preko velike bare
nesanica i jos ponesto
sinoc sam imala problema sa spavanjem. dok je pokraj mene ovaj moj testerisao sve u 16, ja sam se vrtila kao riba na gradelima po krevetu. kad mi je koncentracije i strpljanj totalno nestalo ustala sam se, otisla u drugu sobu i sjela za komp. jos u krevetu sam se sjetila jednog filma na koji sam nabasala dan prije na youtube - u. Film se zove Vukovar - poslednji rez. Doduse na spomenutoj stranici je stavljen izrezan u djelove, ali to meni ne predstavlja nikakav problem. I tako sam ja odlucila u 3 ujutro zbog necijeg hrkanja ustati i odgledati taj film. Inace prije 18.11. postanem malo drugacija nego inace , ne znam kako bih to svoje stanje uopce i nazvala. Sto se tice samog filma svidio mi se, korektno je napravljen, obje strane jednako su zastupljene sve ok, ali meni je cijelo vrijeme bila knedla u grlu. jos kad sam vidjela svoga ujaka ostala sam bez teksta. doduse nitko me nije mogao ni cuti i da sam nesto rekla, jedino penny, jedan jako, jako dosadan dalmatinac koji je takoder hrkao, tako da se vjerovatno ni on ne bi obazirao na mene.
i nakon gledanja filma, jos uvijek sam bila totalno nezainteresirana za spavanje, pa sam u glavi pocela vrtiti film " sto bi bilo da je bilo". e ljudi moji tek je tu bilo raznih scenarija. da se sve to nije desilo, taj rat, progonstvo tko zna gdje bih ja bila danas i kako bi lijecila ovu svoju nesanicu.
ali necu vas sa time zamarati. jedino cu napisati da sigurno ne bih bila ovdje gdje jesam i sa osobom s kojom sam.
na kraju sam se vratila u krevet i jos pola sata se vrtila i slusala kako kisa pada i razmisljala o proslosti i ostalim gluposti,. uspjela sam nekako zaspati, a kako niti sama ne znam, jednostavno sam zaspala.
danas sam slucajno zavrsila u kazalistu na predstavi. nije bio broadway, ipak se radilo o predstavi koju su odrzali studenti na fakultetu na kojem ovaj moj usavrsava svoje zanimanje. bilo je tako zanimljivo da sam skoro 5 puta zaspala. ili je to ipak mozda bilo zbog moje neispavanosti? kad malo razmislim mislim da je ipak bilo zbog predstave jer nisam jedina kojoj je glava tonila u majicu. zbrisati nismo mogli jer smo sjeli u kut, a da bi se odatle izvukli trebali bi preskakati preko pola gledalista. prije dolaska smo imali ideja da dodemo, sjednemo i cim se svjetla ugase - smug na veceru. planovi nam propali. ako se pitate zasto smo sjeli bas u kut, to je zato jer je samo tamo ostalo mjesta. da me pitate kako se zvala predstava, nemam pojma sta da odgovorim, popamtila sam jedino sacicu glumaca koji su se mucili sa juznjackim naglaskom.
i kad je ta muka napokon zavrsila, nakon nekih sat i pol vremena, vec izgladnjela sam se poveselila veceri, ali su mi se planovi opet poremetili. ustao se dekan i poceo naveliko i nasiroko razglabati sta je valjalo, a sta ne pozivajuci usput ostale profesore da mu se pridruze u kritiziranju. vec vidno popizdjela ( koji me znaju, upoznati su sa tim kakva sam kad popizdim), lupila sam laktom u rebra ovog svoga i rekla - ustaj i gibamo. preskacuci koljena u publici u svojim visokim cizmama, skoro sam sjela na jednom starog profesora, ali barem smo se izvukli!!! nakon pola sata sam napokon jela svoj prvi normalni obrok taj dan i uzivala u passion fruit limunadi.
vidjevsi moje izmuceno lice nakon cijelog dana provedenog van kuce i nakon ove muke sa kazalistem, moje me hrkalo pocastilo sa novim sandalama. jest da ce morati pricekati iducu sezonu, ali nema veze......ili mozda nece....vec cu ja naci priliku da ih obujem.
sutra idemo na zabavu, imam feeling da ce tamo biti materijala za iduci post. do tada, pozdrav svima!!!
bye
