Obično se to događa u zemljama poput Egipta, Južne Afrike, Sirije, Kuvajta, Kine, Libije, Vijetnama ili Burkine Faso. A budući smo od jučer i mi skupa s nekima od njih postali članovi najmoćnijeg organa UN-a, doduše bez prava veta, odlučili smo držati korak s njima.
I tako, valjda s ciljem očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti, što je glavni prioritet institucije kao što je Vijeće sigurnosti, naši državni organi poduzeli su akciju i djelima se približili gornjem uglednom društvu. Jučerašnje privođenje novinara i blogera Željka «45 lines» Peratovića valjda je samo prvi korak u tom smjeru.
Zanima me šta je slijedeće? Batinanje štrajkaša? Suzavac i pucanje na prosvjednike? Izgladnjivanje naroda? Zaglupljivanje masa?
He, bojim se da su svi štrajkaši s pripadajućim uhljebljenim radničkim sindikalnim vođama već odavno pripitomljeni, a na prosvjede su vjerojatno spremni samo umirovljeni saborski zastupnici u slučaju smanjenja njihovih povlaštenih mirovina.
Gladni narod? Dajte, nemojte me zasmijavat, zar vam nekidan onaj korpulentni šarmantni splitski dugobabljanin, kolekcionar ekskluzivnih satova i ljubitelj talijanske opere poznat pod imenom Vlada nije podjelio ružičaste bonove za preživljavanje tijekom zimske sezone 07/08? I istovremeno ugodno gledanje showa iz ružičaste kuće u kojoj se okupilo petnaest pametnih. Da maloumnici na slobodi gledaju i nauče nešto od njih.
Sve je dakle ružičasto u ovoj državi: sunce sija, ptičice veselo pjevaju, trava miriše, Arsen jebe Hrvoja, a potočić žubori.
Stoga su se agenti, špijuni, žbiri i ostali tajni državni službenici domislili i okrenuli internetu i novim tehnologijama. Tamo, u mreži optičkih kabela i kaosu binarnih brojeva skriveni su posljednji ostaci kriptorebelije s kojima se treba oštro obračunati i zatrti im svaki trag. Zato treba svim sredstvima udariti po blogerima, forumašima, usenetašima i ostalim nižim internetskim bićima koji se usuđuju blatiti ustavno-pravni poredak Jedine nam i Vječne. Preko njihova pepela država će nam ponosita i čista krenuti ka novim slobodarskim vrhuncima.
Ta, nismo zaludu mukom i krvavim radom izborili visoko 41. mjesto na listi slobode medija prema «Reporterima bez granica» ugodno smješteni točno između Čilea i Južne Koreje s jedne, te Rumunjske i Južne Afrike s druge strane.
Šjor Kirin, šjor Karamarko, šjor Perkoviću (i stariji i mlađi), šjor Bajiću, samo naprid, ugasite taj prokleti internet uz tradicionalni blogerski pozdrav: Pozz i čitamo se, svrati do mene i ostavi komentar ;)
Blogove će svi pisati...
ali:
Hoće li sloboda umeti da peva
Kao što su blogeri pevali o njoj
Post je objavljen 18.10.2007. u 23:20 sati.