Nepoznati Zagreb

Pogled s Grmoščice. Snimio: Vanja


Proteklu subotu je u Zagrebu bio prekrasan dan, sunčan i topao. Imao sam posla u sjeverozapadnom dijelu grada pa sam u jednoj od pauzi skoknuo na Grmoščicu, izvalio se na livadu i uživao dijelom u prekrasnoj panorami (ovo je jedno od rijetkih mjesta s kojeg se odjednom vide Katedrala, Lotrščak, Trešnjevka, sava ...), a dijelom u miru i tišini.

I tad je došao ON. Prvo se sa svojom svitom ogledavao po livadi i kad me je ugledao oprezno je zastao. Promatrao me je i kad je uvidio da ga ničime ne ugrožavam krenuo je velikim lukom prema meni. Koraci su mu bili polagani i odmjereni, dostojanstveni, prilagođeni njegovoj važnosti, ugledu ... morao je štitit svoj ugled i čast i preda mnom, došljakom,a i pred njegovom svitom.

Potrajalo je nekoliko minuta dok nije došao u moju blizini, na 2-3 metra ... promotrio je okolicu, onjušio zrak, pogledao gdje su mu pobočnici i pratioci i zatim se odvažio doći u moju blizinu. Pomirišao je odložene novine, moju torbu, zatim je gurnuo nos i do mog rukava ... oprezno sam mu dao do znanja da je to u redu, ali da smatram da bi sve više od toga značilo zadiranje u moje stvari. Povukao se korak ili dva, onjušio odloženi pulover i bicikl i zatim se, ponovo dostojanstveno kao što je i došao, povukao unazad. Još su se nekoliko minuta on i njegova družba (bilo ih je 10-15 svih uzrasta i oba spola) značajno šetali oko mene, čekajući možda na neki znak, no kada su vidjeli da sam ne samo potpuno bezopasan već i potpuno nezanimljiv polako su se udaljili iza brijega, a sa ruba šume je nestao i momčić koji ih je iz pristojne udaljenosti nadzirao.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja