Moj Sin Denis Garagic - PRAVDA ZA DENISA
petak, 27.02.2015.
DENIS I IGOR
(post pisan 09.04.2009.) Danas (09.04.2009.), pre 27 godina, Denis je bio presrecan. Dobio je malog brata. Obozavao ga je. "Mama, place mali", trcao je da ga umiri.    Gubitak starijeg brata Igor je tesko podneo. Noc 23/24.07.2005.godine, kada je Denisu pozlilo, Igor je proveo na putu za Podgoru. Sok je bio preveliki kad mu je 25.07. javljeno da se vrati.    Devet meseci je bio na bolovanju, na raznim pretragama, terapijama, snimanjima. Vodili smo ga i u Beograd na kliniku za srce "Ostrog". Nema sta nije snimao, a neku konkretnu dijagnozu niko nije utvrdio. Kad su u UKC-u “lupili" jednu glupost, van svake pameti (ne zelim je ni spominjati), poslala sam nalaze u Zagreb gde mi je potvrdjeno da se bas radi o gluposti. Zvuci mi vrlo, vrlo poznato! Tada sam se okrenula alternativi i podizanjem imuniteta povratila Igora u normalu, koliko je to moguce nakon dozivljenog stresa zbog iznenadne smrt starijeg brata.    Denis je Igoru bio uzor u svemu. Cak je i srednju skolu Igor birao prema svom uzoru Denisu – elektrotehnicku. Denis mu je bio SVE. I danas, jos uvek, ceka da se Denis vrati. Cini mu se, otisao je na put sa kojeg svakog casa moze "banuti"u njihovu zajednicku sobu …  Komentar na isti post mog bloga na blogger.ba koji je najavio UKIDANJE 01.03.2015.godine: "Draga Nevenka, Od prošlog suđenja sam jednostavno zanijemila...Ostala sam bez teksta. Nekoliko puta sam htjela dopuniti blog ali jednostavno sam zurila u računar i ništa nisam mogla napisati...Nestalo je riječi... Vaši sinovi su preslatki, rastužile su me ove slike iz djetinjstva...sjetila sam se svog djetinjstva, Cece i mene... SMRT U KRIVO VRIJEME Već nestalo si, dijete, korakom hitrim, a da nisi upoznalo život sneni, dok mi, stari, u mrežu poznih ljeta zapleteni, još uvijek kročimo stazama životnim. Tek pogled i jedan dašak, Zemljina zraka i svjetlosti dana, život te dadne samo na časak, a onda te nađosmo zauvijek uspavana. U tom dašku i pogledu jednom, možda se igre i čari svog života skriše, dok se ti, prepadnut, od života sakri. A kad smrt i oči naše jednom ugasne, možda nam se učini da ne vidješe ništa više nego oči tvoje." Objavio/la gordanasi 16. Aprila 2009. u 10:11 |
