utorak, 31.01.2017.
VALIDACIJA HRVATSKE VERZIJE LJESTVICE SOCIO-EMOCIONALNE DOBROBITI I OTPORNOSTI PREDŠKOLSKE DJECE (Tatalović Vorkapić S., Lončarić D.)
Kako bi lakše mogli odrediti što je to dobrobit za dijete vodimo se poznatim teorijama i dostupnim istraživanjima ali i očekivanjima društva, roditelja i odgajatelja. Ovdje je riječ o socio-emocionalnoj dobrobiti i istraživanju načina na koji se ova dobrobit zapravo može mjeriti, za što je nužno upotrijebiti mjerne instrumente koji se prilagođavaju određenom kontekstu.
Ryan i Deci (2001) prema autorima članka dobrobit definiraju kao stanje koje prije svega ovisi o percepciji pojedinca, a odnosi se na optimalno psihološko iskustvo. Dobrobit djece je od visokog značaja za samo dijete, roditelje i odgojitelje, te predstavlja svrhu odgojno-obrazovnog djelovanja na dijete, a ujedno je i indikator kvalitetne prakse.
Dobrobit za dijete vrlo često nema jednoznačne definicije stoga autori Mayr i Ulich (2009) ističu potrebu za mjernim intrumentom koji bi služio u više svrha: analize trenutnog stanja socio-emocionalne dobrobiti i psihološke otpornosti djece u vrtićima, te u svrhu praćenja razvoja pojedinih aspekata socio-emocionalne dobrobiti i psihološke otpornosti tijekom duljeg vremena, mogućnosti razvijanja različitih programa prevencije i rane intervencije na temelju utvrđenih rezultata, davanja objektivnih povratnih informacija roditeljima o socio-emocionalnom razvoju njihove djece, rane detekcije usporenog razvoja pojedinih aspekata socio-emocionalnog razvoja
Cilj rada je validacija ljestvice koja će mjeriti socio-emocionalnu dobrobit i pihološku otpornost u kontekstu ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (ljestvica dobrobiti i otpornosti predškolske djece - LJSEDOPD)
S obzirom na manjak interventnih i preventivnih programa u našoj zemlji, javlja se potreba za prilagodbom i validacijom upravo ovog mjernog instrumenta.
Socio-emocionalna dobrobit podrazumijeva socio-emocionalne kompetencije (sposobnosti iniciranja i održavanja međusobnih zadovoljavajućih odnosa), socio-emocionalni razvoj, mentalno zdravlje, psihološku otpornost, učenje, pozitivne vršnjačke odnose, spremnost za školu. Prema istraživanjima o mentalnom zdravlju donose se različite koncepcije, a jedna od njih je da psihološki zdrava osoba ima sposobnost empatije i savjesti, razvijenu komnikaciju i socijalne kompetencije te sposobnost rješavanja problema, a odgajatelj je osoba koja ima ulogu očuvati mentalno zdravlje djeteta. Niz različitih autora iznosi koncepcije s obzirom na istraživanja (Deci i Ryan (2000), Becker (1982, 1986).
psihološka otpornost kao koncept proizlazi iz istraživanja o rizicima u razvoju djece. Otpornost je opisana kao pozitivan smjer razvoja unatoč rizičnim faktorima koji povećavaju vjerojatnost razvoja nekog psihopatološkog procesa. Otpornost podrazumijeva laki temperament i društvenost, sposobnost izazivanja pozitivnih emocija kod drugih, pozitivno samopoimanje i samopoštovanje, autonomiju i nezavisnost, proktivan pristup rješavanju problema, ustrajnost i koncentraciju, visoku znatiželju, empatiju i slično.
Definiranje skale opažanja proizlazi iz teorijskog okvira, pa se prema tome, u vrtiću mogu opažati: uspostavljanje kontakta i socijalne vještine, samokontrola i promišljenost, asertivnost, emocionalna stabilnost i suočavanje sa stresom, orijentiranost na zadatak i uživanje u istraživanju.
U istraživanju spolnih razlika u socijalnim vještinama utvrđeno je da djevojčice imaju više rezultate na svim podljestvicama socijalnih vještina, osim kontrole i asertivnosti na osnovu procjena učitelja, dok se na osnovuroditeljskih procjena pokazalo da ne postoji razlika.
METODA:
U istraživanju je sudjelovalo N=112 odgojiteljica koje su primjenom Ljestvice socio-emocionalne dobrobiti i otpornosti predškolske djece opažale ukupno N=1792 djece (939 djevojčica i 853 dječaka) proječne dobi M=4,89 godine (SD=1,133) u rasponu od 1-7 godina. Procjene su provedene u Primorsko-goranskoj županiji (N=997 djece), Istarskoj županiji (N=42 djece) i Zagrebačkoj županiji (N=1315 djece). Odgajatelji su odabrani kao prigodni uzorak, a procjenjivali su u raponu 4-25 djece u svojim dobno mješovitim skupinama, od čega je prosječan broj opažane djece bio M=16 (SD=4,391)
za mjerenje socio-emocionalne dobrobiti i psihološke otpornosti predškolske djece primijenjena je skala Ljestvica socio-emocionalne doborbiti i otpornosti predškolske djece (Mayr i Ulich 2009), koja ima svoju njemačku i englesku verziju. Ovaj je upitnik namjenjen djeci u sobi od 3-6 godina u dječjim vrtićima od strane odgajatelja. S ciljem prilagodbe i uvažavanja socio-kulturalnih specifičnosti predškolskog odogoja u našoj zemlji i varijabli konteksta, posljednjoj verziji prijevoda LJSEDOPD koja se sastoji od 6 podljestvica s po 6 čestica dodane su s obzirom na sadržajnu i teorijsku podlogu svake ljestvice po dvije dodatne čestice od strane istraživača. Ističe se važnost konteksta odnosno uvode s evarijable karakteristika procjenjivača, svrhe procjenjivanja i kontekt u kojemu se dijete procjenjuje, što je i prijedlog samih autora izvorne ljestvice. Originalana ljestvica ima 6x6 čestica, dok je na nju dodano ukupno 13 čestica [(5x2)+3] od strane nezavisnih istraživača/sustručnjaka., tako da je za primjenu istraživanja iznosila 49 čestica. pr. Čestice za podljestvicu Emocionalna stabilnost i suočavanje sa stresom je "nakon neje stresne situacije dijete se brzo oporavlja".
Gradovi i vrtići u županijama slučajno su odabrani, te se je tražio pristanak ravnatelj i informiralo e je roditelje, a voditelje i stručne suradnike informiralo se je o svrsi i tijeku istraživanja. Istraživanje su provodile odgajateljice koje su upisale diplomski studij Rani i predškolski odgoj i obrazovanje (N=30). Osim provođenja istraživanja u vlastitoj skupini pronašle su još četiri kolegice za suradnju. Istraživanje je bilo dobrovoljno i anonimno. Odgojiteljice koje će procjenjivati dobile su grupnu uputu. Popunjavanje jedne skale trajalo je 5-7 dana dok je cjelokupno prikupljanje podataka trajalo 6 mjeseci.
REZULTATI:
Obrada podataka obuhvaćala je eksploratornu faktorsku analizu (jer su dodane nove čestice) pod komponentnim modelom (H. Hotelling) uz Varimax rotaciju i analizu pouzdanosti. Osim toga provedene su i deskriptivna analiza i analize varijance po dobi i spolu. Uzorak koji je ušao u analizu su djeca od 3 do 7 godina, pa je N=1748. U pojedinim česticama je došlo do zasićenja na nekoliko faktora (iznad 0,400) te do promjena u odnosu na originalni model te su izostavljene su iz daljnih analiza. Prema rezultatima eksplorativne faktorske analize zadržano je 5 faktora.
Sve su ljestvice pokazale vrlo visoke i zadovoljavajuće razine pouzdanosti. Zasebne ANOVE pokazale su značajne razlike između dobi i spola djece. Odgajateljice su procjenile da su sve dimenzije ljestvice kod djevojčica značajno razvijenije nego kod dječaka.
RASPRAVA:
Može se reći da faktorska struktura primijenjene ljestvice na uzorku djece predškolke dobi na našem jezičnom području nije u potpunosti potvrdila hipotezu (s obzirom na očekivanu strukturu od 6 faktora). Tri podljestvice zadržale su pretpostavljenu strukturu.
Čestice u kojima odgajateljice procjenjuju u kojoj mjeri dijete inicira aktivnosti igre na način da su svi zadovoljni i da je ustrajno u svojim inicijativama se nisu pokazale valjanima za procjenu asertivnosti kod djece, dok su neke ljestvice izazvale nejasnoće i nerazumijevanje pri procjeni s obzirom na njezinu duljinu. Podljestvica Orijentiranost na zadatak izdvojena je iz postojeće faktorske kulture prvenstveno radi neadekvatnosti termina "zadatak", te je predloženo od odgajatelja da se u budućim istraživanjima koristi termin "aktivnost".
Značajan pad u uživanju pri istraživanju utvrđen je za dob djece s treće na četvrtu godinu (djeca u adaptaciji). Pri traženju odgovora, dakle, kod interpetacije rezultata mora se u obzir uzeti cijeli kontekst, od prilagodbe djece, dobi djece, mješvitosti skupina do kulturalnih razlika.
članak možete preuzeti na slijedećem linku: http://hrcak.srce.hr/file/193745
- 20:53 -
NTC sistem učenja i njegova primjena u tjelesnom odgoju djeteta predškolske dobi
U posljednje vrijemei kod nas sve popularniji i poznatiji NTC sustav učenja zahvaljujući čovjeku koji već nekoliko godina održava niz seminara i predavanja po cijeloj Hrvatskoj, dr Ranku Rajeviću, dugogodišnjeg člana svjetske Mense za darovitu djecu.
Pokušat ćemo odgovoriti na niz pitanja: O čemu se zapravo radi? Što je NTC sustav učenja i kome je namjenjen? Zašto se ovdje govori o tjelesnoj aktivnosti i zbog čega je važna rana tjelesna aktivnost?
Suvremeni pogledi na dijete vide ga kao kompetentno biće koje živi i uči aktivno sudjelujući u svom vlastitom učenju i življenju i postaje (ili ostaje) kritički mislioc i stvaralačko biće. Više ga se ne smatra objektom u kojeg se "ulijeva" znanje" od strane odraslog, već se cijeni njegova individualnost kao pojedinca koji sebi i ovom svijetu može mnogo više pružiti nego što se od njega očekuje, te je kvaliteta rane dobi vrlo značajna za cijeli život. Rano djetinjstvo i razvoj mozga usko su povezani; više od 50% sazrijevanja mozga završeno je do pete godine života. Dijete je aktivno biće koje se izražava cijelim svojim tijelom i aktivno pristupa okolini, što je priroda njegovog učenja i stimuliranja mozga za učenjem, a uloga odraslih je prepoznati te potrebe za ranom stimulacijom.
Prema tome,od velike je važnosti podrška ranom razvoju, pri čemu se razvijaju različiti programi i pristupi učenju.
U svom članku Autorice Radmanić, L. I Vujkov, S. NTC (Nikola Tesla Centar – Odeljenje Mense za nadaenu decu) sustav učenja definiraju kao program koji svojim sadržajem predstavlja podršku ranom učenju i razvoju mozga. To je relativno novi program koji se kod nas tek počinje uvoditi (za sada u nekim privatnim dječjim vrtićima). Zanimljiv mi je upravo iz razloga što u pristupu programa dominiraju interakcija, aktivnosti razmišlXanja djeteta i njegov uspješan razvoj. Zadaci programa koji je razrađen i formiran na način da u obiteljskom i vrtićkom/školskom kontekstu bude primjenjiv su da: razvija divergentno mišljenje i sustav razvijanja stvaralaštva (otkrivanje višeznačnosti datih činjenica i povećavanje vrijednosti pruženih informacija), razvija strategije stvaralačkog učenja putem otkrića, razvija motivacijske komponente stvaralaštva, pomaže u sintezi empirijskog istraživanja i teorijskog uopćavanja te asocijativnoj osnovi otkrića i pronalaženju novog na osnovu nekompletnih činjenica i nedovoljno strukturiranog materijala, doprinosi individualizaciji stvaralačkog učenja prema kognitivnom razvoju ispitanika. Zanimljivo je da su pod vodstvom dr Ranka Rajovića program kreirali niz stručnjaka s područja pedagogije, neurofiziologije, defektologije, psihologije i genetike.
Primjenom programa postigli su se provjereni rezultati kao što su: brže učenje i pamćenje prilikom odrđenih tjelesnih aktivnosti, bolji rezultati u izvršavanju školskih obveza kod djece s teškoćama u razvoju.
Svjedoci smo vremena u kojem nažalost djeca sve više borave pred raznovrsnim ekranima, a sve manje u prirodi, krećući se, aktivno stupajući u raznovrsne interakcije kroz pokret, dodir, aktivnu igru i istraživanje okoline. Pri tome se odgovornost roditelja ističe kao osoba koje često djeci onemogućuju pravilan razvoj odnoseći se prezaštitnički prema djeci iako s najboljom namjerom. Biološki potencijal mozga neće biti moguće ostvariti ako se dijete dovoljno ne kreće. Takav primjer je preskakanje faza u razvoju (sjedenje, puzanje (razvoj šake – kasnije pisanja!), stajanje, hodanje) iz čega u daljnjem razvoju djeteta mogu proizaći određene teškoće i nemogućnosti. Prezaštitnički odnos i moderna vremena donose nedotatak stimulansa kojih bi dijete već o svojeg dolaska na svijet prirodno trebalo imati (optički i senzorni – boje, uzorci, zajednička igra, samostalno kretanje...)
NTC program podrška je roditeljima i odgajateljima koji se ostvaruje pozitivnom emocionalnom i socijalnom okruženju oslobađajući potencijale svih koji u njemu sudjeluju, a provode ga stručnjaci i odgajatelji koji imaju certifikat za njegovo provođenje. Zanimljivo je to što se tijekom provedbe programa ispituju učinci te su vidljivi rezultati.
Dodatna stimulacija razvoja sinapsi dio je NTC programa (koji još sadrži i stimulaciju asocijatovnog razmišljanja kao i stimulaciju razvoj funkcionalnog razmišljanja).
Kod dodatne stimulacije razvoja sinapsi provode se kineziološke aktivnosti koje razvijaju motoričke sposobnosti, a važne su kao stimulator razvoja neuronske mreže. Mogu se koristiti kao preventiva nekim razvojnim poremećajima proizašlih iz nezdravog i modernog načina života.
Vježbe za akomodaciju oka pridonose stimulaciji razvoja očnih mišića i razvoju akomodacije (povezanost ka s područjima u mozgu). To su bacanje i ubacivanje lopte te praćenje očima lopte ili drugog predmeta u pokretu, plivanje, trčanje i slično. Vježbe rotacije stimuliraju vestiblarni sustav u mozgu (centar za ravnotežu) čime pomažemo pri izgradnji neuronskih puteva. Vježbe za ravnotežu sadrže skakanje, prekakivanje, balansiranje na gredi i slično, dok kod vježbi za finu motoriku potiče se koordinacija oko – ruka. Ovdje se ističe povezanost prstiju čiji živčani završeci stimuliraju veliki dio mozga, a vježbe obuhvaćaju igre kockama, plastelinom/glinom/tijestom, sjeckanje i slično.
Da li ste se i sami raspitivali o NTC programu i što vas je najviše zainteresiralo?
Što mislite o njegovoj provedbi, i da li biste se željeli iskušati u istoj?
Članak možete preuzeti na slijedećem linku:
http://www.pzsport.rs/PDF/aup/Aup14_web.pdf#page=35
35.-39. str.
- 20:44 -
