netochka

Znala sam da će ovaj dan biti nalik Chernobilu...Nakon kapitalnih životnih odluka donesenih dan ranije( dobro de, dva dana, kad se već cjepidlači) o svojoj transformaciji od pristojne kućanice u femme fatale našeg doba, a o čemu sam izvjestila svekoliko pučanstvo, te nimalo filmskog prizora utonuća u podsvješću opetrećeni svijet irealnog o čemu bi Freud zasigurno mogao imati zadnju riječ, sanjala sam kako uz ritmične zvuke Ravela koji su se opetovano ponavljali u istim vremenskim intervalima ( nešto mi govori da je to bilo hrkanje), trčkaram i skakućem poput Heidi ili Mojce Kekecove žitnim poljima istočne Slavonije i zapadnog Srijema u rukama tegleći naramak od 5-6 kg jonatan gold jabuka( pouzdano znam da nisu bile greny smith, njih volim). Sigurno se pitate kako je skakutati s 5-6 kg? Nedajte se zbuniti, ja sve mogu kad hoću, a hoću jer sam principjelna.(Ako se nekome moji principi ne sviđaju, imam ja i druge)...E pa, svaka od tih voćki bila je označena brojevima ispisanim na šarenim zastavicama Gvineje Bisao zabodenim u njih, na kojima je vrlo jasno pisalo Vronski 1, 2, 3, 4 itd....
Svaka je bila trula i crvljiva....Ni štrudla se od njih ne bi dala napraviti.....
Moram završiti, imam zakazano kod psihoanalitičara za pola sata....Moram se dotjerati, na sebe nešto dobro nabaciti...Tko zna.....možda ću tamo naletiti na nešto upotrebljivo i probavljivo, greny smith.....

Moderne žene ( a svaka se gura takvom predstaviti), koje prate trendove predstavljene u malograđansko-orjentiranim ženskim časopisima u rubrici in-out, znaju da je za kvalitativni odmak od paćeničkog života ( čitaj: mog svakodnevnog) potrebno nabaviti bar nekoliko stvari:suđericu,sobni bicikl,(o)sobnog trenera s kruškama bicepsa,pilećim mozgom, pločicama i inim kamen tvrdim atributima, mikrovalnu, privatnu robinju Isauru koja će znati uključiti naprijed navedenu mikrovalnu, kraći krzneni Hermesov kaputić i Pradine balerinke od reptila, gmazova i kolutićavaca radi lakšeg eskiviranja pred razularenom gomilom ljubitelja tuljana....(Tuljan, foka, opalim te s boka.... Otkud mi sad to? )....Pidžamu od šantung svile i svilenu posteljinu na kojoj će se sklizati u istoj poput crknute pastrve do tri popodne ( rano ustajanje po sistemu "Oj, ora je, ora je, ustaj mala zora je..." prevaziđeno je u razdoblju prelaska iz feudalnog društva u rani kapitalizam), Toyotu RAV 4 imao-nemao vozačku, CD od Iglesiasa i njemu sličnih, uz čiji će meket kao svaka "Prava" moći patetično sliniti dok joj privatni pediker uklanja s tabana cerovu koru, feng shui zavjese bez ogledala preko puta kreveta ( to navodno izaziva krizu identiteta u suprotnom), dublje gaće po mogućnosti boje dimljenog lososa ili osmuđene nutrije i to bezrezervno papirnate za jednokratnu uporabu (veš mašine oliti perilice su ovog proljeća out, njihovo ulaženje u stupac pod oznakom in očekuje se u nadolazećoj kolekciji za jesen-zimu 2007)jer su tange out, poštara koji zvoni koliko hoće, a ne samo dva put, literaturu o postizanju instant ljepotieu tri sekunde....
Nije svatko proklet pameću....Do te sam spoznaje došla negdje u raskoraku između stavljanja na pranje prljavog rublja i podlijevanja pilećeg ujuška za 100 osoba, mlatarajući s peglom u ljevici i gusanom tavom u desnici....
E moja Netochka, ne može to dalje tako, vrijeme te gazi....
Crvena u licu od pare dinstane piletine, ruku bijelih od mješavine Ariela i Lenora summer ( najbolje miriše), s tri ružičasta viklera na inteligentnoj kovrčavoj plavoj glavici i podočnjacima do pupka donosim nepokolebivu odluku: Odmah ili mam iz tih stopa okrećem novi list i stajem u kolonu modernih klonova Orwelovskog predloška sa svim prednostima koje isti donosi.
Kad se nađete na strani većine, očito je vrijeme da stanete i razmislite....Zaključujem da ni u jednom segmentu ne udovoljavam navedenom predlošku..
Suđericu nemam, ali znam divnu kremu za ruke, jedini moj dodir sa sportskim aktivnostima je nešto nalik skvoshu ( tako se piše?) kojeg bjesomučno igram od 0-24 sata sa rekvizitima na raspolaganju tipa teflon tava i emajliranih šerpi, umjesto trenera imam osobnog dresera, Isaura me zovu, pred mojom čiča Tominom kolibom ne stoji ništa ni nalik na Toyotu, a gle čuda vozački imam i vozim što je stvarno dekadentno, od krzna me spopada napad kihanja, nije baš da na nogama nosim borosane, imam čizmice solidne kad se potumplaju kod postolara ( postolari nisu izumrli obrt ,zar ne?) pidžame su pamučne i tople s redovitim Ezopovim aplikacijama, a donji veš...e, to neću reći, maštajte....Čak ni u muzici nisam usklađena s ostatkom populacije, ali to je i razumljivo s obzirom na moj crnački harmonika blues life i ruski pedigre..Buđenje započinjem s Žanom Bičevskajom,a nastavljam s Mariom Muldaur, B.B.Kingom i sličnim preživjelim kategorijama, a žile turpijam uz Blue Jean blues
Kad sam baš ničim izazvana dobro raspoložena lupam Clash, Patti Smith, a ni Irci mi nisu strani...Dakle ni tu ništa..
Poštar mi uopće ne dolazi na vrata,a kamoli zvoni, sve ubacuje u sandučić, prase jedno...
Jedini ustupak modi s moje strane je sobni bicikl kojeg sam nabila u sobu i koji ,redovito bez iznimke, dok se o njega saplićem, u meni budi niske nagone i salve psovki koje ni pas s maslom ne bi progutao.... Mada ipak, nije on tako loš, na njega se svašta može okačiti, stare torbe, vrećice za plac, a i odložiti nešto ispeglanog veša, dakako u ograničenim količinama...Umjesto da budala plačem nad sudbinom Angeline i Brada, ja čitam nekog Arsenjeva, Harmsa, Valeryja, Pascala, kuharice i kuharske priručnike o kojima ni jedna "in" krasotica pojma nema....Nikad od mene kandidata za red carpet, čak ni ovaj naš, balkanski ....
Čim budem imala vremena, u cilju razvedravanja surove stvarnosti nabavit ću si Vronskog. Ako je mogla Karenjina, mogu i ja...Ma šta jednog, trojicu...To ne iziskuje posebne materijalne izdatke,a najeftiniji je i najefikasniji put ulaska u više ograničene slojeve... Zbog razrade strategije nabavke potencijalnih ljubavnika bavim se mišlju da počnem proučavati, a bogami i primjenjivati "Umijeće ratovanja", a i rane radove Kim il Sunga....Trojka ne mora nužno udovoljavati stereotipima preplanulosti i čeličnosivih očiju, jedan čak može biti i kinez (jeftina radna snaga, a ne razumiješ kad prigovara)....Da, da, napravit ću to već sutra ujutro ...Danas više ne stižem, nemam snage...
Evo upravo nešto prigara na štednjaku...pegla se usijala od pregrijanosti, veš treba pokupiti jer se vjetar nadigao...kasnim s večerom, noge su mi utrnule,a muči me da li sutra napraviti varivo ili natur šnicle...
U nadi uspješne realizacije mog plana, još samo danas,za stara dobra vremena, uzimam u ruke demode štivo Margarite Jursenar, CD Cohena (neka bar neko i meni mekeće).....
Zauzimajući nimalo filmsku pozu na kutnoj, glavom mi prolazi pospana misao:
Nakon toliko patnje postoji bar zadovoljština umiranja, npr. poput psa, a razmislit ću i o modalitetima koje je uspješno na sebi primjenila Ana Karenjina s razlikom bacanjai pod tramvaj recimo br. 12...ja sam ipak moderna.

car Nikolaj II
Kerenski
Katarina II
Petar Ilič
Žoščenko
Lav Nikolajevič
Isidora Duncan
Kačalovljev pas
Molotov i ostali kokteli
Kaćuša
stepa
Moskva-Petuški
Kijev
i ja.........
Iz dana u dan sve sam više sigurna, da sam izravni potomak Grigorija Jefimoviča.... Čak i letimičan pogled u ogledalu me u to uvjerava ....To ludilo u pogledu u kojem je koncentrirana sva moj duša slavenska, taj histerični spoj sirove senzualnosti i zarazne nevinosti, prodornost dostojna
KGB-a, to plavetnilo Kaspijskog jezera i inih jezera pod Uralom (harašo drug moj, možda jezera i nisu tako plava), ta divlja griva na kojoj bi pozavidio i sam Bethowen...Treba svakako ispitati je li potonji možda bio ruskog podrijetla? ....A obrve... Josif Viserjonovič.? Ne, ipak...(počupat ću ih do slijedećeg obraćanja javnosti, obećavam...)...A tek da me čujete, ljudi, to je balalajka, pače kazačok, Labuđe jezero skraćena verzija, ali drastično bolja....Dobro, da se ne lažemo, da se tu i pokoja nježna bora mojih nježnih godina naslutiti, nešto blaža nego kod Royal Shar peia..A sve to samo zbog one glupe kreme za lice Eterna 27...možeš misliti 27!

Dakle rezimirajmo, iz naprijed navedenog iščitavamo slijedeće:
...Nema divnije djevojke od....Netochke.....
Nakon uvodnog skeniranja, a potpuno sigurna u neodoljivost svoje pojavnosti, laganim korakom dostojnim Schevchenka, ja Rasputin ženskog lika polako ulazim u legendu, ali prije toga možda na votku, ras, dva tri....praćena elegičnom pjesmom IVX. kozačke regimente:
"Car Nikolaj pije ruski čaj,
mi soldati na Karpati nemamo nikaj..."

Jučer me poput groma pogodila spoznaja da vrijeme ne stoji...Do sada sam bila svjesna prolaznosti drugih, ali ja????? Pa ja sam neprolazna, vječna, konzervirana u svojoj mladosti, srednjim godinama, bolje rečeno i pogađate, bezvremenski neupitnoj ljepoti...
Šetajući, klatarajući se u sumrak po loše popločenoj ulici metropole, a s ciljemi žensko-terapijskog učinka liječenja svako-toliko nadolazeće kriptodepresije, pogled mi zapne na izlogu prenatrpane biljne apoteke iz čijeg izloga vrište recepti za bolji i zdraviji život bez hemeroida, infarkta, crijevnih parazita....Naravno da je svaka prilika, dobra prilika...Kupiti bilo što...

" Dobar dan" pozdravi me vireći iza prašnjavih kutijica, po godinama teško odrediva, amorfna masa u bijeloj kuti. Znate, to su oni primjerci ženskog roda kojima razlijevajuća masa anulira godine...Oko 150 kg bez kostiju po mojoj slobodnoj procjeni...
" Imate li neku kremu za lice, nešto dobro,efikasno što preko noći briše bore i zateže kožu lica..tako da već sutra izgledam kao Nicole Kidman ili ajde bar, dobro upakirana kulenova seka..."
Na moj užas i iznenađenje, a ništa me nije iznenadilo od treće godine života, a i tad ne posebno, bijela kuta jedva zakopčana preko Rubensovih oblina, tupog i ljepljivog pogleda besramno hladno izgovori bezočnu laž:
"Naravno ima, Guam 40 000 jedinica nečega na bazi isto tako nečega..."
"Daaaaaaaaaaaaa??????" zatečeno sam dreknula" I kakve su povratne informacije????"
" Sve su zadovoljne.Čak i bakice luduju zanjom???"
Tu mi se već počeo paliti semafor na žuto....
"Bakice? Koliko godina? Red veličina godina presretnih bakica??????"
" Pa tu negdje kao Vi, čak i one starije......."
Oj živote....
"Rojžica sem bila, rojžica već ne bum..."
Što da Vam kažem, izišla sam preznojivši se barem tri puta s obiteljskim pakovanjem formalina pod rukom i puderom koji prekriva staračke mrlje, a navodno je efikasan i za mrtvačke.....
To će mi valjda biti dovoljno dok ne kupim crvene čizmice, saposhke,....
Krajnji je a čas da skrenem zaljubljene i pohotne muške poglede sa fermentiranog lica na skupe kozačke modne dodatke.....