ponedjeljak, 30.01.2017.
VOLONTIRANJE STUDENATA S DJECOM I MLADIMA S POSEBNIM ODGOJNO - OBRAZOVNIM POTREBAMA
Volontiranje je dobrovoljna aktivnost pojedinca usmjerena na dobrobit zajednice. U osnovi volontiranja je ideja o dobrovoljnosti i slobodi izbora koje za cilj ima stvoriti društvo solidarnosti koje pruža priliku pomagati drugima, ali i ukazati na probleme i potrebe koje nas okružuju.
Volontiranje studenata, budućih odgojno-obrazovnih djelatnika djeci osigurava dodatnu pomoć, a studenti stječu iskustva i znanja za budući profesionalni rad te njihov angažman predstavlja značajan doprinos društvu.
Ovim se istraživanjem željelo utvrditi kakva su iskustva studenti imali prilikom volontiranja te šta ih je navelo na volontiranje.
Istraživanje je provedeno na ciljanoj skupini studentica od kojih je 70% volontiralo u školama, 20% u udrugama i 10% u bolnicama.
Konstruiran je upitnik koji se sastoji od 2 dijela. Prvi dio služi za prikupljanje općih informacija o studentima i udruzi ili ustanovi gdje su studenti volontirali, o tome tko je organizator i preko koga su dobili informaciju za volontiranje, vremensko razdoblje trajanja volontiranja te o kojoj vrsti volonterske aktivnosti je bila riječ. Drugi dio upitnika sastoji se od Skale zadovoljstva volontiranjem i sadrži čestice kojima se procjenjuje zadovoljstvom vlastitim angažmanom, osobni napredak, stečeno znanje i iskustvo za daljnji rad, zadovoljstvo organizacijom volontiranja i dobivenim informacijama. Studenti su izražavali svoje zadovoljstvo na skali Likertovog tipa od 5 stupnjeva. Ispitane su metrijske karakteristike Skale zadovoljstva volontiranjem i njena latentna struktura.
Dobivena je dvofaktorska struktura Skale zadovoljstva volontiranjem: faktor zadovoljstva radi osobne dobiti i faktor zadovoljstva organizacijom. Postoji pozitivna korelacija između osjećaja zadovoljstva osobnom dobiti i organizacijom. Studenti su izuzetno zadovoljni osjećajem osobne dobiti tijekom volontiranja i uglavnom su zadovoljni organizacijom volontiranja. Razlozi koji su ih potaknuli na volontiranje su stjecanje iskustva/znanja i altruizam, a najčešće navođena prepreka studentima je nedostatak vremena.
Rezultati ovog istraživanja ukazuju na potrebu sustavnog razvoja volonterskih aktivnosti kako bi uz pomaganje djeci i mladima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama stjecali kompetencije za rad u inkluzivnim okruženjima, te promicali njihovo civilno zalaganje u zajednici i razvijali civilnu misiju sveučilišta. U procesu volontiranja studenti stječu iskustva od neprocjenjive vrijednosti za daljnji profesionalni rad, bolje razumiju potrebe i probleme svoje lokalne zajednice, stječu znanja i vještine koje vode društvenoj odgovornosti, te unapređuju kvalitetu života u zajednici i obrazovanju društveno odgovornih i aktivnih građana.
30.01.2017. u 22:33 •
7 Komentara •
Print •
#
MJESTO I ULOGA DJEČJIH INTERESA U SUVREMENOM ODGOJNO-OBRAZOVNOM PROCESU
Mnogo se danas raspravlja i diskutira o reformama u školskom odgoju i obrazovanju.U različitim literaturama možemo pronaći kako se daje naglasak da su interesi važan strukturalni element svake osobe čineći biti osobnog identiteta.U ovom članku predstavlja se sinteza teorijskih spoznaja i analize rezultata istraživanja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 167 učenika, 165 nastavnika i 164 roditelja, što ukupno čini 496 ispitanika. U istraživanju je korištena deskriptivna metoda, anketiranje kao istraživačka tehnika, odnosno anketnim upitnikom kao instrumentom istraživanja. Rezultati istraživanja su pokazali da se još uvijek u nedovoljnoj mjeri u nastavnom procesu ne inkorporira i ne potiče razvoj dječjih interesaU odgojno-obrazovnom procesu koje je mjesto i uloga interesa među pedagozima postoje različita mišljenja.Kada govorimo o dječjem interesu prema suvremenom shvaćanju temelje se na činjenici da djeca odlaskom u školu ne pokazuju jednake interese za sve ponuđene sadržaje.Odgojno-obrazovni proces trebao bi organizirati različite aktivnosti ,primjenjivati različite oblike rada,didaktičkog materijala ,nastavnog sadržaja uzimajući u obzir interese djece. Dakle dječji interesi su veoma snažan motivacijski čimbenik za stjecanje znanja.Ukoliko su učenici zainteresirani postižu znatno bolje rezultate od učenika koji su manje motivirani tj.nedostatak interesa često dovodi do neuspjeha ili do averzije prema učenju.Dječji interesi su snažan preduvjet uspjeha u učenju ali i snažan pokretač kognitivnih procesa i struktura kojima se usvaja proces usvajanja znanja.Učenici aktivno stječu znanja onda kada za to imaju interes a to je i jedan od razloga da se u odgojno-obrazovnom procesu više uzima u obzir djetetov interes i stvori mogućnost za djetetov daljnji razvoj.U suvremenom nastavnom procesu trebali bi više stvarati situacije koje će poticati inicijativu ali i slobodni izbor djece u izboru sadržaja i aktivnosti. Zato bi dječje potrebe,interesi i želje trebali biti dio podučavanja djece kako bi djeca što aktivnije sudjelovala u odgojno-obrazovnom procesu.Znamo da je ponekad teško uskladiti dječje interese u odgojno-obrazovni proces jer su oni vrlo raznorazni i mnogobrojni te se brzo mijenjaju.Upravo iz tog razloga osnovne bi škole trebale uzimati u obzir individualne osobitosti,potrebe i interese svakog djeteta te organizirati nastavni proces u kojemu će svaki učenik moći razvijati svoje sposobnosti i zadovoljiti vlastite interese.Možemo se složiti da je suvremena uloga nastavnika u školama vrlo dinamična ali sam sadržaj i program i dalje je vrlo tradicionalan zato se danas i mnogo povede rasprave o radikalnim promjenama i obrazovnim reformama.Vrlo je bitno da nastavnik uspije motivirati učenike te razviti njihovu intelektualnu radoznalost i naravno nastavni sadržaj poveže sa zanimanjima djece.Utjecaj na kognitivni razvoj također ima i utjecaj sredine u kojoj dijete boravi i zato ne veoma bitno organizirati stimulativnu okolinu koja će imati utjecaj na cjelokupni razvoj djeteta.Važnost utjecaja okoline na djetetov razvoj mnogo se govori i u ranom odgoju u kojemu ono ima veliki utjecaj na djetetovo učenje.U navedenom članu provedeno je istraživanje u kojemu je bio cilj da li i u kojoj mjeri nastavnici u nastavnom procesu potiču razvoj dječjih interesa.Populaciju u ovom istraživanju činili su učenici osnovnih škola u Crnoj Gori , nastavnici i roditelji.Obradom podataka utvrđeno je da se nastavnici trude organizirati i realizirati nastavni proces učenja kako bi učenicima bilo što interesantniji i motivirao djecu na učenje.Možemo reći da se mnogo diskutira i raspravlja na temu reformi u školstvu.Suvremeni proces trebao bi i u praksi više uvažavati i razvijati djetetove potrebe, ciljeve, želje i interese. Nažalost svjedoci smo kako školska praksa još uvijek ne potiče u dovoljnoj mjeri kooperativno mišljenje a takva nastava ne može poticati zainteresiranost učenika za učenjem.U našem je školstvu još uvijek prisutan tradicionalni stil izvođenja nastave, iako je tako bitno je da nastavnik kao i odgajatelj u svome radu „osluškuje“dječje interese i na takav način poticati motivaciju za učenjem.Učenicima treba dati mogućnost slobode izbora i izražavanja jer na takav način produbljuju vlastite, osjećaje i potrebe.Ova tema nas u društvu mnogo muči i uvijek potakne lavinu rasprava i kritika na naše školstvo, koliko je školstvu uopće bitno dijete kao individua i da li je samo bitno proći određene sadržaje koji su zacrtani za proć a da se pritom ne uvažava dijete i njegovi interesi.Više možete pročitati na preporučenom članku.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=208583
30.01.2017. u 22:24 •
5 Komentara •
Print •
#
