Linkovi
IN MEMORIAM DENIS GARAGIC 16.08.1979.-25.07.2005.

blogger.ba 1
blogger.ba 2
Doktori, sestre...
Hipokratova zakletva
Tuzlarije
PRAVDA ZA DENISA-Sarajevo-x
Facebook
YouTube

Kako je Blogger.ba najavio gasenje 01.03.2015.godine, odlucih da svoje dugogodisnje pisanje o svom sinu Denisu nastavim ovde. Prethodno cu hronoloski poredati ranije postove sa prvog bloga na kojem sam pocela pisati 2008.godine.






Moj Sin Denis Garagic - PRAVDA ZA DENISA

ponedjeljak, 18.05.2015.

DENIS – 94 MESECA…

(post pisan 25./29/.05.2013.)

Dana 29.05.2013.g. nestalo je sve…
Srecom u toku dana je vraceno, osim zadnjih postova.
Ponavljam poslednji post od 25.05.2013.




"Besmrtna pesma" - Denisova omiljena pesma koju je nosio sa sobom...
27.05.2005. godine sedeo je u tuzlanskom kaficu “Kazance” sa svojom kolegicom i prijateljicom Selmom…
Napisao je na engleskom posvetu: "Secanja zive zauvek… posle mene mene secanja ce ostati" i dao Selmi…
Sahranjen je 27.07.2005. godine… dva meseca nakon napisane posvete… a nije napunio ni 26 godina…
Secanja zive zauvek Sine moj…


"Ako ti jave: umro sam, ti znas, ja to ne umem"




Kazu: "NAJVECI je onaj ko OPROSTI" …
Ne, ja nisam najveca… i NECU da budem najveca…
Ja sam NAJMANJA… i ostacu najmanja - NIKADA NECU OPROSTITI!
Zlocin koji su ucinili, zlocin koji su krili, negirali, zataskavali na sve moguce nacine i o kojem jos uvek LAZU, cak i pod zakletvom, ne moze i NE SME biti oprosten, NIKADA!


Komentar na blogger.ba (post pisan 25./29/.05.2013.):

Komentar 26.05.2013.:
Draga Nevenka,
Sjećanja su jedina koja nam ostaju, poslije svega...Samo što je jako bolno sjećati se kako je bilo, razmišljati kako je trebalo biti, kako bi bilo kad....Sjećanja bole ali naravno da će živjeti dok živimo i mi.
"Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je kako ne bi boljela. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života." (Meša Selimović)

Objavio/la gordanasi prije 7 sati 24 minute

Objavio/la nevenkagaragic 29. Maja 2013. u 19:49

- 09:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2015 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2024 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (2)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovaj blog posvecujem svom voljenom sinu Denisu koji je zbog pogresne dijagnoze preminuo na Internoj klinici UKC-a Tuzla 25.07.2005. god. u 26-oj godini zivota.
"GRESITI JE LJUDSKI, ALI U GRESKAMA USTRAJATI OBELEZJE JE LUDAKA."