Glasat ću, pa taman i za najgore!
Nakon dva dana blažene nirvane izazvane kontemplacijom u izolaciji jednih od najljepših podbiokovskih maslinika, koji su btw. i ove godine obilato rodili, vratio sam se u stvarnost. I odmah sam ostao zatečen količinom blesavih predizbornih spotova i političkih, kako se to u ovome našem kraju slikovito kaže, prkjanja. Evo taman dok ovo pišem, na televiziji se skupilo malo veće društvance iz ove naše najjužnije dalmatinske izborne jedinice, te pod paskom Hloverke i ovoga drugog uštogljenog voditelja, rade upravo to - prkjaju. (Prijevod za one koji ne razumiju ovaj naš lijepi lokalizam – prkjati: govoriti guzicom, srati sranja, pričati pizdarije i sl.) No, to je ionako uz mito, korupciju, slatkorječivost, svađalaštvo i postizbornu senilnost jedna od glavnih odlika svakog iole značajnijeg modernog hrvatskog političara. Ali, budući sam već odavno odlučio da ću po svaku cijenu (pa i po cijenu nebranja maslina te nedjelje) na predstojeće izbore ipak izaći i to samo zbog činjenice što ne želim da drugi (čitaj: «dijaspora») odlučuju o sudbini zemlje u kojoj ipak ja plaćam nekakav porez, našao sam se u prilično velikoj dilemi (odnosno dvadesetpetlemi, koliko mi se različitih političkih opcija nudi na pladnju, kakve li prekrasne koincidencije, 25. ovog mjeseca): Za koga, kvragu, glasati? I tako sam se dosjetio jadu: uz to što sam ovako preko oka i uha upratio ovo pilanje iza mojih leđa, odlučio sam malo pomnije proučiti izborne liste i programe iz izbornog izloga broj 10. I nisam došao do nekog baš pametnog odgovora na gornje pitanje. Listu s rednim brojem jedan pod kodnim nazivom «Abeceda demokracije» koju predvodi Zatonjanin Marinko Dodig sam prekrižio zbog činjenice da na listi ima samo jedan predstavnik ovih naših krajeva, a i taj je neki Pločanin, dakle iz susjedne županije. Pa jebemu miša, ako ne mogu naći četrnaest ljudi na potezu od Splita da Dubrovnika za stavit na listu onda stvarno nisu za mene. Druga je Akcija mladih, jedna od rijetkih malih lista koja ima svoju web stranicu, ali ni oni nisu našli za shodno na listu staviti nekoga tko živi južnije od Srinjina. Na trećem mjestu je jedna koalicija dugog imena koju predvodi ASH i Mate Buljubašić, a oni su svoj izbor kadrova sveli isključivo na grad Split i to kako mi se čini po imenima ulica, samo na južni dio grada. Sljedeća je Autohtona hrvatska seljačka stranka (ma šta to značilo) a predvodi je nekdašnji saborski tribun Joško Kovač, željan još bar jednog mandata, koji je valjda u političkoj karijeri promjenio sve seljačke stranke ikad osnovane na ovom teritoriju od vremena braće Radić pa do današnjih dana. Ovdje je kadroviranje bilo nešto šire pa je zastupljena cijela jedinica, ali ponovno s crnom rupom od Dubaca do Gradca. Ono što je vrijedilo za Kovača u HSS okvirima, za Antu Tešiju vrijedi u onim liberalnim s tom razlikom da ovaj nikad nije imao priliku doći do Markova trga, osim na školskoj ekskurziji. On predvodi Dalmatinsku liberalnu stranku, a to mu je tko zna koja verzija liberalne stranačke pripadnosti još od HSLS-a, preko LS-a i tako redom do današnjeg DLS-a. Demokratski centar je sljedeći na redu, a predvodi ih Boris Anzulović, rektor i osnivač nekadašnjeg splitskog Veleučilišta. Na prošlim izborima predvodio nezavisnu listu, a sad se priklonio Vesni Škare Ožbolt i pod njenim skutima traži sreću na putu u Sabor. Ni DC se nije proslavio s kadrovima s makarskoga područja. A baš sam se nadao barba Anti Novaku u Saboru. Mislim da bi postao zvijezda na nacionalnoj razini i potamnio onu kćeri Hloverke. Upornom Stjepanu Gnječu ovo je tko zna koji juriš na izborima. Ovaj put, nakon članstva u HDZ-u i HKDU-u, kao nositelj svih lista predvodi Gospodarsku stranku u najjužnijoj izbornoj jedinici s ljudima iz Zadra. Pa zar nikoga u Kuli Norinskoj ili bar u Krvavcu nema da ponosno stane na listu iza ovog mladog neretvanskiog političkog entuzijasta? Napokon i jedan predstavnik Podbiokovlja na listama. Tučepljanin Pero Šimić nalazi se na HČSP-ovoj listi koju vodi notorni Luka Podrug, inače vatreni obožavatelj lika i djela Miljenka Smoje i Stipe Mesića. Od Veseličinog HDS-a, preko HSP-a do HČSP-a kratka je politička biografija ovog Dicmanjanina, s kojim je na listi i Branimir Lukšić, čovjek o kojem, unatoč njegovim tvrdim konzervativnim stavovima s kojim se ne slažem, mogu reći samo najbolje stvari jer je bio jedan od rijetkih profesora s kojim se moglo normalno komunicirati. HDZ je slijedeći, a predvodi ga pjesnik iz Dugobaba s prebivalištem u Zagrebu, odmah iza njega je bivši partijaš iz Neretve, također s prebivalištem u Zagrebu, a iz bogate baze naših pouzdanih domaćih hdz-ovaca na visokom 12. mjestu nalazi se makarski oftamolog dr. Mendeš koji je političku karijeru započeo u upokojenoj Vujićevoj Socijaldemokratskoj stranci Hrvatske. Dalje imamo koalicijsku listu dvije kršćanske stranke koje nisu pronašle niti jednog prikladnog kršćanina za svoju cijenjenu listu izvan splitsko-solinsko-omiškog bazena. Predvodi ih bivši HIP-ovac Petar Kaćunko, predsjednik općinskog vijeća Dugog Rata. Listu HNS-a vodi samozatajni Andro Vlahušić koji u današnjem sučeljavanju i nije baš došao do izražaja. «Narodnjaci» su široko zapasali po izbornoj jedinici i imaju predstavnike na cijelom ovom teritoriju, a koliko drže do kadra s Rivijere možemo vidjeti u tome da je profesor Družijanić, poznat kao nekadašnji sudionik Kviskoteke, dobio čak 9. mjesto na listi, pa njegovi učenici mogu bit mirni jer on sigurno neće ući u Sabor. Seljake i liberale predvodi Stipe Gabrić Jambo, novovjeki neretvanski gubernator i pravi nasljednik Stanka Parmaća. Iza njega je komiški ribarski vođa Tonći Božanić, a i Makarska je dobila kandidata u liku Siniše Srzića Mimikina. Nalazi se na šestom mjestu i bojim se da će za ulazak u Sabor ipak morati naći neku drugu stranku. Mladi su sve nešto navalili na Sabor, valjda po uzoru na umirovljenike. Tako i druga «mlada» stranka, HSM, traži svoj put. Na ovoj listi su sve neki Slavonci iz Našica, Broda, Đurđenovca, pa ne znam je li to možda ekskurzija srednje škole Vrpolje odlučila potražiti sreću u Dalmaciji ili su možda krivo popunili kandidacijski upitnik i umjesto V. napisali X. Zajebani su ovi rimski brojevi, znam. Kuriozitet ove «mlade» liste je da imaju i jednu 62-godišnjakinju i jednu 51-godišnjakinju, ali valjda je svatko mlad dok mu se ne dokaže suprotno. HSP predvodi kanadska policajka Ruža Tomašić, a na njenoj listi se nalazi još jedan pravaškoj ideji očito odani Tučepljanin, Frančesko Čobrnić i to na 10. mjestu. Pohvalno je da su se pravaši također pravedno rasporedili po cijeloj izbornoj jedinici i nisu tražili zagrebačke kadrove za popunu broja. Hrvatska stranka umirovljenika je i ove godine «dark horse» izbora. Predvodi ih Božidar Čapalija, 50-to godišnji splitski dogradonačelnik, koji po mojoj računici ni uz najbolju volju ne bi mogao bit umirovljenik, no ovo je ipak Hrvatska i mi imamo umirovljenika 35-godišnjaka, pa zašto se jedan pedesetogodišnjak ne bi nalazio u «sivim panterama». Hrvatske pravaše i pripadajući pokret na listi predvodi Anita Čudina, poznata dalmatinska heroina borbe protiv narkomanije, a začuđujuće je da se na listi nema i bar jednog Tučepljanina. Na čelu liste Jedino Hrvatska nalazi se Ljubica Vrdoljak, žena prodorna glasa koja je svojedobno vrlo uspješno vodila splitsku «Čistoću». Na drugom mjestu liste je Josip Jović, novinar koji je svojedobno, ne tako uspješno, uređivao «Slobodnu Dalmaciju». I ova se lista orijentirala uglavnom na Split, uz tek dva predstavnika iz grada Dubrovnika. Koaliciju Ljevice Hrvatske bivšega Dinamovca Ivana Ninića u 10. jedinici vodi bivši HSS-ovac, Kaštelanin Nikola Zokić, a na listi se, na 7. mjestu nalazi i Nikola Đapić iz Makarske koji će u Sabor ući jedino ako Ninić podigne revoluciju i zavede diktaturu proletarijata. Liječnica Đula Rušinović Sunara, predsjednica Udruge za promicanje prava pacijenata predvodi nezavisnu listu koju čine samo i isključivo Splićani. Drugu nezavisnu listu predvodi bivši HSLS-ovac i donedavni HSP-ovac Tonći Tadić, ljubitelj katana i haiku poezije. U širokoj raširenosti liste cijelim jugom Dalamcije, svoje mjesto su na listi pronašli i bivši brejanski načelnik Ante Ivanac, te Podgorka Divna Sulić, koju u Podgori bolje znaju kao Zoricu. I dok su oni na 8. i 9. poziciji, nešto bolje je plasiran vrgorački hotelijer Zvonimir Pervan na 6. mjestu. Neovisna lista Jurice Tucaka orijentirala se isključivo na imotsku krajinu i to uglavnom na obitelji Tucak, Puljiz i Rebić, pa je možemo s pravom smatrati lokalnim projektom tamošnjih političkih zanesenjaka. Socijaldemokratske partijaše predvodi zagrebačka Virovitičanka s ljetnom tučepskom adresom Željka «u sve se tendim» Antunović. Omalovažavanje lokalnih sdp-ovaca od strane zg-središnjice tako se nastavlja nakon što je na prošlim izborima listu ovdje predvodio Slavko «ko mi šta može» Linić. Da su makarski partijaši posebno cjenjeni na Iblerovom trgu pokazuje i činjenica da se ovdašnji kadar Dragan Srzić Zingin našao na vrtoglavom 12. mjestu liste. Drugu umirovljeničku stranku predvodi Stanislav Jelača, a na ovoj listi se nalaze čak tri Makarke: Maja Mileta, Smiljana Čonda i Anka Vranješ. Bogami su se ovi opoštenili šta se tiće lokalnih nam kadrova. A tek ovi: Zelena lista makarskog Podgoranina Ivice Sumića Vitina koju predvodi ovaj brkajlija, a s obzirom da se na njoj se nalaze i Igarci Vedrana Perić i Alessandro Incarnati, Makarani Boris Paunović i Dražen Antonini, te Gračanin Rikardo Stipić ovu listu s pravom možemo nazvati listom Primorja. Zadnji u ovom izbornom panoptikumu su Zeleni Hrvatske koje predvodi Lovro Rumora, a kadrovima je okrenuta isključivo ka splitskim ekolozima koji nisu stali na ovu gornju ekološku listu. Pa sad ti budi mudar i glasaj ako si meštar. Al glasat ću baš za dešpet, pa taman i za najgore, al ću glasat. |
