Jesmo li spremni za demonstracije?
Postizborni veletržni terminal radi punom parom. Političari su se povukli u svoje dobro čuvane stožere i bistre ponudu i potražnju na mutnom političkom tržištu. Nakon što su nas posljednjih mjesec dana slatkoriječivo mamili da baš njima udijelimo ono jedino što im možemo ponuditi - naš dobar glas, sad su nas već zaboravili. Zaboravili su one riječi iz kampanje o tome kako žele samo dobrobit i prosperitet hrvatskom narodu i kako su oni tamo upravo radi nas. A mi naivni, kakve nas je bog stvorio, naravno da smo nasjeli. Uostalom, kao i više puta do sad.I tako se u ovim trenucima plavi i crveni nadmeću u ponudama onim lucky looserima, menjševicima i ostalim sretnicima koji su uspjeli skupiti par tisuća glasova šire rodbine, prijatelja i znanaca, te tako čekirali kartu za četverogodišnje gniježđenje u ugodnim baršunastim foteljama na adresi Trg sv. Marka 6, 10000 Zagreb, Hrvatska. I naravno da ih opet kupuju našim novcima i pri tome sigurno ne štede jer se ravnaju po onoj staroj baladi o gloginjama, njihovom mlaćenju i pripadajućem tuđem spolnom organu. Pa se onda ovaj postizborni rašomon još i zaoštrava. Naime, dok čirasti diplomat vrbuje novopečene sabornike za podršku budućoj Ljubolinovoj Vladi, dotle zalizani intendant pravi dodatni pritisak na sredini terena i kroz rukavice prijeti ulicom i kojekakvim događanjima naroda. Zanima me kome bi to bilo u interesu opet vidjeti političke mitinge po rivama i pjacama? Zar im nije jasno da im je narod svojim (ne)izlaskom na izbore poručio kako ih njihova jeftina politikantska prepucavanja uopće ne zanimaju? Tko bi to izašao na ulice? Onih par pijanih budala koji u mjesnim konobama i bircuzima (a bogami i po internetskim forumima) zadnjih dana zajapureno brane svoju političku opciju i njeno bogomdano pravo da upravo ona formira Vladu? Ma hajte, molim vas. Ovaj narod napokon želi mirno živjeti, a ne se po ulici tući za vaše ionako previsoke plaće i ostale bogate beneficije. Jer ako nismo bili u stanju izaći na ulice u trenucima kada je prije nekih mjesec-dva dana poskupio kruh, kada troškovi života rastu u nebo i inflacija je pred vratima, kada plaćamo akontacije zbog toga jer smo se usudili razboljeti, a pravo na zdravlje imaju samo oni debljeg novčanika, kada su kriminalci ugledni građani, a nepoštenje društveno prihvatljiv način ponašanja, kada je radništvo društveni sloj o kojem se priča sa stidom, a obje stranke koje imaju ambiciju formirati Vladu najavljuju zakon o njihovom još lakšem otpuštanju, jesmo li spremni izaći na ulicu samo zato da bi obranili demokratsko pravo jednog netalentiranog pjesnika da oformi Vladu hrvatskog spasa? Eno ti, moj Ivo, ako ti je baš toliko stalo do Vlade i vladanja, ti i tvoji kolege jurišajte na barikade, bacajte Molotovljeve koktele i mlatite se s oklopljenim specijalcima. Mene ne zovite, jer mi se baš nešto i ne da. |
