Pamtit ćemo slavne dane...
Otišao je najveći. Legendarni vođa navale, spojka i najveći kapetan u cijeloj povijesti Kluba. Otišao je Hajdukov Billy McNeill ili ako baš hoćete, Bobby Charlton splitskog kluba. Simbol, sinonim i lider. Možda ne najbolji, ali sigurno najveći. Jer, dok je McNeill u Celticu iz vremena «Lisabonskih lavova» imao uz sebe munjevitog Johnnyja Johnstona, a Charlton u slavnoj Unitedovoj 1968-oj nestašnog Georgea Besta, Frane je kroz zlatne Hajdukove pedesete imao svog najboljeg suigrača u neponovljivom Bernardu Vukasu. A velikom Bajdi, reprezentativcu države i kontinenta, pred kojim su padale najjače svjetske obrane, na Placu su se tresle gaće od strašnoga Frane. Frane, koji je ovog plavokosog Purgera volio kao sina. I tako, dok je Vukas, prema svim kroničarima, najbolji igrač koji je nosio bijeli dres, Frane Matošić je bez dvojbe najveći ikad. Pet titula prvaka države i časna Hajdukova uloga u Drugom svjetskom ratu neraskidivo je vezana i uz ime velikoga Frane. I unatoč svojoj veličini i ulozi u Hajduku, Frane nikad nije dobio značajniju ulogu u državnoj reprezentaciji. U nju je pozvan tek kad je krenuo na odsluženje vojnog roka 1938. i već je u svom debiju bio strijelac za pobjedu od 1:0 protiv Rumunjske, a igrao je i u onoj poznatoj utakmici kada je Jugoslavija pobjedila Englesku s 2:1, godinu dana kasnije. Nakon rata nastupa u nekoliko prvih utakmica izabrane vrste nove države, ali 1947. njegova se reprezentativna karijera naprasno prekida. Razlog tome je bila Franina nepokolebljivost, ponos i dišpet. I ona mitska rečenica u kancelariji FSJ na Terazijama kada, ojađen nepravdom Saveza prema «bijelima», dolazi pred tamošnje funkcionere i govori kako je «došao kupit dva deka poštenja». Frane je predstavljao oličenje svega onoga što je onaj iskonski Hajduk u samoj svojoj osnovi bio: prkos moćnom i zaštita slabom. Frane jest bio Hajduk. Njegovom smrću polako umire i onaj veliki klub, nekad najfiniji derivat rodne mu Dalmacije, poznat po srčanosti, po borbenosti i po hrabrosti koja više ne stanuje na stadionu u poljudskoj močvari i gdje se već odavno ne ide kontra mraku i kontra sili. Barba Frane, fala Vam šta ste učinili da budemo ponosni na povijest. |
Nisam odolija, a da ovde ne predstavim hrabru makarsku ekipu koja se prije nekoliko dana uputila na put oko svita, doduše u nešto dužoj varijanti od one francuskog druga Vernea, ali put oko svita je ipak put oko svita... 
Obično se to događa u zemljama poput 
