Znala sam da će ovaj dan biti nalik Chernobilu...Nakon kapitalnih životnih odluka donesenih dan ranije( dobro de, dva dana, kad se već cjepidlači) o svojoj transformaciji od pristojne kućanice u femme fatale našeg doba, a o čemu sam izvjestila svekoliko pučanstvo, te nimalo filmskog prizora utonuća u podsvješću opetrećeni svijet irealnog o čemu bi Freud zasigurno mogao imati zadnju riječ, sanjala sam kako uz ritmične zvuke Ravela koji su se opetovano ponavljali u istim vremenskim intervalima ( nešto mi govori da je to bilo hrkanje), trčkaram i skakućem poput Heidi ili Mojce Kekecove žitnim poljima istočne Slavonije i zapadnog Srijema u rukama tegleći naramak od 5-6 kg jonatan gold jabuka( pouzdano znam da nisu bile greny smith, njih volim). Sigurno se pitate kako je skakutati s 5-6 kg? Nedajte se zbuniti, ja sve mogu kad hoću, a hoću jer sam principjelna.(Ako se nekome moji principi ne sviđaju, imam ja i druge)...E pa, svaka od tih voćki bila je označena brojevima ispisanim na šarenim zastavicama Gvineje Bisao zabodenim u njih, na kojima je vrlo jasno pisalo Vronski 1, 2, 3, 4 itd....
Svaka je bila trula i crvljiva....Ni štrudla se od njih ne bi dala napraviti.....
Moram završiti, imam zakazano kod psihoanalitičara za pola sata....Moram se dotjerati, na sebe nešto dobro nabaciti...Tko zna.....možda ću tamo naletiti na nešto upotrebljivo i probavljivo, greny smith.....
Post je objavljen 31.03.2006. u 12:28 sati.