezici Finici(pozdrav Finici), pa sam odlucila koji red posvetiti svojim "gnjavatorima"
i pocastiti vas opet kojom slikicom.
Prije dolaska u Ameriku sam kod kuce u Hrvatskoj imala jednu veliku mazu, macka kojega sam i zvala Maza. Ali buduci da je to bio jedan autohtoni domaci macor koji je vecinu vremena provodio izlezavajuci se, spavajuci, a kad je bio budan onda je uglavnom jeo, nije mu bas pristajalo to ime pa je postao Mazimir. On sad uveseljava moje kod kuce, najvise zeza moju mamu i to do te mjere da glumi kad ga ona za nesto grdi. A kako glumi - pa glumi kao da je netko povukao za uho pa cvili ko mala beba. Prefriganac!!! Evo koja slika da vidite tog malog mudrijasa. Inace ne odvaja se od ulaznih vrata, skoro je kao pas cuvar, samo ga treba nauciti kako se laje!
malo se umivamo za goste:
nema nikome u kucu:
Protezanje u poluvremenu utakmice:
Ovdje u Americi imam duplu zanimaciju. Rijec je o jednoj crno bijeloj macki i jednom jako dosadnom dalmatincu (nije D. iako je i on dalmatinac) koji je vec jednom spomenut.
Cici i Penny su u obitelj dosli davno prije mene. Penny je tu vec 13 godina, a Cici 10. I dok je Penny kupljen, Cici je dosla kao "donacija". D ju je donio jedan dan iz skole, udomio ju je od kolegice iz razreda kojoj se macka omacila pa je imala jako puno macica. A znate svi kako to ide!
I dok me Penny odmah prihvatio, Cici je trebala par mjeseci da se navikne na mene. Inace je jako plasljiva, mazi se jedino kad ju D. pozove i samo i iskljucivo njemu. Meni nekada dode, ali me zato ne ostavlja na miru kad joj treba staviti hrane u zdjelicu. Sve ostale u kuci izbjegava u sirokom luku, jedino ce prici kad joj treba otvoriti vrata da izade van ili da ude u kucu. Obozava leci na moju bijelu fotelju (iako ima svoju kosaru) i onda ja poludim kad moram cistiti njene dlake. Voli se maziti samo oko usiju, ne voli se izvaliti na leda pa da joj se ceska trbuh (Mazimir je ovo obozavao, sav bi se opustio i objesio da je par puta odvalio iz moga krila ili sa stepenica ili gdje je vec lezao), obozava kad D. legne pa mu se popne na prsa i onda prede. Tu se zadrzi oko 5 minuta i vec je u pokretu. Evo i madam Cici.
Cici za vrijeme popodnevnog drijemeza:
jedna od poza za spavanje:
Omiljena poza za spavanje:
Nekad sluzi i kao ukras :
Cici nadgleda situaciju u dvoristu:
Penny je sasvim druga prica. Dok Cici nece nikome ni blizu, Penny se svima mota oko nogu. Nikako ne voli biti sam, a ako skuzi da netko jede ponasa se kao priljepak. Od kako sam tu za svaki obrok sjedi pokraj mene i obavezno mu je glava u mome krilu. Kad vidite to tuzno lice mislite da jadnik nije nista jeo barem mjesec dana. Kad se nesto radi, tek je onda dosadan, jer se mota po nogama i sve mora vidjeti, pa tako obavezno ide za mnom kad usisavam kao da provjerava, a kad D. nesto sastavlja, sve on mora prenjuskati da vidi o cemu se radi. Kad smo premjestali neke police skoro smo vrat polomili jer se on motao oko nogu!
Zadnjih 2 godine mu noge vec polako otkazuju i jako se tresu pa mu treba cijela vjecnost da se popne na kat. Dijelom je to zbog starosti, ali i zbog toga sto ga je kad je bio mladi udario auto. Jedva je ostao ziv. Ako nije u kuci onda vani ganja Cicia (obicno ljeti) i bjezi od bazena da ga slucajno netko ne poprska. Inace nikako se ne voli cesljati, a kupati jos manje. To mu je veeelika tlaka!
Penny na svome jastuku:
Klopa se pasja hrana, kad nitko nije htio nista dati:
"Maziteeee meeeee":
"Jel to imas nesto za klopu?":
"Tko to prolazi a da ja nisam vidio?":
Eto, toliko za sada, nadam se da vam se svidaju slike i ovi moji gnjavatori koje unatoc svemu jako volim!
Pozdrav svima do iducega puta!
Bye
...dobila sam peticu ...
e ovako, na pocetku da prvo nesto ispravimo. nakon zanovjetanja sa strane i primjene vise sile hrkala cu od sada oslovljavati sa D. tako! sad svi sretni i zadovoljeni. idemo dalje!
stigli rezultati prve zadace, one o kojoj sam prosli put pisala, Richard II. nakon sto sam izgubila cijeli dan pisajuci sve na hrvatskom, pa onda jos jednu cijelu vecer opet sve ponavljajuci D. napokon su stigli rezultati naseg (citaj moga) rada i truda. ja sam se na sve moguce nacine potrudila da dokazem da je Richard II uistinu tragedija, a profesor je hvala bogu to prepoznao. 
jedva cekam kakvu je poslasticu spremio za sljedeci zadatak!
nekidan sam dozivjela "lijepo" iznenadenje od svoje svekrve, kad nam je obznanila da ide u philadelphiu na koncert. ciji? BON JOVIA !!!! 
ja sam glumila smirenost, ali je D pukao sta nam nije rekla za koncert pa smo i mi mogli ici. ali eto, proso voz kako bi se reklo! nas dvoje smo ju vozili da se nade sa 3 kolegice prije na veceri pa su njih 4 zaprasile skupa. i dok smo kretali prvo je D predlozio da ju zgazim pa eto nam jedne karte, a onda da kasnije pokupim jos jednu od njenih kolegica i eto nama i druge karte.iako je ponuda bila primamljiva ipak to nisam napravila. kasnije sam gledala listu nadolazecih koncerata i doznala da nece biti nista u skorijoj buducnosti nama tako blizu.
nakon svega sam otisla u mall, razbistriti misli, setajuci po trgovinama. ne, nisam nista kupila. gledala jesam ali nista za mene. uskoro ce nam se krstiti necakinja, pa gledam moguce poklone. sve je planirano za tjedan dana nakon uskrsa, kasnije idemo na rucak u jedan fini talijanski restoran i tamo nas se trba okupiti oko 80. kad sam cula brojku zamalo sam pala u nesvjest! pa to su manji svatovi!!! a bit ce nas od svuda. tata je hrvat 
dakle bit ce jos ekipe iz lijepe nase, a mama je pola talijanka pola irkinja. ima da bude veselo! 
ja sam samo D rekla da kad budemo krstili nase dijete, nema sanse da nas bude toliko. najbolje da kidnemo u hrvatsku pa da tamo krstim dijete, samo me strah da moji ne naprave jos veci show!!!
jucer smo proveli dan u skitnji. isli smo malo do ocean citya, ali je tamo bilo jako hladno (zbog vjetra) pa smo se odlucili da ipak odemo do atlantic citya. tamo se i u zatvorenom ima sta vidjeti. donjeli smo i odluku da necemo ici parkwayom pa expreswayom do tamo vec okolo "lokalnim" cestama. tako smo zavrsili na cesti broj 9, za koju mi je D. odmah rekao da ona ide do New Yorka. zaboravila sam spomenuti da je u zadnje vrijeme opsjednut New Yorkom i samo bi tamo isao, to je bio i prvi prijedlog jucer kad smo se dogovarali kuda cemo ici.
parkirali smo se u Caesar's kasinu, pa se malo tamo prosetali, pa otislu u mall koji se nastavlja iz kasina, pa tamo parili oci (makar ja i to na gucci, tiffany, l.vuitton...),malo smo se i slikali, odmarali na pijesku (tj. na lezaljkama na pijesku i to isto u mallu), pa smo se setali boardwalkom i na kraju se pocastili vecerom u rainforest cafeu. dogovorili smo se da cemo cim jos malo vise zatopli ovo sa setnjom cesce raditi. jedva cekam!!!
eto, dosta za ovaj put, cujemo se (nadam se) uskoro!!!
bye
evo malo slikica:
Ocean City
Atlantic City
u rainforest cafeu:
