Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


Ne tako davno sam vam napisao poduži post o emajliranim slovenskim tablama koje su me podsjetile na neke davne trenutke djetinjstva ... a sada, gle slučaja, eto još jednog podsjetnika na te godine.

Naime, za velikog kućnog čišćenja moja se mama poželjela odreći raznoraznih stvari koje joj više ne trebaju (ili bar ona tako misli ), a među ostalima su tu bili konci - cijela kutija raznoraznih špula sa koncima. Neki su stariji, još na starim drvenim špulama, neki noviji ... a neki od njih su me podsjetili na davne godine.

Naime, kad smo sestra i ja bili mali mama je ostala kod kuće čuvati nas, u našem kraju (blizina Dotrščinske šume) nije bilo vrtića, najbliži je valjda bio negdje daleko u gradu, tako da smo svo naše vrijeme provodili u našoj kućici (površine 30-ak kvadrata) i velikom vrtu.
A jedna od kućnih aktivnosti je bio i mamin kućni rad na šivanju remena za ručne satove. Ona je po zanimanju bila herihterica ("izrađivačica gornjišta obuće", po nekim kasnijim nomenklaturama) i preko nekih je poznanika saznala da je urar Kovač, koji je imao svoju kuću i skladište u Rusanovoj ulici (južno od Zvonimirove, tadašnje Ulice Socijalističke revolucije), na ćošku s Bužanovom, trebao osobu koja bi šivala (rubila) friško napravljene remene.
Bilo je tu i nekih dodatnih poslova kao što su ljepljenje tih remena oko šnalica ... a glavni posao za moju sestru i mene je bio brojanje tih remena koji su dolazili i odlazili u kutijama raznih veličina. Tih je remena bilo puno, na stotine, raznih boja i raznih veličina - muški, ženski, kratki, dugi, uski, široki, podloge (za one kojima se znoje ruke) ... i kroz tu smo se zabavu sestra i ja brzo navikavali na jednostavne matematičke operacije i već prije početka osnovne škole smo znali brojati preko 100.

A ovi konci - bili su zanimljivi za igru, i pogotovo kad su se potrošili pa su nam drvene i kartonske špule (kasnije i plastične) bile odlične igračke za kojekakve namjene.

Što se pak ove dvije firme koje su proizvodile konac tiče - obje su sad tek odjek prošlosti.

Više o Mariborskoj tekstilnoj tovarni pogledajte OVDJEi OVDJE, a o tvornici Dalmatinka iz Sinja OVDJE.

A ako vas zanima na koji je način moguće podsjetiti na nekadašnju industrijsku prošlost svojega grada, pogledajte web stranicu "Industrijske pešpoti" koja podsjeća na industrijska postrojenja Maribora. Vrlo lijepo napravljeno!
(i pitanje: Zašto nešto takvo ne bismo imali i mi u Zagrebu?)



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: konac, Industrija, Dalmatinka Sinj, Maribor, Mariborska tekstilna tovarna, sjećanja