netochka

Bez obzira na činjenicu da se scirtotrips aurantii, aleurocanus woglumi i Bactrocera zonata prenose sadnim materijalom, da se citcitrus tristezaclosterovirus i xsantomonas axonopodis citri prenose em sadnim materijalom em plodovima, da je u prošlosti postojao uvoz reprodukcijskog materijala za proizvodnju sadnica agruma za podizanje nasada, te da nikad nije provedeno sustavno istraživanje štetočina na citrus vrstama što nas dovodi do zaključka da je opravdano sumnjati na mogućnost prisutnosti neke od karantenskih štetočina na ovim kulturama, jednog vrućeg kolovoskog dana na plaži južnog Jadrana, počela me tresti groznica i temperatura mi se bezobrazno penjala iznad nedopustivih 38...
Isprva sam to pripisivala požudnim ( a kakvim drugim?)muškim pogledima u mom pravcu, ali sam od te terorije brzo odustala, jer su isti latentni i ne podliježu godišnjim dobima i promjeni klime i okolišu...Definitivno sam bila u predstadiju viroze vulgaris, koja je zahtjevala početne korake u njenoj prevenciji, a to je čaj s limunom.Čak me je pomalo i uzbuđivala pomisao da ću postati sljedbenik ceremonije budističkih redovnika iz VIII stoljeća, koja sadrži u sebi visoko razrađeni simbolizam i pažljivo osmišljeni ritual, u kojem je i najmanjoj pojedinostil poklonjena puna pozornost...S tom mišlju i odlukom da ću od tad s manijakalne potrošnje kofeina preći na sofisticirano ulijevanje teina, svečano sam, lagano se tresući, kože naježene i pricvrknute kao u pečene purice, svečano zauzela položaj na obližnjoj terasi restorana na plaži čekajući da ceremonija počne..Razmišljanja o dihotomiji između tradicionalnih japanskih vrijednosti i duhovne ispraznosti i sterilnosti suvremenog društva, razlozima Mishimina sepukua ( jel to od predoziranja čajem?) prekide socrealistička prikaza glasa baritona, košulje razdrljene do pupka, iz čijeg je otvora virila tapiserija Jagode Buić :
"Alo, šta ćeš?"
"Čaj s limunom" značajno i ponosno sam odgovorila
Pogledao me telećim pogledom, kao da sam naručila arhivsko bijelo iz Znojma ili Karlovih vary berba 1829.
"Nema čaja s limunom???????" zabezeknula sam se.
"Jok, cvate"...
Neočekivani odgovor me do tad, uvjetno rečeno normalnu, pretvori u sekundi u katatonika.
" A gdje si ti vidjela sada limun jado?" posprdno upita..
"Daj malu lozu i kiselu" kao iz topa izletiše iz mene zatirani balkanski geni .
Bio je to trenutak raskida s vjekovima izgrađivanom japanskom tradicijom i kulturom, čajem i agrumima, barem privremeno...Vratiću joj se kad limun ocvate...Do tada temperaturu liječim lozom 0,03 - 0,05...nije mi ništa bolje, ali mi je bar svejedno...za Mishimu.