utorak, 31.01.2017.
VALIDACIJA HRVATSKE VERZIJE LJESTVICE SOCIO-EMOCIONALNE DOBROBITI I OTPORNOSTI PREDŠKOLSKE DJECE (Tatalović Vorkapić S., Lončarić D.)
Kako bi lakše mogli odrediti što je to dobrobit za dijete vodimo se poznatim teorijama i dostupnim istraživanjima ali i očekivanjima društva, roditelja i odgajatelja. Ovdje je riječ o socio-emocionalnoj dobrobiti i istraživanju načina na koji se ova dobrobit zapravo može mjeriti, za što je nužno upotrijebiti mjerne instrumente koji se prilagođavaju određenom kontekstu.
Ryan i Deci (2001) prema autorima članka dobrobit definiraju kao stanje koje prije svega ovisi o percepciji pojedinca, a odnosi se na optimalno psihološko iskustvo. Dobrobit djece je od visokog značaja za samo dijete, roditelje i odgojitelje, te predstavlja svrhu odgojno-obrazovnog djelovanja na dijete, a ujedno je i indikator kvalitetne prakse.
Dobrobit za dijete vrlo često nema jednoznačne definicije stoga autori Mayr i Ulich (2009) ističu potrebu za mjernim intrumentom koji bi služio u više svrha: analize trenutnog stanja socio-emocionalne dobrobiti i psihološke otpornosti djece u vrtićima, te u svrhu praćenja razvoja pojedinih aspekata socio-emocionalne dobrobiti i psihološke otpornosti tijekom duljeg vremena, mogućnosti razvijanja različitih programa prevencije i rane intervencije na temelju utvrđenih rezultata, davanja objektivnih povratnih informacija roditeljima o socio-emocionalnom razvoju njihove djece, rane detekcije usporenog razvoja pojedinih aspekata socio-emocionalnog razvoja
Cilj rada je validacija ljestvice koja će mjeriti socio-emocionalnu dobrobit i pihološku otpornost u kontekstu ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (ljestvica dobrobiti i otpornosti predškolske djece - LJSEDOPD)
S obzirom na manjak interventnih i preventivnih programa u našoj zemlji, javlja se potreba za prilagodbom i validacijom upravo ovog mjernog instrumenta.
Socio-emocionalna dobrobit podrazumijeva socio-emocionalne kompetencije (sposobnosti iniciranja i održavanja međusobnih zadovoljavajućih odnosa), socio-emocionalni razvoj, mentalno zdravlje, psihološku otpornost, učenje, pozitivne vršnjačke odnose, spremnost za školu. Prema istraživanjima o mentalnom zdravlju donose se različite koncepcije, a jedna od njih je da psihološki zdrava osoba ima sposobnost empatije i savjesti, razvijenu komnikaciju i socijalne kompetencije te sposobnost rješavanja problema, a odgajatelj je osoba koja ima ulogu očuvati mentalno zdravlje djeteta. Niz različitih autora iznosi koncepcije s obzirom na istraživanja (Deci i Ryan (2000), Becker (1982, 1986).
psihološka otpornost kao koncept proizlazi iz istraživanja o rizicima u razvoju djece. Otpornost je opisana kao pozitivan smjer razvoja unatoč rizičnim faktorima koji povećavaju vjerojatnost razvoja nekog psihopatološkog procesa. Otpornost podrazumijeva laki temperament i društvenost, sposobnost izazivanja pozitivnih emocija kod drugih, pozitivno samopoimanje i samopoštovanje, autonomiju i nezavisnost, proktivan pristup rješavanju problema, ustrajnost i koncentraciju, visoku znatiželju, empatiju i slično.
Definiranje skale opažanja proizlazi iz teorijskog okvira, pa se prema tome, u vrtiću mogu opažati: uspostavljanje kontakta i socijalne vještine, samokontrola i promišljenost, asertivnost, emocionalna stabilnost i suočavanje sa stresom, orijentiranost na zadatak i uživanje u istraživanju.
U istraživanju spolnih razlika u socijalnim vještinama utvrđeno je da djevojčice imaju više rezultate na svim podljestvicama socijalnih vještina, osim kontrole i asertivnosti na osnovu procjena učitelja, dok se na osnovuroditeljskih procjena pokazalo da ne postoji razlika.
METODA:
U istraživanju je sudjelovalo N=112 odgojiteljica koje su primjenom Ljestvice socio-emocionalne dobrobiti i otpornosti predškolske djece opažale ukupno N=1792 djece (939 djevojčica i 853 dječaka) proječne dobi M=4,89 godine (SD=1,133) u rasponu od 1-7 godina. Procjene su provedene u Primorsko-goranskoj županiji (N=997 djece), Istarskoj županiji (N=42 djece) i Zagrebačkoj županiji (N=1315 djece). Odgajatelji su odabrani kao prigodni uzorak, a procjenjivali su u raponu 4-25 djece u svojim dobno mješovitim skupinama, od čega je prosječan broj opažane djece bio M=16 (SD=4,391)
za mjerenje socio-emocionalne dobrobiti i psihološke otpornosti predškolske djece primijenjena je skala Ljestvica socio-emocionalne doborbiti i otpornosti predškolske djece (Mayr i Ulich 2009), koja ima svoju njemačku i englesku verziju. Ovaj je upitnik namjenjen djeci u sobi od 3-6 godina u dječjim vrtićima od strane odgajatelja. S ciljem prilagodbe i uvažavanja socio-kulturalnih specifičnosti predškolskog odogoja u našoj zemlji i varijabli konteksta, posljednjoj verziji prijevoda LJSEDOPD koja se sastoji od 6 podljestvica s po 6 čestica dodane su s obzirom na sadržajnu i teorijsku podlogu svake ljestvice po dvije dodatne čestice od strane istraživača. Ističe se važnost konteksta odnosno uvode s evarijable karakteristika procjenjivača, svrhe procjenjivanja i kontekt u kojemu se dijete procjenjuje, što je i prijedlog samih autora izvorne ljestvice. Originalana ljestvica ima 6x6 čestica, dok je na nju dodano ukupno 13 čestica [(5x2)+3] od strane nezavisnih istraživača/sustručnjaka., tako da je za primjenu istraživanja iznosila 49 čestica. pr. Čestice za podljestvicu Emocionalna stabilnost i suočavanje sa stresom je "nakon neje stresne situacije dijete se brzo oporavlja".
Gradovi i vrtići u županijama slučajno su odabrani, te se je tražio pristanak ravnatelj i informiralo e je roditelje, a voditelje i stručne suradnike informiralo se je o svrsi i tijeku istraživanja. Istraživanje su provodile odgajateljice koje su upisale diplomski studij Rani i predškolski odgoj i obrazovanje (N=30). Osim provođenja istraživanja u vlastitoj skupini pronašle su još četiri kolegice za suradnju. Istraživanje je bilo dobrovoljno i anonimno. Odgojiteljice koje će procjenjivati dobile su grupnu uputu. Popunjavanje jedne skale trajalo je 5-7 dana dok je cjelokupno prikupljanje podataka trajalo 6 mjeseci.
REZULTATI:
Obrada podataka obuhvaćala je eksploratornu faktorsku analizu (jer su dodane nove čestice) pod komponentnim modelom (H. Hotelling) uz Varimax rotaciju i analizu pouzdanosti. Osim toga provedene su i deskriptivna analiza i analize varijance po dobi i spolu. Uzorak koji je ušao u analizu su djeca od 3 do 7 godina, pa je N=1748. U pojedinim česticama je došlo do zasićenja na nekoliko faktora (iznad 0,400) te do promjena u odnosu na originalni model te su izostavljene su iz daljnih analiza. Prema rezultatima eksplorativne faktorske analize zadržano je 5 faktora.
Sve su ljestvice pokazale vrlo visoke i zadovoljavajuće razine pouzdanosti. Zasebne ANOVE pokazale su značajne razlike između dobi i spola djece. Odgajateljice su procjenile da su sve dimenzije ljestvice kod djevojčica značajno razvijenije nego kod dječaka.
RASPRAVA:
Može se reći da faktorska struktura primijenjene ljestvice na uzorku djece predškolke dobi na našem jezičnom području nije u potpunosti potvrdila hipotezu (s obzirom na očekivanu strukturu od 6 faktora). Tri podljestvice zadržale su pretpostavljenu strukturu.
Čestice u kojima odgajateljice procjenjuju u kojoj mjeri dijete inicira aktivnosti igre na način da su svi zadovoljni i da je ustrajno u svojim inicijativama se nisu pokazale valjanima za procjenu asertivnosti kod djece, dok su neke ljestvice izazvale nejasnoće i nerazumijevanje pri procjeni s obzirom na njezinu duljinu. Podljestvica Orijentiranost na zadatak izdvojena je iz postojeće faktorske kulture prvenstveno radi neadekvatnosti termina "zadatak", te je predloženo od odgajatelja da se u budućim istraživanjima koristi termin "aktivnost".
Značajan pad u uživanju pri istraživanju utvrđen je za dob djece s treće na četvrtu godinu (djeca u adaptaciji). Pri traženju odgovora, dakle, kod interpetacije rezultata mora se u obzir uzeti cijeli kontekst, od prilagodbe djece, dobi djece, mješvitosti skupina do kulturalnih razlika.
članak možete preuzeti na slijedećem linku: http://hrcak.srce.hr/file/193745
- 20:53 -
